ISTINITA PRIČA: "Golotinjom sam plaćala račune! Zbog vrućih scena u novom filmu suprug me htio napustiti!"

Svjetla, kamere, akcija! Sjedeći uz Tomislava na premijeri svog novog filma, mogla sam vrlo jasno vidjeti stvari iz njegove perspektive. Gore na platnu strastveno sam vodila ljubav sa zaista krasnim muškarcem. Naravno, to je bilo simulirano, ali moje gole izložene grudi su bile itekako stvarne. Jednako su bile stvarne ruke mog kolege glumca koje su klizile po mom tijelu. Skrenula sam pogled s platna jer sam znala što slijedi. Ipak, zvuci erotskog zanosa odjekivali su kino dvoranom.

Mogla sam jasno osjetiti nervozu svoga muža Tomislava. Izgledao je kao da je progutao knedlu. Duboko u sebi znala sam da su Tomislavovi osjećaji shvatljivi, iako sam si to odbijala priznati. Bila sam zahvalna što uopće imam ikakvu priliku glumiti. Na kraju krajeva, prošle su duge dvije godine od mog zadnjeg filma pa sam na neki način i uživala u pažnji.

Do same projekcije filma večer je prošla sjajno. Kad smo došli, dočekao nas je crveni tepih, blicevi fotoaparata, kamere i hrpa novinara. Na sebi sam imala pripijenu seksi haljinu svog omiljenog dizajnera. I iako nisam imala glavnu ulogu u filmu, bio je fantastičan osjećaj opet biti pod svjetlima reflektora.

A da ne spominjem novac. Prije nekoliko godina, i Tomislav i ja oboje smo bili slavni i bogati. On je napisao par scenarija za uspješne filmove i serije, a ja sam odigrala nekoliko sjajnih uloga. Nije nam nedostajalo novca i pozornosti. Onda je odjednom u svojoj trideset i sedmoj godini Tomislav zaključio da to što je radio nema nikakvu umjetničku vrijednost i da ne želi više raditi komercijalne stvari. A radio je pritisak i na mene da ne prihvaćam uloge u filmovima bez ikakve umjetničke vrijednosti. Pristala sam, iako nerado, sve dok se to nije počelo odražavati na našu financijsku situaciju. Režiseri i producenti su nas jednostavno prestali zvati.

Morali smo jesti. To je jedini razlog zašto sam tako mirno sjedila u kinu, iako je moja golotinja bila vidljiva svima Morali smo jesti. To je jedini razlog zašto sam tako mirno sjedila u kinu, iako je moja golotinja bila vidljiva svima. Znala sam da moj lik nema nikakve dubine. Film je bio beznačajan i bez ikakvog zapleta, ali barem sam radila, što je bilo više nego što sam mogla reći za Tomislava. Kako su se praznili naši računi, tako sam stala uvjeravati samu sebe da su filmovi i predviđeni da budu čista zabava i razonoda. Zar ljudi ne bježe zato u kina? Tko želi svakodnevni, dosadni život?

Bila sam rastrgana između toga da radim loše uloge ili da uopće ne radim. Često sam se pitala plaćam li tako režije ili se udaljavam od muža kojeg volim više od života. Stalno sam osjećala nespokoj zbog toga.

Tomislav me pogledao kao da je pročitao moje misli. Slabašno sam se nasmiješila i pomilovala ga po ruci. Bože, oh Bože, pomislila sam, čekaj da vidiš sljedeću ljubavnu scenu! Kad su se svjetla u kinu napokon upalila, uslijedile su čestitke za moju duhovitu interpretaciju slobodoumne, seksi liječnice, a ja sam se u tom trenutku željela baviti bilo kojim drugim poslom jer sam znala da će uslijediti Tomislavove cinične opaske na moju ulogu.

- Dakle, pretpostavljam da se ide na domjenak - rekao je kad smo ušli u auto. Polako je krenuo našim zlatnim BMW-om u smjeru mjesta gdje se održavala zabava. - Tvoji te obožavatelji sigurno nestrpljivo čekaju.

- Ne bih rekla. Samo želim ići doma. Osim toga, tamo neće biti nikakvi obožavatelji, samo klaunovi s kojima radim.

- Što? - pogledao me posprdno, lažno iznenađenim pogledom. - Klaunovi? Sigurno ne misliš na one ozbiljne umjetnike koji su glumili s tobom u ovom remek-djelu!

- Prestani, Tomislave. Samo me odvedi doma, umorna sam.

Ali on nije popuštao.

- Od čega si umorna, Nina? Iscrpilo te gledati kako glumiš s tim klaunovima večeras? Ili je to možda zbog cjelodnevnog snimanja za tvoj sljedeći veliki kino hit? - rekao je stavivši mi ruku na nogu. Bijesno sam je odmaknula. Eto, sjedila sam u autu, neraspoložena i ljuta, a trebala sam biti sretna nakon takve zvjezdane večeri!

- Što ono glumiš u sljedećem filmu? - nastavio me podbadati. - Seksi tajnicu, promiskuitetnu učiteljicu, domaćicu preljubnicu ili što? Čini se da sam zaboravio, toliko vrhunskih ponuda dobivaš ovih dana.

- Da, barem jedno od nas dobiva ponude za posao! - odbrusila sam mu. - Zaboravio si da ovi poslovi donose novac. A novac nam donosi hranu na stol. Treba plaćati i režije svaki mjesec, znaš.

Moja provala bijesa vjerojatno je šokirala Tomislava jer je na trenutak zašutio.

- Nina, zvučiš kao striptizeta ili eskort kad tvrdiš da to radiš samo zbog novca.

- Kako god! Slušaj, velika faco, ne glumim u pornićima i nisam prostitutka. Radim zakonit posao.

- Ne, ali ponašaš se kao prostitutka.

Poželjela sam vrištati.

- Samo radim. Glumim da sam netko drugi da možemo živjeti dobar život na kakav smo oboje navikli!

- Da, želim jesti, ali nikad nisam rekao da moramo živjeti luksuzno. Kvaliteta je stanje duha. Što se mene tiče, bio sam savršeno sretan s našim životom. Držali smo se svojih načela i nismo bili gladni.

Sve me to prilično iscrpilo. Samo sam čekala trenutak kada ću se naći u udobnosti našeg doma, u krevetu. Mada u posljednje vrijeme ni tamo nije bilo previše ugodno.

- Dušo... - rekao je Tomislav mekšim glasom. - Tvoja gluma je bila u redu s obzirom na scenarij po kojem si morala raditi. Ali zar se nismo složiti da ćemo čekati bolje...

- Ne, ne! Nismo se ništa dogovorili. Ti si tako odlučio i uporno zahtijevaš isto od mene.

- Ah, prestani, Nina! - rekao je povišenim tonom. - I sama si rekla da ti je dosta površnih i groteskno glupih uloga.

- Pa, koliko znam, takve uloge plaćaju tvoje kazne za parkiranje.

Upravo smo skrenuli u našu otmjenu ulicu.

- Uostalom, koji si scenarij prodao u posljednje vrijeme?

- Nisi fer. Rekao sam ti da treba vremena dok netko prepozna moj rad, a zatim će ponude početi pljuštati.

- Uh, a što u međuvremenu, Tomislave? Što s računima koji neprestano dolaze iz mjeseca u mjesec i svim ostalim troškovima?

- Znaš da ne zaostajemo ozbiljno s plaćanjem računa. Ne vidim da se gomilaju u ladicama - rekao je pogledavši me ozbiljno dok je parkirao auto u garaži.

Naša je kuća bila moderna vila na dva kata. Gornji smo pretvorili u komforan stan, a prizemlje je bilo rezervirano za posao i povremene zabave. Tomislav je izišao iz auta i uhvatio me za ruku.

- Znaš da to nema veze s tim što si gola na platnu.

- Nadam se da ne, budući da je to zanimanje koje sam izabrala. Zove se gluma, znaš?

- Naravno da znam, ali ono što ti pokušavam reći je da je problem što je cijeli scenarij apsolutno besmislen i bezvrijedan. Radnja, dijalozi, sve je...

Na sreću, prekinula ga je zvonjava mog mobitela. Bila je to moja kolegica, glumica koja je glumila glavnu ulogu u filmu. Dok smo se vozili liftom do stana, rekla mi je da svi na zabavi pitaju za mene i jako hvale moju izvedbu.

Kad smo ušli u stan, spustila sam se umorno u najbližu fotelju. Riječi moje kolegice da sam bila sjajna bile su kao pjesma za moje uši. Zvučale su posebno tople i ohrabrujuće nakon prepirke s Tomislavom.

- Još jedan od tvojih odanih fanova zove da slavi filmsku zvijezdu? - rekao je cinično kad sam završila razgovor.

Prostrijelila sam ga pogledom. Zgodni nitkov je bio atraktivniji i ljepši od ijednog glumca s kojim sam glumila. Da, voljela sam ga iskreno, iz dubine svoje duše, ali ipak su mi njegove riječi i reakcije na moje napore postajale sve nepodnošljivije. Sve me to opasno guralo do ruba mržnje.

- Znači, o tome se radi? - rekla sam skočivši na noge. - Ljubomoran si što radim više od tebe? Što, dušo, nitko nije slavio tebe večeras?

- Nina, molim te! Dobro znaš da se ne radi o tome.

- Da? Mislim da je cijeli ovaj razgovor samo dimna zavjesa. Zapravo si ljubomoran na svoju ženu. Prokletstvo, svaki drugi muškarac bio bi ponosan što mu žena radi i zarađuje dok ti čekaš da unovčiš svoje scenarije.

To i nije bila posve istina. Iako Tomislav nije prodao ni jedan scenarij više od dvije godine, još smo dobivali prihode od prava na prikazivanje serija i filmova snimljenih prema njegovim scenarijima od kabelske televizije i dvd-a. Ali nije me bilo briga. Zbog njegova upornog podbadanja osjećala sam se bezvrijedno.

- U tome je stvar, zar ne dušo? - nastavila sam. - Zapravo, umjesto da čekaš telefonski poziv, zašto ne probaš sam ponuditi neko od svojih genijalnih umjetničkih djela?

Opet sam pretjerala, ali on je predugo gazio moje osjećaje bez imalo poštovanja pa sam mu odlučila vratiti istom mjerom.

- Ako je to što pišeš tako dobro, valjda će to netko prepoznati. Ili možda jednostavno više nisi tako dobar...

Njegov povrijeđeni pogled govorio mi je da sam otišla predaleko. Ustao je i otišao u spavaću sobu. Znala sam da su pisci osjetljivi na kritike i znala sam da će naš veliki bračni krevet te noći biti poput dva odvojena svijeta i odmah se pokajala.

- Žao mi je, dušo - šapnula sam Tomislavu sljedeće jutro donijevši mu doručak u krevet.

Prethodnu noć smo zaspali kao stranci. Isprva je izgledao iznenađeno, ali kad sam mu stavila u usta jagodu, podario mi je osmijeh koji mi je ugrijao dušu.

- Nina, draga, nisam htio biti...

Ušutkala sam ga poljupcem. Nakon doručka, bacili smo se jedno drugome u zagrljaj.

- Izgledala si krasno na platnu - promrmljao je teško dišući.

Kad smo vodili ljubav, prepuštali smo se jedno drugome bez zadrške. Svi problemi koje smo imali ostajali bi po strani. Postajali bismo jedno i samo bismo bili usredotočeni na to da ugodimo jedno drugome.

- Znaš, nisam stvarno mislila ono što sam sinoć rekla o tvom pisanju - rekla sam iskreno kad sam povratila dah. - Sjajan si u svom poslu i prije ili kasnije netko će prepoznati pravu vrijednost tvoga rada.

- A što s tobom? - rekao je uzdahnuvši. - Znači li to da ćeš i ti biti strpljivija dok ne naiđe neka zaista vrijedna uloga?

Ne opet, pomislila sam ojađeno.

- Zar se opet vraćamo na mene! Tomislave, molim te! - rekla sam odmaknuvši se iz njegova zagrljaja naglo osjetivši nelagodu.

- Dok ti čekaš svoju priliku, ja ću plaćati račune. Što je loše u tome? Ja ću postati izbirljivija jednom kad se ti vratiš u igru. Ali, dušo, u međuvremenu moram iskoristiti priliku dok dobivam ikakve ponude.

Odijevajući se, Tomislav je odmahivao glavom.

- Nina, nije riječ samo o goloj koži, već o nikakvim dijalozima. Previše je golotinje neopravdano, nizašto.

- Ali to je predviđeno za zabavu.

- Zar mora biti tako eksplicitno?

- Mora. Inače bi ti prodavao svoje scenarije, zar ne?

Rekavši to, ustala sam iz kreveta i otišla pod tuš jer sam morala juriti u studio na probe. Bila sam usred snimanja tv filma i nisam imala vremena za njegovo podbadanje. Nisam smjela dopustiti da mi negativne misli naruše koncentraciju. Trebao mi je poticaj, a ne pokude. Usred kaotičnog jutarnjeg prometa, zazvonio mi je mobitel. Bio je to moj prijatelj, producent Zlatko, četrdesetogodišnjak s dobrim vezama u našem poslu.

- Kad završavaš danas? - upitao me veselo.

- Kasno. Zašto, imaš nešto za mene?

- Curo, imam nešto stvarno dobro!

To „stvarno dobro“ nije značilo ništa jer je to govorio za sve uloge.

- Ako ćeš biti tamo cijelu noć, ja ću...

- Neću biti cijelu noć, ali završit ćemo kasno navečer.

- Doći ću tamo kad završiš sa snimanjem. Mislim, Nina, ovo je...

- Da, stvarno dobro, znam. Samo mi reci o čemu...

Ali Zlatko je već prekinuo. Nasmijala sam se znajući da će me znatiželja mučiti cijeli dan.

Taj je dan bio strahovito naporan do trenutka kad su Tomislav i Zlatko stigli na set. Očajan scenarij me mentalno iscrpio. Da, slagala sam se s Tomislavom kad sam bila sama sa svojim mislima, ali kad sam bila s njim, osjećala sam potrebu da se branim. Očajnički sam trebala neku dobru vijest nakon napornog snimanja toga dana.

- Ne počinji! - odmah sam ušutkala Tomislava prije nego što je i dobio priliku da me kritizira. Znala sam da je već bio spreman na to jer je upravo prisustvovao završetku snimanja u sceni u kojoj sam polugola u zagrljaju svog kolege glumca.

- To je samo gluma - dodala sam.

Njegovo lijepo lice poprimilo je frustrirani izraz. Ipak me nježno poljubio prije nego što sam otišla u garderobu.

Zlatko me čekao ispred garderobe s debelom skriptom u rukama.

- Onda, jesi li spremna za nešto stvarno dobro?

- Zlatko, danas nisam raspoložena za tvoje hvalospjeve. Samo mi reci o čemu se radi.

Ono što mi je ispričao bilo je gorko slatko. Slatko zbog scenarija, radnje i uloge koja je zvučala predobro da bi bila istinita. Produkcijska ekipa je bila sjajna, a mladi talentirani režiser je htio baš mene za glavnu ulogu. Ali, zatim je dolazilo ono gorko. Moja uloga nije predviđala samo golotinju, već i ulični rječnik i ponašanje.

- Ne znam, Zlatko. Meni sve to zvuči sjajno, ali Tomislav...

Sumnje su mi ugasile entuzijazam jednakom brzinom kojom sam se trenutak ranije oduševila.

- Dobro znaš što on misli o golotinji.

- Pa, neću ti sad držati predavanje o profesionalnosti, već smo to puno puta prošli. Samo ću ti reći...

- Tako je, nema potrebe nagovarati je - rekao je Tomislav, iznenadivši nas oboje. - Čemu? Naša cura Nina je već prava veteranka kad je riječ o snimanju mekih pornića. Ona će biti vrijedan timski igrač. Zar ne, dušo? - rekao je prebacivši mi ruku preko ramena. - Ne smeta ti da pokažeš cijelom svijetu malo gole kože. Seks prodaje, zar ne?

Gledala sam ga preneraženo, spremna braniti se. Pitala sam se kako može biti tako kritičan i agresivan, a nije ni pročitao scenarij.

- To nije pornić, Tomislave. Ovo je izvrstan umjetnički film - rekao je Zlatko prije nego što sam uspjela išta zaustiti.

- Baš sam govorio Nini da su golotinja i psovanje ovdje prihvatljivi zbog...

- Prihvatljivi? - ponovio je Tomislav grubo. - Kad je prihvatljivo imati hrpu golih glumaca koji psuju? Molim te, reci mi, velika faco, kad je u redu da se žena izlaže bez krpice na sebi?

- Kad autor pokušava postići poseban cilj - rekla sam iako nisam pročitala scenarij, ali ako je bio i upola dobar koliko je Zlatko tvrdio, osjećala sam da imam pravo braniti ga. Okrenula sam se prema Zlatku, nadajući se njegovoj podršci.

- Tako je, produkcija je sjajna, redatelj ugledan, ekipa dobra! - rekao je Zlatko i nabrojio Tomislavu imena ljudi koji rade na filmu.

Mogu samo reći da je Tomislav na trenutak ostao zabezeknut, ali ipak je nastavio:

- Nije važno. Moja žena je spremna svući se i psovati bez problema.

Zgrabio je Zlatku scenarij iz ruku.

- Zar nije tako, draga? Moraš platiti račune. Moje pisanje ionako ne vrijedi pišljiva boba, sjećaš se?

Zlatko je izgledao kao da želi nešto reći, ali samo je odmahnuo glavom. Propadala sam u zemlju od neugode.

- Pročitaj ga, Nina, kad stigneš - rekao je samo na kraju. - Vidi sama, ali sigurno će ti biti žao ako propustiš ovu sjajnu priliku.

- Vidimo se, stari prijatelju. Siguran sam da je scenarij sjajan - nastavio se Tomislav sramotiti dok je Zlatko odlazio.

- Hvala Tomislave, ponio si se kao pravi profesionalac - rekla sam bijesno, a zatim sam ušla u svoju garderobu zalupivši snažno vratima. Tomislav nije došao za mnom i kad sam kasnije izašla iz garderobe, njega više nije bilo.

Vozila sam uokolo po napola opustjelim ulicama grada jer nisam imala snage ni volje otići doma i ponovno se suočiti s Tomislavom. Da nije odnio scenarij za novi film, parkirala bih se negdje i pročitala ga da ubijem vrijeme. Ali, pala mi je na pamet još bolja ideja. Mladog genijalnog redatelja imala sam priliku upoznati prije nekoliko godina i tada mi je dao svoju posjetnicu. Na sreću, još uvijek sam je imala u novčaniku. Da, odlučila sam nazvati režisera i iz prve ruke saznati kakav je scenarij. Nakon nekoliko pokušaja, napokon sam ga uspjela dobiti. I, Bože, ono što je rekao zvučalo je božanstveno. Zlatko taj put nije pretjerivao, tu priliku nipošto nisam smjela propustiti.

Do trenutka kad sam se odlučila vratiti doma, čvrsto sam odlučila da ću glumiti u Novom životu sa ili bez Tomislavova odobrenja. Srce mi je govorilo da je to daleko više od pukog plaćanja računa. To je bila uloga koja se ne propušta ni za što na svijetu, toliko je bila značajna i važna. Kad sam stigla u naš polumračni dom, u meni su se izmjenjivale svakakve emocije. Zanosan miris hrane zapljusnuo mi je nozdrve dok sam s nevjericom promatrala stotine svijeća koje su širile svoju čarobnu romantičnu svjetlost dnevnim boravkom. Primijetila sam da scenarij stoji na stoliću u dnevnoj sobi. U tom trenutku Tomislav je izišao iz kuhinje samo u boksericama i s kuhačom u ruci. Inače bih se raspametila na taj prizor, ali sada to nije bio slučaj. Znala sam da mu moram dati do znanja da se ponašao bezobrazno pred Zlatkom.

- Pokušala sam to jutros i nije upalilo - rekla sam mu odmah. - Ne možeš me uvrijediti, a onda očekivati da...

- Očekivati da igraš tu ulogu!

Zabezeknuto sam ga pogledala. Tomislav je podigao obrve čekajući da njegove riječi dopru do mene.

- Ne, ne, da se ispravim. Ne očekujem od tebe da igraš tu ulogu, preklinjem te da je prihvatiš. Stajala sam skamenjena poluotvorenih usta. Tomislav je otišao do bara i natočio dvije čaše konjaka.

- Znam da nisi pročitala scenarij, dušo, ali vjeruj mi, uz našu ljubav, to je najbolje što postoji.

Gledala sam ga kao da je pao s drugog planeta. Pružio mi je čašu, a zatim je kucnuo svoju čašu o moju. Kao na autopilotu, polako sam pila dok nisam ispraznila čašu pitajući se nije li ovo opet neka njegova igra. Tomislav je kimnuo prema scenariju.

- Ovo je tip scenarija kake bih i sam volio pisati. To je slojevita priča o tri prijatelja koji iz siromašne četvrti započinju život pun zanemarivanja, zločina, droge, ali koji...

- …kasnije promijene svoj život. Znam. Nazvala sam režisera.

- Nina, moraš igrati tu ulogu.

- Scene s golotinjom i sve?

Pogledao me kao da sam poludjela.

- Kad to ima smisla i kad je scenarij dobar, onda da, Nina, opravdano je. Vrijedno je toga. I kao što je Zlatko rekao, režiser će to sigurno prikazati sa stilom i ukusom.

Oh, moje srce je sad pjevalo! Sve je u meni igralo od sreće.

- Znaš, njezin ljubavnik je baš kao ti. Isprva je budala, ali zatim pokušava shvatiti...

- Nikad nije kasno za ispravljanje pogrešaka.

Spustila sam se na kauč. Napokon je moja radost provalila iz mene. Tomislav mi je natočio još konjaka, a zatim me poljubio.

- Onda, sramiš li se sad zbog svog ponašanja prema Zlatku? - upitala sam ga.

- Naravno, već sam ga nazvao i ispričao mu se.

Opet me poljubio, a ja sam mu strastveno uzvratila.

- Žao mi je što sam osudio scenarij prije nego što sam ga pročitao - rekao je. Zatim me privukao sebi i obasuo poljupcima. Bez obzira koliko ja uzdisala na platnima, ništa se nije moglo usporediti sa stvarnim, opojnim užitkom koji sam dijelila s Tomislavom. Mogu odglumiti tisuću uzdaha i zavarati publiku, ali samo prava, iskrena ljubav može učiniti da mi se koža naježi, da osjećam uzbuđenje u trbuhu i da tako čeznutljivo tražim usnama Tomislavove.

- Vidiš, rekao sam ti da će te strpljenje dovesti do bolje uloge - rekao je Tomislav kad smo kasnije zagrljeni ležali na kauču.

- Ne, i dalje tvrdim da treba raditi što god dok ne dođe nešto bolje, sjećaš se? - našalila sam se.

- Što? Saberi se! Dobro znaš...

Da, znam da sam možda bila nestrpljiva i osjećala da barem jedno od nas mora početi donositi neke prihode. S druge strane, taj sjajni mladi režiser vidio me u tom beznačajnom filmu i odlučio da želi raditi sa mnom. Zato nije važno tko je u pravu, a tko u krivu. Najvažnije je da je naš brak preživio teško razdoblje i sva iskušenja.

Moja obnovljena slava nadahnula je Tomislava da napiše neke zaista sjajne stvari pa je ubrzo i njegova karijera ponovno uzletjela. Vjerujem da se upravo moja zadnja uloga odrazila na njegovu mentalnu transformaciju.