Vječna mistifikacija oduvijek mi je bio odgovor na pitanje koliko bih mjesečno trebala odvojiti od plaće da si u mirovini mogu osigurati koliko toliko pristojan život.
Pod pristojan ne mislim samo na to da mogu platiti hranu i režije, nego da si barem jednom godišnje i u mirovini priuštim kakvo putovanje, imam mobitel, odlazim u kino i kazalište, počastim večerom u kakvom dobrom restoranu.
Ukratko - da penziju iskoristim kako bih nešto i proživjela, umjesto da mi se dani svode na čekanje na preseljenje na Mirogoj.
Posegnuh zato za svim podacima koji su mi potrebni za ovu računicu.
Za početak, od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bilo je potrebno nabaviti podatak o prosječnoj starosnoj mirovini, i to posebno za muškarce i posebno za žene, jer mi je pretpostavka bila kako će se konačna računica o potrebnom iznosu štednje itekako razlikovati po spolu.
O tome svjedoče već prvi statistički podaci.
Dok će prosječni Hrvat koji je sa 65 godina starosti ostvario pravo na starosnu mirovinu ostvarivati mjesečnu penziju od 2423,97 kuna, njegova će partnerica istovremeno nakon jednakog broja godina radnog staža dobivati mirovinu u iznosu od samo 2074,12 kuna, odnosno mjesečno čak 350 kuna manje.
Istovremeno, od prosječnog Hrvata kojem se, nakon ulaska u mirovinu, životni vijek predviđa na još 15,1 godinu, ona će u prosjeku živjeti još 3,4 godine više pa će morati nešto više i uštedjeti.
Da bih doznala točno koliko, trebalo je pribaviti podatke o predviđenim mjesečnim troškovima u mirovini.
Za početak, uzela sam prilično zastarjeli, ali jedini dostupan izračun umirovljeničke košarice za samca koji su još 2011. godine izračunali u Nezavisnom hrvatskom sindikatu.
Mogla sam za izračun koristiti i umirovljeničku košaricu za dvočlano kućanstvo, ali bolje igrati na sigurno pa neka vam u mirovini radije nešto ostane viška.
Košarica za samca, dakle, 2011. godine iznosila je 2400 kuna, a kako su prema podacima Državnog zavoda za statistiku indeksi cijena u međuvremenu porasli za 4,5 posto, izračunala sam da bi ta košarica danas morala iznositi točno 2508 kuna.
S njom bi svaki umirovljenik trebao pokriti prosječni mjesečni trošak hrane, stanovanja, prijevoza, kulture, zdravstva i higijene.
Kao što je na prvu vidljivo, prosječna mirovina nije dovoljna niti da pokrije troškove košarice, a kamoli još dodatne troškove koje bi naš moderni umirovljenik s godinama mogao imati.
Primjerice, košarica ne broji 80 kuna mjesečnog troška za RTV pristojbu, 88 kuna telefonskih troškova koliko, prema podacima DZS, mjesečno napravi Hrvat, a posebno ne broji iznos potreban da se naš budući umirovljenik barem jednom godišnje zaputi na putovanje u inozemstvo.
Prema podacima MasterCarda, za to će mu godišnje trebati još 4955 kuna, koliko će ga doći troškovi prijevoza, stanovanja, hrane i ostalih užitaka tijekom odmora.
Zaustavimo li jednim godišnjim putovanjem prosječne apetite našeg budućeg umirovljenika, računica pokazuje da će mu se mjesečni rashodi za košaricu, telefon, televizijsku pristojbu i odmor kretati na razini 3088 kuna, iz čega je jednostavno izračunati koliko mu, pored mirovine, nedostaje da bi uživao nakon 65. godine.
Izračun za muškarca koji će u mirovini, prema Eurostatu, provesti 15,1 godinu, pokazuje kako tijekom života dodatno mora uštedjeti još 120.498 kuna, dok će njegova partnerica, zbog znatno manje mirovine i duljeg životnog vijeka, morati uštedjeti čak duplo više - ravno 225.108 kuna.
Počnu li i jedan i drugi za mirovinu štedjeti s oko 35 godina, prosječan će Hrvat mjesečno od plaće na stranu morati izdvajati 334, a Hrvatica čak 625 kuna.
Kako god stvari okreneš, na kraju se uvijek vratiš na činjenicu kako je u Hrvatskoj - najteže biti žena.
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....