IZBORNIK TRAŽI VRATARA Niko Kovač nije u situaciji zauvijek prekrižiti Stipu Pletikosu

Nakon poraza od Meksika prvi je izašao iz svlačionica Arene Pernambuco. Dignute glave, ali tužnog i razočaravajučeg pogleda...

- Tužan sam. Preuzimam velik dio odgovornosti, nisam spasio momčad u najtežim trenucima. Nismo ostvarili ono po što smo došli.

To je kazao Stipe Pletikosa, vratar koji je 114 puta branio za Vatrene. Na pitanje je li došlo vrijeme za oproštaj od reprezentacije, hoće li još braniti, kazao je:

- Vidjet ćemo...

Nije mu bilo lako, svaka rečenica koju je izgovorio bila je teška, riječi su sporo izlazile. Kad je krenuo prema izlazu sa stadiona, prema autobusu hrvatske reprezentacije, pomislili smo: ‘Je li to posljednji put da gledamo Pletikosu kako ulazi u autobus Vatrenih?” Onda nam se u sjećanje vratila slika koja se pojavila nakon što je u predvečerje Mundiala sa svojim Rostovom osvojio Ruski kup. Branio je izvrsno, bio je najzaslužniji što je taj klub uzeo svoj prvi trofej u povijesti, suigrači su ga grlili, navijači skandirali. Izgledao je tada kao da je na vrhuncu karijere, kao da nema 35 godina.

Ona slika i ova koju smo vidjeli u Recifeu bile su totalno oprečne, slike radosti i tuge, vrha i dna. Nakon što je Hrvatska ispala sa Svjetskog prvenstva, krenule su razne lamentacije o Pletikosi, javljali su se znani i neznani, glavna tema bila jest treba li ostati prvi vratar reprezentacije ili je njegovo vrijeme prošlo. Uglavnom, bilo je mnogo onih koji su zazivali njegov oproštaj od Vatrenih. Mnogo više od onih koji su kazali da treba ostati ‘numero uno’. Tako je to na ovim prostorima, kad se ne napravi rezultat, traže se glave, bez obzira na sve ono što je bilo prije. Pitamo se što bi bilo da je obranio onaj udarac Neymara sa 11 metara, da se ta otvarajuća utakmica Mundiala drukčije završila. Bio bi junak, ta ista većina bi kazivala: “Ma, neka brani do svoje četrdesete”. Tako to biva, takav je nogometni život.

Davno je to bilo, još 1999. godine. Tada je počela velika reprezentativna priča velikog hrvatskog vratara. To je bilo vrijeme kad je Vatrene vodio ‘trener svih trenera’ Ćiro Blažević, kad je nacija obožavala Davora Šukera, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Aljošu Asanovića, Roberta Jarnija... Kao Hajdukov vratar, 20-godišnjak, ušao je u nacionalni dres. Debitirao je u prijateljskoj utakmici s Danskom. Branio je za reprezentaciju pod svim izbornicima, Blaževićem, Jozićem, Barićem, Kranjčarom, Bilićem, Štimcem i konačno Nikom Kovačem. Uvijek je govorio da će svoju prvu utakmicu za Vatrene vječno pamtiti, da će datum 10. veljače 1999. godine biti slika koja mu se nikad neće izbrisati iz pamćenja. Prošlo je od tog dana dugih 15 godina.

Hoće li se godine na reprezentativnim vratima brojiti i dalje? Ne znamo, nije se izjasnio, u glavi nam je još uvijek ona njegova rečenica: ‘Vidjet ćemo’. Hoće li ga Niko Kovač pozvati za prvu slijedeću utakmicu Vatrenih, prijateljsku protiv Cipra, 4. rujna u Puli? Možemo ponoviti samo Pletikosinu rečenicu iz Recifea: ‘Vidjet ćemo’...

Pletikosa nikad nije bio od onih koji će se gurati, nikad nije bio opterečen time da mora braniti. Sjećamo se da je u jednom dijelu njegove karijere ispred njega bio Tomislav Butina, bilo je to u vrijeme Otta Barića. Slaven Bilić je svojevremeno Pletikosi pretpostavio Vedrana Runju. Pletikosa, taj srdačni, mirni i staloženi čovjek, bez problema bi sjeo na klupu, svim srcem željevši najbolje Vatrenima, čekao je svoju sljedeću priliku koju bi uvijek dočekao jer je jednostavno bio najbolji.

Izvještavali smo s Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. Sjećamo se dramatičnih Pletikosinih trenutaka. Mučila ga je ozljeda mišića, posljednji trening koji mu je bio zadnji test nije uspio proći. To je jedino veliko natjecanje na kojem nije branio za Hrvatsku nakon što je debitirao 1999. godine. Na svim ostalima bio je prvi vratar. Kako li je to samo paradoksalno. Prva utakmica na velikim natjecanjima na kojoj je branio bila je protiv Meksika na SP-u 2002. godine. Hoće li mu i zadnja biti protiv Meksika? Obje su Vatreni izgubili, Meksiko, kao sudbina Stipe Pletikose. Inače, na prošlom velikom natjecanju, na Euru u Poljskoj i Ukrajini, kad je Hrvatska ispala u skupini od kasnijih finalista Španjolske i Italije, ugledni World Soccer proglasio ga je jednim od najboljih vratara prvenstva.

Opet nam se vratila jedna slika s brazilskog Mundiala. Rečenica koju je izrekao nakon hrvatske pobjede nad Kamerunom, u Manausu.

- Dosta mi je više da se kući vraćam kao moralni pobjednik.

Nije se vratio kao moralni pobjednik. Neki će kazati da se vratio kao gubitnik. Iako je sam priznao da preuzima odgovornost za rezultat Vatrenih, mi ne mislimo tako. Pletikosa ne može biti gubitnik. Isto tako smatramo da ga se Niko Kovač ne bi trebao odreći. Istina, po svemu je došlo vrijeme za Danijela Subašića, vratara Monaca, kojem je pričuva prvi vratar Argentine, Romero. Logično je da mlađi dolaze, Subašić je vrhunski vratar i sve govori da je zaista stiglo njegovo vrijeme, no tek treba vidjeti kakav će status imati u Monacu kod novog trenera. Međutim, Pletikosa bi trebao ostati tu, ako je sjedio na klupi Butini i Runjeu, može i Subašiću. Stipe je legenda branjenja, uvijek može uskočiti i svoj posao odraditi na najbolji način. Jer, iskreno, ovog trenutka i ne vidimo hrvatske vratare osim već spomenutog Subašića koji su bolji od njega. Kad pogledamo, nakon Pletikose i Subašića postoji veliki vakuum kad su u pitanju hrvatski vratari.