PIŠE ROBERT BAJRUŠI

Iako je prošlost prokockana, budućnost valjda još nije

EPH
 Davor Pongračić / EPH / CROPIX

Važne odluke u ovoj zemlji često prolaze ispod radara i zato nije iznenađenje da je u vidu fusnote završila informacija o dobrom i važnom pravorijeku Ustavog suda. Napokon nešto dobro, dodali bismo.

Dakle, identiteti osoba koje dolaze na sastanke u Vladu Republike Hrvatske, kod najviših državnih dužnosnika, predstavljaju informaciju od javnog interesa, odlučio je Ustavni sud na temelju tužbe koju je podnio GONG.

“Vlada je jedno od (najviših) državnih tijela u Republici Hrvatskoj te svakako postoji opravdani interes javnosti za pristup traženoj informaciji u pogledu ulazaka i izlazaka fizičkih osoba iz zgrade Vlade 4. kolovoza 2007.”, stoji u odluci ustavnosudskog vijeća kojim je predsjedala sutkinja Snježana Bagić.

GONG je još 2011. godine od Vlade i ondašnje premijerke Jadranke Kosor zatražio da mu se dostavi evidencija ulazaka i izlazaka fizičkih osoba iz zgrade Vlade 4. kolovoza 2007. Tog su dana u Banskim dvorima tadašnjeg premijera Ivu Sanadera posjetili predsjednik Uprave mađarskog MOL-a Zsolt Hernádi i Jozo Petrović, bivši član Uprave Ine, a ovih dana često spominjani vlasnik konzultantske firme među čijim klijentima je i MOL. Robert Ježić je u sudskom postupku koji se vodio protiv Sanadera tvrdio da je na spornom sastanku dogovoreno podmićivanje bivšeg premijera u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini mađarskoj kompaniji.

Nije daleko od istine Peđa Grbin iz SDP-a koji je jučer u Saboru zaključio da “Hrvatska trenutno nema Vladu, nego skupinu pojedinaca koji se u interesu stranih lobista smucaju po Banskim dvorima”.

Iako bi, kada se radi o “smucanju po Banskim dvorima”, možda bilo zanimljivo dobiti službene podatke o identitetu članova Mosta, koji su prošle godine tijekom noći došli na tajni razgovor sa Zoranom Milanovićem. Ili tko je sve od političara - dok su trajali pregovori o sastavljanju Vlade - odlazio na Pantovčak na konzultacije s Kolindom Grabar-Kitarović.

Makar nema svrhe mistificirati većinu ovakvih sastanaka jer bilo je slučajeva kada bi premijeri pozivali nekoga k sebi kako bi doznali najnvije tračeve, a predsjednici okupljali poznanike jer u Predsjedničkom uredu zna biti jako dosadno.

“Predsjedniče, moramo ponoviti jučerašnju partiju preferansa”, prije nekoliko godina glasila je poruka u knjizi gostiju koju je tadašnjem šefu države napisao jedan političar-luftbremzer poslije završetka “sastanka”.

Ok, Hernádi i Petrović zacijelo nisu kartali sa Sanaderom, iako ispada da je tadašnji premijer prokockao Inu.

Mogle bi biti zanimljive i reperkusije zbog spomenute odluke ustavnih sudaca. Recimo, hoće li ubuduće iz Vlade morati odgovoriti na svako pitanje iz medija o tome tko je ušao u Banske dvore i s kime se sastao. Odnosi li se to isključivo na Vladu ili i na ministarstva i Predsjednički ured? I što ako država odbije odgovoriti uz opravdanje da bi u tom slučaju dovela u pitanje nacionalnu sigurnost?

Unatoč ovakvim otvorenim pitanjima, Ustavni sud zaslužuje pohvalu jer je donio dugoročno važnu odluku. Iako je prošlost prokockana, budućnost, valjda, još nije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 00:45