Mladi Tihomir Vorih spreman je za svoj prvi veliki izlazak. Stoji ispred obiteljske kuće, dio stare kurije u Gregurovcu, koju je u otac preuredio za njihovu malu obitelj. Nervozno čeka u svojoj najboljoj košulji, dok mu većinski dio ušteđevine zvecka u džepu. Prijatelj ga vodi u Dvorac Gjalski, najbolji disko u cijelom Zagorju i okolici. Na cesti se nazire Lada Samara. Evo ga. Ulazi u auto gdje su njegovi stariji kolege iz mjesta. Sa 16 godina će biti jedan od mlađih u klubu, ali, tko zna, možda pronađe neku curu.
Od tog izlaska prošlo je 26 godina. Tihomir i dalje živi u Gregurovcu, mjestu pokraj Krapinskih Toplica. Ima suprugu Anitu, troje divne djece, i sada je on gazda kurije koju je pretvorio u raskošno imanje. Put ga i dalje često vodi prema Dvorcu Gjalski. Ali više ne ide s rođakom i njegovom Ladom. Sad ide u svom Bentleyju, u dizajnerskoj odjeći i neopterećen sklapa poslove. I ovaj put ne ide u Dvorac kao gost. Upravo suprotno. Ide kao vlasnik.
Tihomir Vorih uspješni je zagorski poduzetnik koji je prije mjesec dana kupio Dvorac Gredice, koji je u javnosti dobio ime prema svojem najpoznatijem žitelju, velikanu hrvatske književnosti, Ksaveru Šandoru Gjalskom. Vorih u svom životopisu nema samo stavku “vlasnik dvorca”. On je i član Nadzornog odbora Luke Zadar, lobist koji usko surađuje s Kineskom jugoistočnom europskom poslovnom asocijacijom (CSEBA), te član Nadzornog odbora Hrvatskog Ju-Jitsu Saveza. Sve to je sada onaj mladi dječak s početka priče. Sin jedinac električara i frizerke, koji je danas jedan od ključnih ljudi u kinesko-hrvatskim poslovnim pregovorima.
No, usredotočimo se na njegov posljednji projekt - preuređenje Dvorca Gjalski.
- Dvorci su odmalena na neki način dio moga života. Odrastao sam u Zagorju, kraju poznatom po brojnim dvorcima i kurijama. Te monumentalne građevine uvijek su me privlačile. Imali su poseban spoj ljepote i tajanstvenosti. Uvijek sam se pitao kako bi to bilo živjeti u jednom dvorcu. I, evo, sada sam vlasnik jednog - kaže Vorih.
Novi koncept
Dvorac je trenutačno zatvoren jer prolazi kroz temeljite radove, a proći će još mjeseci prije negoli postane ponovno otvoren za javnost. Naime, Vorih nema namjeru samo obnoviti dvorac. On namjerava u potpunosti promijeniti njegov koncept poslovanja.
Što se tiče samog dvorca i imanja, ono se prostire na 23 tisuće kvadratnih metara i njegova povijest seže u 16. stoljeće. Prvo je pripadao obitelji Gubaševski, kasnije ga je preuzela obitelj Komaromy, a od početka 19. stoljeća njime vlada obitelj Babić. Dvorac je najpoznatiji kao dom Ljube Babića, književnika poznatog pod pseudonimom Ksaver Šandor Gjalski, koji se u njemu rodio i umro. O dvorcu se opet počelo govoriti početkom devedesetih, kada je u njemu bio poznati disko, no s njegovim zatvaranjem prestalo se govoriti o dragulju Hrvatskog zagorja. To jest, sve do 2006., kada su poduzetnici iz Zagreba odlučili obnoviti sTari dvorac. Oni su ga prenamijenili u hotel sa 17 soba i dva apartmana, otvorili su restoran koji može primiti i do 200 gostiju te unutar dvorca napravili nekoliko višenamjenskih dvorana, uređenih za seminare i kongrese. I pod njihovom palicom ostao je sve do prije mjesec dana, kada je u Dvorcu Gjalski počela vladavine obitelji Vorih. Kad se dvorac prodavao, na oglasniku je stajala cijena od dva milijuna eura, no Vorih nije htio govoriti o iznosu koji je platio za njega. To je, kako kaže, između njega i bivšeg vlasnika.
- U početno preuređenje planiramo uložiti oko pola milijuna eura, a kasnije ćemo vidjeti koliko ćemo još novca dodati tom iznosu. Dvorcu želim dati svoj individualni pečat, nešto po čemu će i mene pamtiti - veli Vorih.
Dionice Luke Zadar
Projekt preuređenja nazvan “Novi Gjalski” vodi mlada arhitektica Maja Bručić iz studija Lotus Architecti, koja je angažirana i na jednom od najvećih građevinskih projekata u SAD-u, naselju New South Works u Chicagu. Kako bi nam najbolje dočarao promjene koje će napraviti, poveo nas je u obilazak.
- Potpuno ćemo osvježiti vanjsko pročelje. Ponovno bojamo fasadu, čistimo balkon i zidove. Sve je ranije dogovoreno, u suradnji s konzervatorima, jer vanjski dio dvorca je zaštićen. Unutra, pak, imam slobodne ruke - objašnjava Vorih.
Tihomir Vorih
Fasada je još najmanja promjena. Porezao je visoke borove koji su s ceste zaklanjali pogled na dvorac i posjekao šumu koja je tijekom godina narasla na sjevernoj strani. I to su sve napravili u manje od dva tjedna.
Na livadi ispred dvorca posadit će perivoj, na parceli s voćnjakom (jedinoj građevinskoj parceli) planira sagraditi multifunkcionalnu dvoranu, a još će negdje ugurati i dva bazena.
Radovi unutar dvorca tek su u začetku. Sale i blagovaonice još uvijek su netaknute, kao i kuhinja. Radničke ruke svoj su trag ostavile samo u hotelskim sobama, gdje je iznesen sav namještaj, ormari i kreveti. I dok šetamo hodnicima koji su nekoć bili dom slavnom hrvatskom književniku, Vorih kreće s popisom unutarnjih promjena.
Jedan dio podruma (koji je sada sala) pretvorit će u malu konferencijsku salu, a drugi dio će prenamijeniti u wellness. Sve sobe će kompletno preurediti - bojanje zidova, obnova kupaonica, novi namještaj, kreveti.
U konačnici je plan promijeniti, ne samo izgled dvorca, nego i njegovu sliku u javnosti.
- Godinama je vladala fama da je Dvorac Gjalski skupo mjesto. To ćemo sada promijeniti. Naša restoranska ponuda bazirat će se na autohtonim zagorskim jelima, a pokušat ćemo i ostvariti suradnju s domaćim zagorskim OPG-ovima, tako da možemo svojim gostima garantirati konstantnu kvalitetu, s namirnicama iz prirodnog uzgoja i koje su u sezoni. I sve to ćemo posložiti tako da to bude cjenovno prihvatljivo prosječnom gostu. Želimo vratiti Dvorac Gjalski njegovim Zagorkama i Zagorcima - kaže Vorih te dodaje kako će prostor dvorca dati na raspolaganje brojnim zagorskim udrugama i skupinama.
Vorihov poslovni put počinje 2003., kada ga je njegov prijatelj i kasnije vjenčani kum Mijo Habulinec uključio u gradnju Aparthotela u Poreču. Habulinec je vlasnik tvrtke Empirej, koja stoji iza brojnih građevinskih projekata u Hrvatskoj, od kojih je najpoznatiji Dvorac Empirej u Krapinskim Toplicama.
- Od njega sam mnogo naučio. Jednako o poslu, koliko i o životu. I zato ću mu uvijek biti zahvalan - kaže Vorih.
Zahvaljujući tom iskustvu, upustio se u jedan riskantni posao - otkup dugova. Naime, osnovao je tvrtku Vort Investigo s kojom otkupljuje potraživanja od drugih tvrtki te naplaćuje njihova potraživanja različitim legalnim i zakonskim sredstvima. Kroz taj posao stekao je dovoljno sredstava, kontakata i iskustava za različite nove projekte. I dalje rizične, ali, kako sam kaže, ne možeš uvijek igrati na sigurno. Jedan od tih poslova doveo ga je i u Luku Zadar, tvrtku koja je tada plesala na rubu stečaja. Otkupio je dionice od malih dioničara, ušao u Nadzorni odbor te se uključio u razrješavanje situacije. Na kraju je uspio ishoditi koncesiju kojom je luka mogla nastaviti s radom i krenuo u drugu fazu rekonstrukcije - pronalazak strateških partnera.
- Jedan od glavnih uvjeta produljenja koncesija bio je investicijski plan u iznosu od 215 milijuna kuna. Kako bismo ga ispoštovali, morali smo pronaći strateškog partnera koji bi uložio u nas - kaže Vorih.
Kineski investitori
Prije dvije godine stupio je u poslovni odnos s Kineskom jugoistočnom europskom poslovnom asocijacijom (CSEBA) koju vode Mario Rendulić i Zvonimir Zlopaša. Preko njih je došao u kontakt s kineskim investitorima koji su tražili nove projekte za investiranje na području Europske unije. I tu je počela njegova lobistička karijera.
- Kineski investitori došli su k nama spremni uložiti novac, i na nama je bilo da im predstavimo Luku Zadar kao poželjnu investiciju. U Hrvatsku su došli za vrijeme kineske Nove godine, i odveo sam ih na etno imanje u Zagorju. Tamo su ih dočekale vrpce na koje sam sam ispisao čestitke na njihovom pismu, vatromet i dao im prikladne poklone. Na kraju posjeta njihov mi je glavni predstavnik prišao i stisnuo ruku te rekao: “Uložit ćemo novac” - prisjeća se Vorih.
Kineski investitori su na kraju s 45 milijuna kuna dokapitalizirali Luku Zadar, čime je firma mogla nastaviti s investicijama određenim koncesijskim ugovorom. Neke od tih investicija su nabavka moderne lučke dizalice, prijava za natječaj kontejnerskog terminala te razvoj industrijske zone oko luke.
No, to je tek početak kineskih investicija. Posredstvom CSEBA-e kineski investitori su se odlučili za još nekoliko kapitalnih projekata kao što su revitalizacija željezničke pruge na potezu Zadar-Knin, ulaganje u Zračnu luku Zadar, gradnja hotela na Pagu i u Krapinskim Toplicama. Samo ovaj zadnji projekt u Zagorju je vrijedan 30 milijuna eura, a uključuje gradnju kompleksa specijaliziranog za medicinski turizam. Projekta ima još, ali nisu svi još uvijek spremni za izlazak u javnost. I u velikoj većini tih projekata svoje prste je imao i Vorih, čovjek iz malog zagorskog mjesta. Čovjek koji nikada nije htio odustati.