HDZ je danas brod bez jedara koji besciljno pluta posred mora

Ima simbolike u ovome što se događa HDZ-u. Istodobno kada je njihovu bivšem predsjedniku i premijeru Ivi Sanaderu počelo novo suđenje za aferu Fimi Media, ali i HDZ-u kao stranci, počeo je i proces detroniziranja Tomislava Karamarka. Prvi je korak Karamarkovo udaljavanje iz Vlade, a to za posljedicu mora imati i njegov položaj u stranci. HDZ se našao u šizofrenoj situaciji u kakvoj ni jedna politička opcija još nije bila. Najveća su i najjača stranka u vladajućoj koaliciji, a doveli su se u poziciju da mogu razmišljati o ostanku na vlasti jedino pod uvjetom da uklone svog predsjednika. I to predsjednika koji je nedavno dobio novi mandat na čelu stranke u izborima po principu jedan čovjek - jedan glas na kojima čak nije ni imao protukandidata.

HDZ je danas obezglavljen i do te mjere razbijen da se teško može govoriti o frakcijama unutar stranke, već bi se prije mogle detektirati neartikulirane skupine. Stranka koja je nekada modelirala i gutala manje partnere na desnoj strani političke scene danas pluta kao brod bez jedara. Iako je manji partner u Vladi, Most već mjesecima uspješno korigira stranku, glavni politički ton HDZ-ovoj koaliciji daju manji partneri poput Hrasta ili HSP AS-a koji bi, da im HDZ nije osigurao ulaznicu u vlast, i dalje predstavljali marginalne političke skupine. Kruna je poruka iz Europske pučke stranke koju su HDZ-ovi europarlamentarci revno prenijeli da se riješe predsjednika Karamarka. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se Karamarkov višegodišnji status najnepopularnijeg političara prelio na HDZ koji je uhvatio siguran trend pada podrške.

Kada se sve sažme, HDZ se vraća na pozicije na kojima je bio 2011. godine, kada su izgubili parlamentarne izbore i otišli u oporbu. Stranka je tada plaćala skup ceh Sanaderove sklonosti korupciji u koju je uvukao cijelu tadašnju Vladu, ali i HDZ kao stranku. Afera Fimi Media u kojoj je, i to zbog crnih fondova u koje se slijevao novac izvučen iz državnih poduzeća i ministarstava, za korupciju optužena i stranka kao pravna osoba nužno je HDZ smjestila u oporbu. Da bi se oporavili od poraza i vratili u punom smislu te riječi na političku scenu, u HDZ-u su nakon Sanadera morali proći kroz svojevrsnu katarzu. Međutim, HDZ to nije prepoznao i vrijeme provedeno u oporbi nisu iskoristili za pročišćavanje i regeneraciju. Umjesto toga, na čelo stranke su doveli Tomislava Karamarka koji je, pokazalo se, svojevrsni kontinuitet onog dijela Sanaderove politike od kojega se HDZ morao oprati.

Može li itko u HDZ-u reći da su napravili otklon od Sanaderove politike ako im se Vlada ruši kao kula od karata, i to zato što je njihov predsjednik uhvaćen u neprihvatljivim odnosima s mađarskim MOL-om? Ivo Sanader bio je pravomoćno osuđen (pa se upleo Ustavni sud i to srušio) što je za 10 milijuna eura mita MOL-u prodao upravljačka prava u Ini. Karamarko je danas u postupku opoziva jer je njegova supruga u vrijeme dok je Karamarko bio lider oporbe, pa sve do dana kada je ušao u Vladu, bila u poslovnom odnosu s konzultantom MOL-a Jozom Petrovićem. HDZ-ovci su nakon svih Sanaderovih afera i gubitka izbora 2011. godine gurnuli glavu u pijesak kao nojevi i sada za to plaćaju ceh. Sami sebe su uvjeravali da su u nezaustavljivom pobjedničkom nizu jer su solidno prošli na lokalnim izborima i u dva uzastopna izborna ciklusa za Europski parlament dobili više zastupnika od lijeve opcije. Pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović na izborima za predsjednika države također su dodali u svoju pobjedničku nisku, premda je već bilo jasno da je predsjednica u svojoj kampanji napravila otklon od tvrde i rigidne politike u koju je Karamarko umotao HDZ.

U odnosu na Sanaderovu ostavštinu Karamarko je kao čelnik HDZ-a stvari okrenuo naopako. Umjesto da stranku koja je već 2000. godine izgubila vlast radi kriminala u pretvorbi i privatizaciji potpuno očisti od Sanaderova korupcionaškog načina vođenja HDZ-a, on je zadržao odnose s ljudima poput Petrovića koji ozbiljno dovode u sumnju Karamarkove pozicije prema Ini kao kompaniji od strateškog nacionalnog interesa, a time i prema drugim nacionalnim dobrima. Ali je zato sve dobre strane Sanaderove politike odbacio i potpuno ih pregazio. Sanadera, naime, ne treba pamtiti samo po korupciji. Kao premijer Sanader je imao ugled i određenu težinu u europskim institucijama i šire u međunarodnim krugovima. Još važnije od toga je da je upravo Sanader u svojem mandatu na čelu HDZ-a stranku pretvorio u pravu demokršćansku partiju desnog centra koja je bila prihvatljiva širokom krugu birača političkog centra. Karamarko je sve to odbacio i zamijenio s vlastitim antikomunističkim manifestom koji u praksi, među ostalima, zdušno provodi ministar kulture Zlatko Hasanbegović - čovjek koji dovodi u pitanje antifašističke temelje Hrvatske.