IVANKA TOMA Za pobjedu je najvažnije znati dobro trgovati nakon izbora

Ako se ništa senzacionalno ne dogodi u idućih par tjedana predizborne kampanje što bi drastično promijenilo trendove, vladat će nam ona politička opcija koja će biti uspješnija u stvaranju postizbornih saveza. SDP-ova koalicija “Hrvatska raste” stalno je u usponu, a po zadnjem istraživanju Promocije plus CRO Demoskop gotovo se izjednačila s HDZ-ovom Domoljubnom koalicijom. Blok Tomislava Karamarka dobio bi tek 1 posto više glasova od SDP-ova.

Dakle, vrlo je izvjesno da će ljevica i desnica biti izjednačeni, a da se pobjednik izbora neće znati ni nakon zbrajanja glasova. Bude li tako, borba za vlast između Karamarka i šefa SDP-a Zorana Milanovića nastavit će se daleko od očiju javnosti, u pregovorima i dogovorima s malim strankama koje će ući u Sabor. A onaj tko je bolji pregovarač, ili trgovac, uselit će u Banske dvore. Sve će, zapravo, ovisiti o političkom profilu i karakteru ljudi koji će osvojiti saborske mandate.

SDP je u dosadašnjoj kampanji, koja nikada nije bila ovakva: isplanirana godinu dana unaprijed, sustavna i disciplinirana (prvi put u SDP-u ne priča svatko za sebe i ne pobijaju jedni druge), uspio napraviti snažan zaokret prema konzervativnijim biračima. Nakon punih 20 godina HDZ-u su oduzeli ekskluzivitet na domoljublje i mahanje zastavama. Je li tu presudan američki PR stručnjak Alex Braun ili Milanovićevo iskustvo iz četiri godine vlasti, vođenja Vlade i vlastite stranke koja ga se prije manje od godinu i pol zamalo odrekla, manje je bitno. Milanović pokazuje da je naučio još čvršće primiti uzde i biti još pragmatičniji. Ali jako dobro zna da ni s pridobivanjem birača koji nisu zarobljeni u vlastiti ideološku opredijeljenost, dakle mogu podržati lijeve i desne, neće osigurati pobjedu.

Zato sve intenzivnije šalje poruke da je spreman na formiranje široke koalicije. Otud je objavljivanje mogućnosti postizbornog koaliranja sa strankom Milana Bandića, kao i Milanovićevi javni komplimenti bivšoj premijerki i predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor čiji rad s današnje distance daleko više respektira, pa bi na svojoj listi mogao vidjeti i njeno ime. Sudeći po izjavi predsjednice Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić, koja bi podržala SDP ako bi prijetilo ponavljanje izbora, poruka je pala na plodno tlo. Nezahvalno je prognozirati kako će se stvari rasplesti u studenome i tko će kome dati podršku, a tko će ostati s figom u džepu, no SDP vodi agresivniju i odlučniju kampanju, a izvana izgleda kao da je taktički korak ispred HDZ-a. Dok se HDZ zapleo u svoj glavni predizborni adut - gospodarski program za koji se sumnja da je prepisan (pardon, kompiliran) od Mile Vasića iz Prnjavora, SDP kombinira postizborne saveze. No, tu su stvari malo kompliciranije i ne mogu se primijeniti oružja koja vrijede za kampanju.

Upre li se pogled u zadnje istraživanje CRO Demoskopa po kojemu se na treće mjesto po podršci birača pozicionirao Most nezavisnih lista, ispada da će konačno formiranje vlasti ovisiti o političarima koje zapravo ne poznajemo i čije ponašanje nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti. Metkovski gradonačelnik Božo Petrov se ne izjašnjava kome bi Most dao podršku za sastavljanje Vlade, ali to ne znači da nema stav i da nije odredio cijenu podrške. Pitanje je i što Mostu donosi Drago Prgomet, bivši potpredsjednik HDZ-a koji je pravi politički uzlet, slično Mireli Holy, doživio zahvaljujući razlazu s Tomislavom Karamarkom i odlaskom iz HDZ-a. Ako bi se sudilo po njegovim dosadašnjim izjavama, reklo bi se da Prgomet nikada neće koalirati s Karamarkom. Ali zar nije i Mirela Holy do prije par mjeseci tvrdila da nema šanse da opet surađuje s Milanovićem? Uostalom, i SDP će prigrliti ljude s liste Milana Bandića, iako su ga do jučer javno prozivali zbog kriminala.

Glavno pitanje, međutim, nije u principijelnosti političara. Kod njih ionako na kraju prevlada pragmatizam. Riječ je o tome da bez obzira tko će biti vještiji u sklapanju postizbornih saveza, više nećemo imati stabilnu vladu kakve smo imali do sada. A to vodi u pitanje koliko će iduća vlast biti efikasna, hoće li moći provoditi programe koje si je zacrtala, i konačno, hoće li se održati cijeli mandat.

Primjerice, bi li Kukuriku vlada uspjela donijeti Zakon o registriranom partnerstvu ako bi izglasavanje ovisilo o podršci HDSSB-a? Bude li iduća Vlada ovisila o podršci saborskih zastupnika i stranaka s kojima nije potpisala koalicijski ugovor i odredila pravila ponašanja, svaka važnija odluka, svaki propis, mogao bi biti uvjetovan nekim ustupcima. O sustavnijim reformama, poput teritorijalnog ustroja lokalne uprave i samouprave o čemu se odlučuje dvotrećinskom većinom, moći će se samo sanjati.