Hrvoje Kečkeš: 'Pjevam samo ljubavne pjesme, i to o - Dinamu'

Film "Pjevajte nešto ljubavno" Gorana Kulenovića stigao je na redovni kinorepertoar ovih dana, nepuna dva mjeseca nakon zapažene premijere na pulskom festivalu.



U priči o zgodama demo benda "Kad je prljavi Harry sreo prljavu Sally", koji pokušava skupiti sredstva za snimanje debi albuma, ulogu ravnodušnog bubnjara Žlajfe utjelovio je popularni Hrvoje Kečkeš, poznat kao Zuhrin kompanjon Mirko, stilist Danchi, odnosno Kazo iz "Bitangi i princeza". Za potrebe filma Hrvoje je naučio bubnjati, što mu ipak i nije bilo strano jer se glazbom dugo bavi.



Tijekom slikanja za Studio u jednom novozagrebačkom music shopu Hrvoje je primijetio i jednu gitaru koju je odmah odlučio kupiti.



- Sviram odmalena, ali sam se posljednjih godina opustio. Možda se ovom kupljenom gitarom vratim u formu - rekao je Kečkeš.




Nikad prije nisam svirao bubnjeve, a učio sam od Sube, bubnjara hladnog piva. Teško je biti bubnjar, ali mi je bilo super
Rođen je u Zagrebu 17. ožujka 1975., prve glumačke korake i scenske nastupe ostvario je kao amater u ZeKaEmu, a 1996. upisao je Akademiju dramske umjetnosti.



• Pjevate li nešto ljubavno?



- Ako pjevam, onda pjevam samo ljubavno. Mislim prvenstveno na ljubav prema Dinamu.



• Kako je došlo do suradnje na ovom filmu Gorana Kulenovića?




- Kula i ja se dugo znamo i dobro međusobno shvaćamo. Naša zajednička suradnja traje još od filma '24 sata', odnosno od njegova dijela 'Ravno do dna'. Kula je odmah bio precizan u očekivanjima od mene i nije mi trebalo dugo da shvatim kako treba odigrati ulogu Žlajfe.



• U filmu glumite bubnjara. Jeste li prije svirali bubnjeve?



- Nikad prije nisam svirao bubnjeve. Vježbao sam i učio od Sube, bubnjara Hladnog piva, i dosta sam od njega naučio. Ono što nisam tom prigodom naučio, sigurno ću drugi put. Teško je biti bubnjar, ali to mi je bilo super. Morao sam paziti, ali u mjesec dana naučio sam što sam trebao. Nažalost, sumnjam da ću u slobodno vrijeme do kraja naučiti svirati bubnjeve.



• Kakva je bila atmosfera na setu tijekom snimanja filma?



- Odlična. Cijela ekipa se zna otprije, iako su dečki nešto mlađi. Da me sada prisilite, ne bih se mogao sjetiti niti jednog ekscesa. S Kulom je uvijek naporno, zato ga volim. On jednostavno tjera svoje, svojeglav je, ali je zato sve to super na kraju kao proizvod.



• Koliko ste puta već gledali film?



- Jednom, i to je dovoljno. Na Pula film festivalu. Ne volim gledati stvari u kojima glumim, to je kao kad snimiš glas na kasetofon i misliš 'koji sam idiot, kako to zvučim'.



• Koju muziku slušate?




- I domaću i stranu. Novi val je uvijek dobrodošao kod mene. Jasno, slušam i Hladno pivo.



• Na festivalima u Motovunu i Puli film je dobio nagrade publike. Mislite li da je razlog ipak isključivo tematika filma koji je na našim prostorima potpuno nesvakidašnji?



- Teško je to reći, mislim da je Kula i na to možda ciljao. Sigurno je da je film drugačiji i da u ovim trenucima govori ono što drugi neće reći, a publika to voli. No, teško mi je odgovoriti, mislim da je omjer tih nagrada i tog razloga fifti-fifti.



• Puno surađujete s Kulenovićem. Ima li tu neke posebne kemije?



- Nemojte se brinuti, obojica smo oženjeni i ne spavamo zajedno. Ja se uvijek odazovem redateljima s dobrim scenarijem, a Kuli pogotovo. No, nikad mu neću priznati da mi je najdraži redatelj. Nikad!



• Kakvi su vam planovi?



- Upravo sam na probi u Kerempuhu gdje radimo na predstavi 'Metastaza'. To će sigurno ispasti dobro. Atmosfera je odlična i zaista nas je puno na daskama. Što se glume u nekom novom filmu tiče, ništa još ne znam.



• Što vam je draže: film ili kazalište?




- Draži mi je dobar film, nego loša kazališna predstava, kao što mi je i draža dobra kazališna predstava, nego loš film.



• Sanjate li o Oscaru?



- Sanjam da ga slomim preko koljena kada ga dobijem. Tuđi Oscar ipak ne bih slomio.





• U novčaniku imate godišnju ulaznicu za Dinamove utakmice. Koliko često idete u Maksimir?



- Kad god mogu, idem na utakmicu. Prije sam išao češće, a sada idem na oko 15 tekmi. Na stadion sam krenuo još one famozne 1982. godine.



• Pretpostavljam da vam je onda velika želja snimiti film s navijačkom tematikom?



- Ne bih na to odgovorio. Zaista ne znam što o tome mislite.

Kad god mogu, idem na utakmice





Sanjin Španović
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 00:31