BRISELSKI POUČAK

Hrvatska neće nespremna u eurozonu: nespremne nas neće ni primiti

 Marko Todorov / CROPIX

Kada je Hrvatska u srpnju 2013. godine postala članica Europske unije, a na vlasti je bio SDP, i tadašnja Vlada jasno je rekla da je prioritet Hrvatske, kao nove članice EU, uvođenje eura i ulazak u schengensku zonu slobodnog kretanja. Ne samo da je Hrvatska bila svjesna da je članstvom u EU pristala i na uvođenje eura i na ulazak u Schengen nego je to označila i kao prioritet. O tim pitanjima tada nije bilo razlike između vladajućih i oporbe.

Sada kada je Hrvatska u postupku uvođenja eura, a taj postupak je izuzetno spor, i to zbog strožih pravila koje danas EU primjenjuje, čuju se neki oporbeni političari, pogotovo iz SDP-a, kako upozoravaju na štetnost uvođenja eura i pozivaju Vladu da nas “ne gura nespremne u eurozonu”.

U Hrvatskoj svakako treba postojati javna debata i o uvođenju eura. Ali od političara se očekuje malo veća zrelost i racionalnost u toj debati. Ulazak u EU, pozicioniranje unutar Unije i sudjelovanje u unutarnjim daljnjim integracijama nije stvar pojedine stranke, nego cijele države i društva. U tom smislu ulazak u eurozonu je nužnost jer će se daljnje integracije vezati uz eurozonu. Već sada, kada još nije niti usvojen višegodišnji financijski okvir EU za razdoblje nakon 2020. godine, paralelno se vode razgovori i o stvaranju posebnog proračuna za eurozonu.

Hrvatska će se i dalje morati ponašati kao članica kojoj je izuzetno stalo i do uvođenja eura i do ulaska u Schengen. Ostati izvan tih dviju zona svaku državu EU na neki način ograničava i čini je svojevrsnom državom drugog reda. Što se tiče Schengena, Hrvatska je već u procesu ulaska i nastavljamo ispunjavati ne baš lake uvjete za to, pogotovo imajući u obzir duljinu granice s južnim susjedima, koja je najdulja vanjska granica Europske unije.

Za uvođenje eura, na što se Hrvatska obvezala članstvom u EU, jer nove članice nemaju mogućnosti optiranja, mora postići visoku razinu održive konvergencije prema eurozoni. Ugovor Europske unije ne određuje vremenski rok za uvođenje eura i omogućuje svakoj državi članici da sama, svojom brzinom, postigne usklađivanje i vodi pripreme za priključenje eurozoni. Ali brža konvergencija znači i veću stabilnost financijskog sustava i bolji kreditni rejting.

Strah da će nas netko nespremne gurati u eurozonu ne postoji jer nas nespremne neće ni primiti. Kriza u Grčkoj, koja je prouzročila i krizu u eurozoni, je iza nas. Ali ona je također jedna od naučenih lekcija zbog koje niti EU neće žuriti primiti Hrvatsku. A što se tiče brzine, sjetimo se samo da je Slovenija uvela euro samo dvije i pol godine nakon ulaska u EU. Postala je članica 1. svibnja 2004. godine, a u eurozonu je ušla 1. siječnja 2007. godine. Hrvatska je već gotovo šest godina članica EU i neće ući u eurozonu u najboljem slučaju barem još dvije godine. Dakle, najranije gotovo osam godina nakon članstva. To svakako ne bi bilo ni brzo niti srljanje u eurozonu.

I argumenti o gubitku valutnog suvereniteta nisu valjani. Kuna je ionako vezana uz euro i Hrvatska nije imala nikakve koristi od toga što nije u eurozoni. Upitni su i argumenti, kojima se često zastrašuju građani, da će u Hrvatskoj cijene naglo rasti nakon uvođenja eura, jer se to dogodilo i u državama gdje je dosad uvedena ta zajednička valuta. Da, istina je da su cijene porasle. Djelomično je to bilo i zbog zaokruživanja nekih cijena. Ali cijene su rasle i u državama gdje euro nije uveden. Ne moramo ići dalje, dovoljno je gledati Hrvatsku koja nema euro, a cijene su narasle brže nego u većini država eurozone. Porasle su cijene i u Danskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji, koje nisu u eurozoni. Uvođenje eura nije spriječilo Sloveniju i Slovačku da budu među najuspješnijim novim državama članicama Europske unije. A Hrvatska, dok nije imala euro, samo je nazadovala u odnosu na druge nove članice EU koje su prije nas ušle u EU, a neke i u europodručje. Pri analizi utjecaja eura u novim državama članicama EU ne smije se kao kriterij koristiti izjava nekoga građanina na cesti koji se žali da su cijene porasle, nego se treba uzeti u obzir šira gospodarska slika. Moguće je da se svašta dogodi s eurozonom, ali što god da se dogodi, Hrvatska mora biti u tom području ako ne želi ostati na periferiji Europske unije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 13:52