ZAGREB - Poduzetnik
Ivan Rimac iz Livna, čovjek koji je za 11 milijuna kuna kupio dionice NK Hajduk, našao se zbog toga u središtu zanimanje hrvatske javnosti. Ivana Rimca, vlasnika poduzeća za projektiranje i inženjering RIMC d.o.o., odmah je, nakon kupnje dionica, optužio bivši poslovni partner
Jerko Zovak, inače bivši političar SDP-a, za nanošenje štete njihovu poduzeću RIM i ZOV te poduzeću Slavonija DI.
Zovak je otkrio i to da je Rimac 2005. na temelju Interpolove tjeralice pritvoren u Srbiji, u Novom Sadu, jer se trebao pojaviti na sudu u Frankfurtu zbog navodne utaje poreza.
Fiktivni suvlasnik
- Srbi su htjeli pokazati snagu, mislili su da sam neki zločinac. Zatražio sam da idem u Njemačku i pustili su me, a u Njemačkoj sam objasnio neke stvari i vratio se u Hrvatsku. Da sam bio išta kriv u Njemačkoj, sigurno se ne bih vratio i ne bih danas poslovao s Nijemcima, Austrijancima, Švicarcima i Talijanima. Zaboga, pa ja putujem svaki tjedan u Njemačku - priča Rimac.
No, Jerko Zovak optužuje Ivana Rimca i za to da je, bez njegove privole i suglasnosti, prodao poduzeće Slavonija DI za 11 milijuna iako je vrijednost nekretnina tog poduzeća navodno iznosila 40 milijuna eura.
- Neko poduzeće vrijedi onoliko koliko je netko spreman za njega platiti. Ponuda i potražnja su neumoljive. Ako je istina ono što Jerko Zovak govori, neka se time pozabavi i neka to odradi pravna država. Zovak je izgubljen u vremenu i prostoru. On je u tu priču ušao na nagovor mojih prijatelja iz Njemačke, budući da se predstavljao kao gospodarstvenik.
Prema desetogodišnjem planu, kupio sam poduzeće Slavonija DI za svoj novac. Zovaka sam “postavio” za fiktivnog suvlasnika, što je moja pogreška. Nadao sam se da će on tvrtku pretvoriti u uspješnu, a doveo ju je u propast, zadužio je i počinio niz kaznenih djela.
Iz poduzeća je izvlačio novac na razne načine: financirao je čak i svoju kampanju, kupovao kojekakve stvari; u svoju kuću je ulupao milijun kuna, kupio ženi BMW itd. O svemu tome sam od ljudi dobivao anonimne prijave, budući da su znali da to nije njegovo - priča Rimac i pokazuje posebno izvješće PU brodsko-posavske iz 2007. koje je zaprimo ŽDO u Slavonskom Brodu, kao i istražni zahtjev Županijskog suda u Slavonskom Brodu za Jerka Zovaka i njegova sina. No, je li samo to razlog zbog kojeg se Zovak svojim izjavama osvećuje Rimcu?
Prvih milijun njemačkih maraka zaradio sam 1989. godine, otkriva Ivan Rimac koji je još za vrijeme studija počeo s ocem raditi u Franfurtu. Njihova obiteljska tvrtka bila je kooperant velikih građevinskih firmi. U Hrvatsku se vratio 2002. godine i odmah počeo raditi kao partner njemačkih kompanija poput Kauflanda, Lidla, Bauhausa i drugih, za koje je Rimčeva tvrtka RIMC projektirala i gradila trgovačke centre.
- Učinio sam mu uslugu, a Zovak se okrenuo protiv mene i počeo se ponašati kao gazda u mom poduzeću. Nije imao što jesti prije nego što smo se upoznali! Sada ruku koja ga je hranila grize na razne načine. Žao mi je što nisam sačuvao snimku na kojoj se vidi kako Zovak plače, zahvaljuje mi se i govori da sam njegov spasitelj! Stalno šalje neke prijave i podiže tužbe protiv mene.
Već tri godine on u stopu prati što radim i kuda se krećem. Nisam mogao pratiti sve što govori o meni, nemam vremena baviti se takvim glupostima - priča Rimac koji je, kako kaže, poduzeće Slavonija DI, na kraju, prodao za 12,5 milijuna kuna i zaradio dva jer ga je kupio za 10,5 milijuna kuna.
- Morali smo prodati firmu Ferimportu jer nismo pronašli strateškog partnera budući da ju je Zovak uništio - dodao je Rimac koji, dakako, odbacuje optužbe da je u Hajduk uložio “tuđi novac” koji je, zapravo, bačen.
‘Nemam novca za bacanje’
- To je moj novac i nije bačen. Nisam toliko bogat da bacam novac, imam puno utakmica u nogama. Mi koji smo kupili dionice imamo plan pomoći velikom Hajduku, jedinom velikom klubu na jugu Hrvatske. Drugo, s obje strane Dinare imamo toliko talentirane djece koju treba maknuti s ulice. Iz tih krajeva su poznati nogometaši poput Šukera, Bobana, braće Kovač, Šimunića - kaže Rimac, uvjeren da će novi suvlasnici Hajduka “uvesti malo reda kako u našem sportu ne bi bilo sve nakaradno”.
Prema Rimcu, koncept privatizacije Hajduka je dobar jer se tako “eliminiraju malverzacije”.
- Ako si uložio novac, onda ćeš gledati da ne propadne. Nitko ne ulaže novac da bi rekao baš me briga što će s njim biti! Stvar je dogovora između nas najvećih dioničara kako ćemo upravljati klubom. Budući da smo svi kupili dionice s istim motivima, naš jedini interes je Hajduk. Odlučivat ćemo dogovorom - uvjeren je Rimac.
Dakako, o dogovoru dioničara ovisi i to tko će voditi klub.
- Mislim da će Vedran Rožić voditi Hajduk, on nema repova iza sebe, a ima autoritet i poštenje - otkrio je Rimac.
Rimac je rođen u Lištanima pokraj Livna, gdje je kao dječak igrao nogomet s Davorom Šukerom.
- Šukera znam dobro, družili smo se kao djeca svako ljeto. Iako je on mlađi, uvijek je htio igrati nogomet i balote s dječacima moje generacije. Bio je derište ako mu ne bismo dali igrati - prisjeća se Rimac.
Važan podatk iz njegova životopisa je studij agronomije u Novom Sadu.
- Često su pitali što radim tamo, u Novom Sadu. Bio sam prosječan student, a za vrijeme studija često sam išao na utakmice u Beograd, kada bi gostovao Hajduk.
Nakon studija ponudili su mi posao u Srbobranu i u Laktašima pokraj Banje Luke. Odabrao sam Laktaše, međutim, ondje su mi kolege rekle da nisam za taj posao. Htjeli su me se riješiti, u čemu su i uspjeli.
Onda sam opet počeo raditi s ocem u Frankfurtu te sam upisao studij građevine. Kako nije bilo moguće istodobno raditi i studirati, napustio sam studij na trećoj godini i nastavio raditi u obiteljskoj firmi. Bili smo kooperanti velikih građevinskih tvrtki. Prvih milijun maraka zaradio sam sada već davne 1989., a u Njemačkoj sam se zadržao do 2002. godine - priča Rimac.
U Hrvatsku se vratio na nagovor njemačkih investitora i partnera koji su trebali svog čovjeka koji, dakako, može realizirati desetogodišnji plan.
- U Njemačkoj sam upoznao mnogo poslovnih ljudi preko naše obiteljske firme i za vrijeme studija građevine koji sam, na žalost, napustio na trećoj godini.
Moji njemački poslovni partneri planirali su projekte u Hrvatskoj za deset godina, koji su i danas aktualni - priča Rimac.
I doista, njegova tvrtka RIMC realizirala je u Hrvatskoj mnoge projekte (poput projektiranja i gradnje svih Intersparovih objekata u Hrvatskoj, zatim objekata za potrebe Lidla, Kauflanda, Baumaxa, Bauhausa i drugih), sve za njemačke, austrijske i švicarske investitore.
- Projektirali smo poslovno-trgovački centar u Dubravi, za sada najveće gradilište u Hrvatskoj, koji se gradi na nekadašnjem zemljištu Jadran filma. Mi vodimo kompletnu organizaciju posla - hvali se Rimac, stalno naglašavajući drukčiji pogled na rad i domovinu ljudi “iz dijaspore”.
Kupio društveni utjecaj
Rimac kaže da ne bi kupio dionice Hajduka da je zadržao obilježja iz tog vremena, odnosno petokraku na grbu.
- Ne volim vidjeti nikakve simbole iz vremena komunizma, mi iz dijaspore smo vrlo osjetljivi na to vrijeme - kaže Rimac. Pa ipak, priznaje da u vrijeme komunizma nije imao većih problema, osim u JNA, kada je završio u pritvoru zbog doznaka novca iz inozemstva.
- Kad sam 1981., prije studija, otišao u vojsku, završio sam u pritvoru jer sam iz Njemačke na svoj račun dobivao puno novca. Ispitivali su me o tome tko šalje toliki novac. Mislili su da me je netko poslao, sumnjičili da radim za strane službe. Kad su vidjeli da se svi koji mi ga šalju prezivaju Rimac, pustili su me na miru, ali su me, za svaki slučaj, premjestili iz Kičeva u Đevđeliju u Makedoniji - prisjetio se Rimac, uspješni sin pripadnika prve generacije hrvatskih gastarbajtera; zaradio je novac, a sada želi i društveni utjecaj. Pravi način za to je suvlasništvo u NK Hajduk.
- Nemam ni jahtu, ni avion, ni vilu u podsljemenskoj zoni, to me ne zanima. Ono što sam teško stekao ne želim pokazivati automobilima i vilama - kaže Rimac, vlasnik tvrtke koja je prošle godine, prema svim mjerilima, bila 11. tvrtka u Zagrebačkoj županiji, a 19. u Hrvatskoj.
Rimac svoj uspjeh, kako tvrdi, temelji na radu. Nikad ne ide na godišnji odmor niti ima hobije. Ponosno priča o svom sinu Mati, studentu ekonomije koji se proslavio raznim inovacijama.
- Problem je u tome što se inovacije kod nas ne mogu patentirati, zaštititi. Sina su zbog inovacija zvali čak i iz BMW-a jer je osmislio sustav pokretnih ogledala za mrtvi kut. Međutim, dvije godine su ga vukli za nos dok iz njega nisu izvukli podatke - s gorčinom govori Rimac. ( Ivica Radoš)
Ivica Radoš
Zovak je otkrio i to da je Rimac 2005. na temelju Interpolove tjeralice pritvoren u Srbiji, u Novom Sadu, jer se trebao pojaviti na sudu u Frankfurtu zbog navodne utaje poreza.
Fiktivni suvlasnik
- Srbi su htjeli pokazati snagu, mislili su da sam neki zločinac. Zatražio sam da idem u Njemačku i pustili su me, a u Njemačkoj sam objasnio neke stvari i vratio se u Hrvatsku. Da sam bio išta kriv u Njemačkoj, sigurno se ne bih vratio i ne bih danas poslovao s Nijemcima, Austrijancima, Švicarcima i Talijanima. Zaboga, pa ja putujem svaki tjedan u Njemačku - priča Rimac.
No, Jerko Zovak optužuje Ivana Rimca i za to da je, bez njegove privole i suglasnosti, prodao poduzeće Slavonija DI za 11 milijuna iako je vrijednost nekretnina tog poduzeća navodno iznosila 40 milijuna eura.
- Neko poduzeće vrijedi onoliko koliko je netko spreman za njega platiti. Ponuda i potražnja su neumoljive. Ako je istina ono što Jerko Zovak govori, neka se time pozabavi i neka to odradi pravna država. Zovak je izgubljen u vremenu i prostoru. On je u tu priču ušao na nagovor mojih prijatelja iz Njemačke, budući da se predstavljao kao gospodarstvenik.
Prema desetogodišnjem planu, kupio sam poduzeće Slavonija DI za svoj novac. Zovaka sam “postavio” za fiktivnog suvlasnika, što je moja pogreška. Nadao sam se da će on tvrtku pretvoriti u uspješnu, a doveo ju je u propast, zadužio je i počinio niz kaznenih djela.
Iz poduzeća je izvlačio novac na razne načine: financirao je čak i svoju kampanju, kupovao kojekakve stvari; u svoju kuću je ulupao milijun kuna, kupio ženi BMW itd. O svemu tome sam od ljudi dobivao anonimne prijave, budući da su znali da to nije njegovo - priča Rimac i pokazuje posebno izvješće PU brodsko-posavske iz 2007. koje je zaprimo ŽDO u Slavonskom Brodu, kao i istražni zahtjev Županijskog suda u Slavonskom Brodu za Jerka Zovaka i njegova sina. No, je li samo to razlog zbog kojeg se Zovak svojim izjavama osvećuje Rimcu?
Prvih milijun njemačkih maraka zaradio sam 1989. godine, otkriva Ivan Rimac koji je još za vrijeme studija počeo s ocem raditi u Franfurtu. Njihova obiteljska tvrtka bila je kooperant velikih građevinskih firmi. U Hrvatsku se vratio 2002. godine i odmah počeo raditi kao partner njemačkih kompanija poput Kauflanda, Lidla, Bauhausa i drugih, za koje je Rimčeva tvrtka RIMC projektirala i gradila trgovačke centre.
|
Livno, Novi Sad, Frankfurt
|
|
|
|
|
|
- Učinio sam mu uslugu, a Zovak se okrenuo protiv mene i počeo se ponašati kao gazda u mom poduzeću. Nije imao što jesti prije nego što smo se upoznali! Sada ruku koja ga je hranila grize na razne načine. Žao mi je što nisam sačuvao snimku na kojoj se vidi kako Zovak plače, zahvaljuje mi se i govori da sam njegov spasitelj! Stalno šalje neke prijave i podiže tužbe protiv mene.
Već tri godine on u stopu prati što radim i kuda se krećem. Nisam mogao pratiti sve što govori o meni, nemam vremena baviti se takvim glupostima - priča Rimac koji je, kako kaže, poduzeće Slavonija DI, na kraju, prodao za 12,5 milijuna kuna i zaradio dva jer ga je kupio za 10,5 milijuna kuna.
- Morali smo prodati firmu Ferimportu jer nismo pronašli strateškog partnera budući da ju je Zovak uništio - dodao je Rimac koji, dakako, odbacuje optužbe da je u Hajduk uložio “tuđi novac” koji je, zapravo, bačen.
‘Nemam novca za bacanje’
- To je moj novac i nije bačen. Nisam toliko bogat da bacam novac, imam puno utakmica u nogama. Mi koji smo kupili dionice imamo plan pomoći velikom Hajduku, jedinom velikom klubu na jugu Hrvatske. Drugo, s obje strane Dinare imamo toliko talentirane djece koju treba maknuti s ulice. Iz tih krajeva su poznati nogometaši poput Šukera, Bobana, braće Kovač, Šimunića - kaže Rimac, uvjeren da će novi suvlasnici Hajduka “uvesti malo reda kako u našem sportu ne bi bilo sve nakaradno”.
Prema Rimcu, koncept privatizacije Hajduka je dobar jer se tako “eliminiraju malverzacije”.
- Ako si uložio novac, onda ćeš gledati da ne propadne. Nitko ne ulaže novac da bi rekao baš me briga što će s njim biti! Stvar je dogovora između nas najvećih dioničara kako ćemo upravljati klubom. Budući da smo svi kupili dionice s istim motivima, naš jedini interes je Hajduk. Odlučivat ćemo dogovorom - uvjeren je Rimac.
Dakako, o dogovoru dioničara ovisi i to tko će voditi klub.
- Mislim da će Vedran Rožić voditi Hajduk, on nema repova iza sebe, a ima autoritet i poštenje - otkrio je Rimac.
Rimac je rođen u Lištanima pokraj Livna, gdje je kao dječak igrao nogomet s Davorom Šukerom.
- Šukera znam dobro, družili smo se kao djeca svako ljeto. Iako je on mlađi, uvijek je htio igrati nogomet i balote s dječacima moje generacije. Bio je derište ako mu ne bismo dali igrati - prisjeća se Rimac.
Važan podatk iz njegova životopisa je studij agronomije u Novom Sadu.
- Često su pitali što radim tamo, u Novom Sadu. Bio sam prosječan student, a za vrijeme studija često sam išao na utakmice u Beograd, kada bi gostovao Hajduk.
Nakon studija ponudili su mi posao u Srbobranu i u Laktašima pokraj Banje Luke. Odabrao sam Laktaše, međutim, ondje su mi kolege rekle da nisam za taj posao. Htjeli su me se riješiti, u čemu su i uspjeli.
Onda sam opet počeo raditi s ocem u Frankfurtu te sam upisao studij građevine. Kako nije bilo moguće istodobno raditi i studirati, napustio sam studij na trećoj godini i nastavio raditi u obiteljskoj firmi. Bili smo kooperanti velikih građevinskih tvrtki. Prvih milijun maraka zaradio sam sada već davne 1989., a u Njemačkoj sam se zadržao do 2002. godine - priča Rimac.
U Hrvatsku se vratio na nagovor njemačkih investitora i partnera koji su trebali svog čovjeka koji, dakako, može realizirati desetogodišnji plan.
- U Njemačkoj sam upoznao mnogo poslovnih ljudi preko naše obiteljske firme i za vrijeme studija građevine koji sam, na žalost, napustio na trećoj godini.
Moji njemački poslovni partneri planirali su projekte u Hrvatskoj za deset godina, koji su i danas aktualni - priča Rimac.
I doista, njegova tvrtka RIMC realizirala je u Hrvatskoj mnoge projekte (poput projektiranja i gradnje svih Intersparovih objekata u Hrvatskoj, zatim objekata za potrebe Lidla, Kauflanda, Baumaxa, Bauhausa i drugih), sve za njemačke, austrijske i švicarske investitore.
- Projektirali smo poslovno-trgovački centar u Dubravi, za sada najveće gradilište u Hrvatskoj, koji se gradi na nekadašnjem zemljištu Jadran filma. Mi vodimo kompletnu organizaciju posla - hvali se Rimac, stalno naglašavajući drukčiji pogled na rad i domovinu ljudi “iz dijaspore”.
Kupio društveni utjecaj
Rimac kaže da ne bi kupio dionice Hajduka da je zadržao obilježja iz tog vremena, odnosno petokraku na grbu.
- Ne volim vidjeti nikakve simbole iz vremena komunizma, mi iz dijaspore smo vrlo osjetljivi na to vrijeme - kaže Rimac. Pa ipak, priznaje da u vrijeme komunizma nije imao većih problema, osim u JNA, kada je završio u pritvoru zbog doznaka novca iz inozemstva.
- Kad sam 1981., prije studija, otišao u vojsku, završio sam u pritvoru jer sam iz Njemačke na svoj račun dobivao puno novca. Ispitivali su me o tome tko šalje toliki novac. Mislili su da me je netko poslao, sumnjičili da radim za strane službe. Kad su vidjeli da se svi koji mi ga šalju prezivaju Rimac, pustili su me na miru, ali su me, za svaki slučaj, premjestili iz Kičeva u Đevđeliju u Makedoniji - prisjetio se Rimac, uspješni sin pripadnika prve generacije hrvatskih gastarbajtera; zaradio je novac, a sada želi i društveni utjecaj. Pravi način za to je suvlasništvo u NK Hajduk.
- Nemam ni jahtu, ni avion, ni vilu u podsljemenskoj zoni, to me ne zanima. Ono što sam teško stekao ne želim pokazivati automobilima i vilama - kaže Rimac, vlasnik tvrtke koja je prošle godine, prema svim mjerilima, bila 11. tvrtka u Zagrebačkoj županiji, a 19. u Hrvatskoj.
Rimac svoj uspjeh, kako tvrdi, temelji na radu. Nikad ne ide na godišnji odmor niti ima hobije. Ponosno priča o svom sinu Mati, studentu ekonomije koji se proslavio raznim inovacijama.
- Problem je u tome što se inovacije kod nas ne mogu patentirati, zaštititi. Sina su zbog inovacija zvali čak i iz BMW-a jer je osmislio sustav pokretnih ogledala za mrtvi kut. Međutim, dvije godine su ga vukli za nos dok iz njega nisu izvukli podatke - s gorčinom govori Rimac. ( Ivica Radoš)
‘Ne pokazujem svoje bogatstvo’Ivan Rimac ne pokazuje veliko bogatstvo. Živi u obiteljskoj kući u Svetom Martinu pokraj Samobora jer, kako kaže, voli mir, pogotovo zbog toga što je dugo godina živio u Frankfurtu. Prvi automobil, Opelov, kupio je 1986. “za svoje pare”. Danas vozi Audi 8 zbog toga što godišnje prijeđe više od 120 tisuća kilometara. |
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....