KOMENTAR

Hoće li Fuchs pomoći da se kurikularna reforma pokrene s mrtve točke

 Goran Mehkek/CROPIX

Odahnuo sam kad je objavljeno da za voditelja Ekspertne radne skupine (ERS) za provođenje kurikularne reforme nije imenovan ni Matko Glunčić, a ni netko od ostalih pet kandidata koje je Posebno stručno povjerenstvo lošije bodovalo od njega i za koje je bilo jasno da su svi protivnici cjelovite kurikularne reforme (CKR).

Još draže mi je bilo pročitati da se s početkom djelovanja ERS-a neće čekati još koji mjesec dok se ne raspiše i provede novi javni natječaj. Obećavajuće mi je izgledalo i imenovanje Radovana Fuchsa, nekadašnjeg ministra u Vladi Jadranke Kosor, za premijerova posebnog savjetnika za koordiniranje provođenja CKR-a.

Fuchsov mandat ocjenjujem pozitivnim naročito zbog njegova gorljivog nastojanja da se bitno promijeni nakaradna zakonska regulativa u organizaciji znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Shvatila je to i premijerka i dala toj reformi jasnu podršku. Nažalost, retrogradni lobi, i s ljevice, i s desnice, i iz centra, i iz nacionalnih manjina bio je ponovo presnažan.

Što se tiče kurikularne reforme, i tu je Fuchs odigrao pozitivnu (ali ne dovoljno odlučnu) ulogu. Nakon ne naročito uspješnog uvođenja HNOS-a, kurikularna reforma bila je pokrenuta za vrijeme ministra Primorca. Nakon prvog Vijeća za nacionalni kurikulum (VNK) pod vodstvom Dijane Vican značajniji posao obavio je drugi (preglomazni) VNK pod vodstvom Nevija Šetića.

Rezultat je bio prvi NOK (Nacionalni okvirni kurikulum) donesen nakon brojnih kompromisa, prepun općih mjesta i krnji - bez popisa učeničkih postignuća u čiju izradu je bio uložen ogroman trud radnih skupina za svih sedam obrazovnih područja - jezično-komunikacijsko, matematičko, prirodoslovno, tehničko i informatičko, društveno-humanističko, umjetničko, te tjelesno i zdravstveno.

Ministar Fuchs formirao je novi VNK od samo osam članova, po jedan za svako područje i jedan pedagog, sa mnom kao predsjednikom, sa zadatkom da se rad na NOK-u nastavi i dopuni popisima učeničkih postignuća za sva područja i sve cikluse obveznog i srednjoškolskog obrazovanja.

Velikim angažmanom koordinatorica Aleksandre Čižmešije i Branislave Baranović, radne skupine za pojedina područja u nekoliko su mjeseci dovršile posao i pripremljen je novi NOK koji je ministar Fuchs u ljeto 2010. donio i objavio (doduše, u nešto lošijem obliku uslijed zahvata državne tajnice Vican).

Nažalost, nakon toga kurikularna reforma nije odmah nastavljena iako su koordinatorice izradile, a VNK prihvatio i ministru predložio vrlo kvalitetan precizan trogodišnji akcijski plan za provedbu kurikularne reforme. I NOK i taj plan ležali su u ladici (po mom dubokom uvjerenju nepotrebno) daljnjih nekoliko godina, sve do donošenja sveobuhvatne strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije.

Na bazi NOK-a ogroman posao obavljen je pod motivirajućim vodstvom Borisa Jokića i entuzijazmom više stotina stručnjaka. No, Cjelovita kurikularna reforma (CKR) ponovo nekoliko godina stoji. Nada se pojavila dolaskom Blaženke Divjak, ali je nažalost sve i dalje stajalo, osim što je na nesreću povećan, ionako bez sličnog primjera u svijetu, enorman broj obveznih školskih predmeta.

Naravno da nemam ništa protiv toga da se svako dijete informatički opismeni (gradska djeca to već jesu i bez obveznih predmeta u školi), ali se ne slažem da se to izdvaja u poseban predmet: informatika treba biti sastavni dio svakog sadržaja. Naravno, to bi zahtijevalo i da svi nastavnici tu “budu doma”.

Najveća greška našeg obrazovnog sustava je rascjepkanost u ogroman broj međusobno slabo koordiniranih predmeta i pretrpanost svakog od njih brojnim nepotrebnim sadržajima. Posljedica je to potpuno pogrešne obrazovne politike u prošlih 70-ak godina: striktna podjela u predmete, plan i program za svaki od njih i propisivanje satnica ovisno o količini gradiva.

Stručne komisije za pojedine predmete uvijek su se borile za što veću satnicu, a da bi to postigle, pretrpavale su program brojnim nepotrebnim sadržajima. Veliku negativnu ulogu odigrali su i mnogi autori udžbenika, a i izdavači svojim utjecajem na stručne komisije, kako bi nova izdanja mogla biti što sličnija.

Veliki korak da se to promijeni bio je napravljen izradom učeničkih postignuća uravnoteženo objedinjenih u sedam područja i raspoređenih u cikluse u NOK-u donesenom 2010. Nažalost, u “Jokićevu” CKR-u to nije dovoljno iskorišteno, zadržana je rascjepkanost u nastavne predmete i za svaki od njih predloženi su predmetni kurikulumi.

Hoće li se napokon imenovanjem novog ERS-a i posebnog savjetnika Fuchsa CKR pokrenuti s mrtve točke? Želim vjerovati da hoće. Doduše, jako me je zabrinula Fuchsova prva navodna izjava da najprije treba propisati satnicu svakog od postojećih školskih predmeta. Srećom, prvi intervju s Fuchsom pokazuje njegovu dostupnost argumentima i djeluje obećavajuće.

*autor je bivši ministar znanosti i tehnologije

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 11:14