Je li Donald Trump uistinu fašist kako tvrde u Americi?

Donald Trump se našao pod stalnim napadima ne samo da je demagog, nego sve ozbiljnije da je fašist. Stoga je potrebna nepristrana procjena republikanskog kandidata za američkog predsjednika, koja bi uzela u obzir političke dokaze za navodni Trumpov fašizam i protiv njega.

Fašizam se tradicionalno sastoji od tri ključna elementa. Prvo, sadrži sveobuhvatnu ideologiju koja kombinira isključivi nacionalizam, institucionalizirani rasizam i visokocentraliziranu moć države. Drugo, nužna je čvrsto organizirana stranačka mašinerija koja nastoji kontrolirati sve državne institucije i ključne ekonomske i društvene mreže. Treće, djeluje po principu Führera, u kojem se kult ličnosti gradi oko nedodirljivog vođe stranke, prikazanog kao utjelovljenje nacije.

Kad je riječ o prvome, trumpizam nema koherentnu ideologiju, nego je više prosvjedni pokret koji se zasniva na društveno-ekonomskom bijesu i utopijskom restoracionizmu. Stoga sliči nekim nativističkim i populističkim pokretima u sadašnjoj Europi. Usredotočuje se na dva ključna pitanja - ekonomsku stagnaciju i kulturnu ksenofobiju - i kao uzročnike toga specificira pojedine skupine kao što su Meksikanci, imigranti i muslimani.

U tom smislu Trumpov pokret sliči strankama u EU koje se protive multikulturalizmu i otvorenoj ekonomiji te inzistira na obnovi nacionalne kulture koja je postojala prije priljeva stranaca. U najgorem scenariju to bi se moglo razviti u oblike diskriminacije manjina te čak prigrliti ideju etničkog i rasnog separatizma i isključenja. Iako Trump flertuje s rasizmom, njegova dijatriba protiv muslimana i Meksikanaca nema potrebnu koherentnost i mogla bi se tijekom nacionalne kampanje moderirati tako da ne otuđuje širi elektorat.

Tradicionalni fašizam podržava korporativni kapitalizam u službi države i u sukobu je s temeljnim vrijednostima američkog republikanizma koji favorizira slobodno tržište. Postoje elementi takve doktrine u Trumpovim izjavama koje se priklanjaju javnom razočaranju ekonomskim rezultatima globalizacije. Ustvari, njegova pozicija po pitanju trgovinskog protekcionizma se preklapa s ljevičarskim populizmom "progresivnog" ili socijalističkog krila Demokratske stranke, iako kod njega nema govora o podršci širenju države blagostanja.

Trump je, za razliku od mnogih svojih europskih pandana, nepredvidiv i eklektičan kad je riječ o društvenim pitanjima, katkad liberalan, katkad konzervativan i ne uklapa se u tradicionalni republikansko-kršćanski konzervativni kalup. Nasuprot tome, fašizam je društveno konzervativan, naglašava tradicionalnu obitelj i rodnu nejednakost u promicanju nacije iznad pojedinca.

Kad je riječ o drugome, Trump nije kreirao nikakve institucionalne strukture, bilo unutar Republikanske stranke ili izvan nje, koje bi zrcalile fašistički pokret. U američkom dvostranačkom sustavu populisti se radije organiziraju i mobiliziraju unutar dviju velikih stranaka u nastojanju da ih preuzmu, nego da stvaraju vlastite strukture. To moderira njihov utjecaj jer se moraju obraćati široj stranačkoj bazi i pomaže u prevenciji stvaranja izvaninstitucionalnih struktura. Trump flertuje s idejom snažnije države, ali je ograničen temeljnim republikanskim uvjerenjima o limitiranju uloge vlade i decentralizaciji donošenja odluka sa savezne na lokalnu i razinu država.

Američka desnica se povijesno opirala političkim moćnicima i ne podupire Trumpovu ideju vlade koja bi se snažnije uključivala u borbu sa snagama nereda i osiguravanja domovinske sigurnosti. On jaše na valu straha od terorizma kako bi stekao potporu za snažniju državu, ali će se suočiti sa značajnijom opozicijom unutar Republikanske stranke. Trump je najbliže fašizmu u svojoj liderskoj dimenziji i fiksaciji na svoju ulogu u transformaciji Amerike. On neprestano sili glasače da mu vjeruju, tvrdi da posjeduje sve solucije za rekonstrukciju države i naglašava da su njegovi politički oponenti gubitnici i nesposobnjakovići. Trump se razmeće gotovo božanskom misijom da "učini Ameriku opet velikom" svrgavanjem političkog establishmenta i agresivnije pristupi stranim vladama. Postoje tu jasni odjeci Mussolinija, Franca i Hitlera. Trump je uistinu slavljen među neofašistima u Italiji, posebno među liderima Sjeverne lige.

Zaključno, Trump ima karakteristike fašista i trumpizam uključuje elemente fašizma, ali postoje važne razlike kad je riječ o cjelokupnom paketu. Još i važnije, čini se da je američki politički sustav dovoljno zaštićen sustavom kontrole kako bi onemogućio pokušaje preobrazbe zemlje u fašističku državu.

Ipak, neki američki pravni stručnjaci zvone na uzbunu zbog Trumpova očitog nepoštivanja Ustava, posebno kad je riječ o podjeli vlasti i primarnosti vladavine prava. I konzervativni i libertarijanski pravni stručnjaci upozoravaju da bi Trump kao predsjednik mogao dovesti do ustavne krize.

Trump tvrdi da bi mogao "olabaviti" zakone o kleveti kako bi bilo lakše tužiti medijske organizacije koje objavljuju njemu nesklone vijesti. Prijeti svojim kritičarima progonom, osporava savezne suce tvrdeći da su pristrani zbog etničkog podrijetla te dovodi u pitanje religijske slobode i jednakost pred zakonom predlažući da se muslimanima zabrani ulazak u zemlju. Trump bi se, ako bude izabran za predsjednika, mogao osjećati dovoljno snažnim da potakne takve mjere i tako povede Ameriku u neistražene političke vode.