Bila sam jako tužna, zapravo neutješna, kad sam se vratila s ljetovanja. Tata i mama trudili su se oraspoložiti me, ali ja sam se osjećala kao da su mi potonule sve lađe. Čak me ni pomisao da ću se uskoro ponovno vidjeti sa svojim prijateljima iz razreda nije mogla razveseliti niti olakšati moju muku koja je imala samo jedno ime: Luka! Upoznala sam ga na moru i s njim doživjela, prvi put u svom životu, pravu ljetnu ljubav, koja mi je bila uzvraćena. Vratila sam se kući slomljena srca i jedina utjeha bila mi je da ćemo si pisati dugačka pisma i čuti se telefonom. Čim sam stigla kući, odmah sam nazvala svoju najbolju prijateljicu Tinu kako bih joj do posljednjeg detalja ispričala sve o svojoj velikoj romansi.
I ona je meni imala mnogo toga ispričati. Na ljetovanju u Šibeniku zaljubila se u dvije godine starijeg Tomislava, ali on je, na žalost, već bio u vezi. Povjerile smo jedna drugoj svoje nade i strahove. Ona se nadala da će Tomislav ostaviti Saru, djevojku s kojom je hodao već više od pola godine. A ja sam se nadala da ću ostati u kontaktu s Lukom, tim više što nismo živjeli daleko jedno od drugog.
Dijelilo nas je samo stotinjak kilometara i mogli smo se tijekom godine sastajati negdje na pola puta. Kad nam je počela škola, već smo jedno drugome napisali osam pisama, koje sam ljubomorno čuvala u svom dnevniku i pet puta smo se čuli telefonom. Ti su razgovori trajali i po nekoliko sati i plašila sam se trenutka kad tata dobije telefonski račun. No, najvažnije od svega bilo mi je da se naša ljubav nije ugasila i da je i dalje trajala, iako je ljeto bilo gotovo. Naravno, umirala sam od želje da ponovno vidim Luku, danju i noću sam razmišljala o njemu i silno mi je nedostajao. Prijatelji su me zezali, a najviše od svih Matej, moj vragolasti prijatelj s kojim sam dijelila klupu.
- Možeš misliti kakva je to ljubav, s tim Lukom! Sigurno je ružan k'o noć!
- Baš obratno, jako je zgodan. Iznenadio bi se da ga vidiš. Ma što iznenadio, crknuo bi od ljubomore! - uzvraćala sam mu jednakom mjerom.
- Da, zgodan… - podrugljivo je krivio usta Matej. - Možda tebi, koja izgledaš poput vješalice iz mog ormara!
Unatoč našim otrovnim podbadanjima, bili smo vrlo dobri prijatelji i uvijek smo jedno drugome držali stranu. Konačno mi je jedne večeri, tijekom telefonskog razgovora, Luka rekao da me uskoro namjerava posjetiti.
- Moji su se prvo malo bunili, ali su na kraju shvatli koliko te želim vidjeti. Ne mogu više živjeti samo od pisama i telefonskih razgovora.
- I ja umirem od želje da te ponovno vidim. Imam osjećaj kao da je prošlo cijelo stoljeće otkad smo se rastali!
Idućih sam dana blistala od sreće i bila u sedmom nebu. Na žalost, moja prijateljica Tina nije imala sreće kao ja: njezin joj se Tomislav više nije javio. Očigledno nije ostavio svoju Saru.
Idući tjedna Luka mi je javio točno vrijeme svog dolaska. Moji su roditelji pristali da prespava kod nas. Imali smo kauč na razvlačenje za hitne slučajeve, a ovo je zaista bio hitan slučaj… i to vrlo željno iščekivan! Napisala sam u svoj dnevnik da Luka uskoro dolazi i da se jedva čekam poljubiti s njim, no pogriješila sam što sam ga ponijela u školu. Matej ga je otkrio u mojoj torbi za vrijeme odmora i ukrasio ga slomljenim srcima i bezobraznim opaskama na račun moje ljubavi, što me silno razbjesnilo.
Odmah sam mu se odlučila osvetiti. Na sve sam njegove bilježnice ružičastim flomasterom ispisala "Matej + Mirna", budući da je Mirna bila najveća štreberica u našem razredu i Matej ju je smatrao izrazito antipatičnom. Dva dana nismo razgovarali, no treći dan smo se već zadirkivali kao da se ništa nije dogodilo. Dan koji sam tako dugo čekala bio je već blizu. Luka je trebao stići preksutra, u subotu. Noć uoči njegova dolaska uopće nisam mogla zaspati, maštajući o našem susretu, zagrljaju, prvom poljupcu koji ćemo izmijeniti nakon ljeta. Neprestano sam pogledavala na sat, računajući koliko me još minuta dijeli od njega. Tata me odlučio odvesti na kolodvor, ali je svečano obećao da će nas čekati u autu.
- Tako ćeš moći izljubiti svog dragog do mile volje - rekao mi je kroz smijeh.
Dok smo se vozili prema stanici, ispričao mi je kako je i on, kao mladić, imao nekoliko ljetnih ljubavi, kojih se još uvijek rado sjeća. Kad smo stigli, izjurila sam iz auta, osjećajući kako mi srce lupa kao ludo, a noge drhte od uzbuđenja. Nisam mogla vjerovati da ću napokon ponovno vidjeti svog obožavanog, prezgodnog Luku! Vlak je, srećom, stigao na vrijeme. Smjestila sam se na mjesto s kojeg sam mogla vidjeti sve putnike kako silaze i kad sam ga ugledala u daljini, sva sretna potrčala sam mu u susret. Težak ruksak, široke vojničke hlače i gornji dio trenirke s kapuljačom: pa, moram priznati da mi je Luka djelovao nekako drugačije od dečka u kojeg sam se ljetos zaljubila. Ali zar je to bilo važno? Zagrlili smo se i naše su se usne spojile u dugi poljubac. Bili smo ludi od sreće i pomalo zbunjeni.
- Jesi li dobro putovao?
- Da.
- Dođi, moj tata nas čeka u autu.
- Imaš super tatu.
U autu je Luka bio vrlo srdačan prema mom tati. Skinuo je ruksak i gornji dio trenirke. Majica s kratkim rukavima ocrtavala je njegove lijepo oblikovane mišiće. Pa ipak, promatrajući ga, shvatila sam da mi je na njemu nešto drugačije. Hm, ali što? Nije mi jasno u čemu je stvar, zbunjeno sam pomislila. Kad smo stigli kući, mama ga je ljubazno dočekala, ponudila sokom i pozvala ga da se osvježi. Zatim je, dok je Luka bio u kupaonici, primijetila moju zbunjenost.
- Što je s tobom, Lana? Zar nešto nije u redu?
- Ne, sve je u redu, ali nekako mi izgleda drukčije.
- Meni izgleda točno onako kako je izgledao ovog ljeta.
Nisam željela ništa dalje komentirati, ali cijelog su me dana proganjale moje sumnje. Trudila sam se izgledati veselo, ali nisam bila prirodna, moj je smijeh bio usiljen, kao da su mi misli bile negdje drugdje. Nisam mogla prestati analizirati što mi je to neobično na Luki, koji mi se sada činio kao potpuni stranac, iako smo se neprestano grlili, ljubili i prisjećali svih onih lijepih trenutaka koje smo ljetos proveli zajedno.
Ali što se to događa sa mnom? Pa to je on! Nije se nimalo promijenio, isti nos, ista usta, iste oči, to je moj Luka! Pa ipak… Toga sam ga poslijepodneva odvela u obilazak grada. On mi je prebacio ruku preko ramena i svako se malo zaustavljao da me zagrli i poljubi.
- Znaš, ne mogu vjerovati da smo ponovno zajedno, Lana - govorio mi je - da te mogu u svakom trenutku stisnuti k sebi, kao kad smo bili na moru.
- I meni se to čini nevjerojatnim - odgovarala sam, ali ne previše uvjerljivo - jer sve mi se činilo poput kakvog sna.
Odsutno sam mu se nasmiješila, ali nisam baš ništa osjećala prema njemu.
Navečer sam ga odvela u svoj omiljeni kafić i on mi je pričao o sebi, o školi, svojim prijateljima i o dvije djevojke koje su se motale oko njega, ali bezuspješno.
- Objema sam odmah dao do znanja da volim jednu ljepoticu u koju sam se zaljubio na moru. To ih je pogodilo, ali nadam se da će me sada konačno ostaviti na miru.
Nasmiješio mi se, očekujući da ga zagrlim, ali nisam to učinila i on je izgledao neugodno iznenađen. Te noći, dok je Luka spavao na kauču u dnevnom boravku, ja sam neutješno plakala u svom krevetu, ne shvaćajući ni sama zašto. Zapravo sam, možda, ipak vrlo dobro znala zašto. Jednostavno sam ga prestala voljeti. Moje je ljubavi prema njemu nestalo poput proljetnog snijega na suncu. Ta me spoznaja rastužila i ogorčila. Vjerojatno i zato što se činilo da se Luki nije dogodila ista stvar, on me grlio i ljubio jednakom strašću kao i kad smo bili na moru.
I kako ću mu sada to reći? Jadnik, doputovao je k meni, a ja…, razmišljala sam ne uspijevajući zaspati. Ali nije bilo potrebe da mu kažem istinu. Nedugo nakon ručka, dok smo, držeći se za ruke, šetali gradom, u jednom se trenutku on zaustavio, nježno me pogladio po obrazu i nasmiješio se.
- Ja te neprestano grlim i ljubim, ali osjećam da mi ne uzvraćaš jednakom strašću. Nešto se promijenilo u tebi, zar ne?
- Pa, evo, ja…
- Razočarala si se u meni, reci mi istinu.
- Ma ne, ne radi se o tome da sam se razočarala, nego…
- Nego ti se više ne činim istim dečkom u kojeg si se zaljubila na moru. Nije to ništa čudno, to se prošle godine dogodilo i jednoj mojoj prijateljici. Kad ju je došao posjetiti dečko u kojeg se zaljubila na skijanju, otkrila je da više ne osjeća ništa prema njemu.
- Jako mi je žao, Luka. Toliko sam se radovala našem susretu i…
- I ja. Što se mene tiče, moji osjećaji prema tebi se nisu promijenili. Ali ako ti mene više ne voliš, onda nema smisla nastaviti dalje…
Ostatak dana proveli smo u razgovoru, poput dva stara prijatelja. Te smo se večeri rastali bez ikakvih negativnih osjećaja, obećavši jedno drugome da ćemo ostati prijatelji. I tako je i bilo: ostali smo u kontaktu i s vremena na vrijeme bismo se čuli, iako između nas više nije bilo ljubavi.
Ja sam se u međuvremenu zaljubila u Mateja. I dalje se svađamo, ali to samo dodatno rasplamsava našu ljubav. Je li mi žao što je moja ljubavna priča s Lukom tako neslavno završila? Nije, nimalo: smatram da je takva bila sudbina. Sada sam toliko sretna s Matejem da mi se čini kao da je svaki dan ljeto…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....