JE LI MONOGAMIJA OSUĐENA NA PROPAST? Donosimo neke od razloga zašto je vjernost protivna ljudskoj prirodi

Kao društvo, cijenimo monogamiju i na njoj temeljimo osnove našeg obiteljskog života. Veličamo ju u romantičnim pričama, u praznicima, u običajima i tradicijama. No, neumoljive brojke pokazuju da nam monogamija baš i - ne ide.

Zapravo, jako smo loši u monogamiji. Koliko loši? Ovisno o državi 40 do 50 posto prvih brakova završi razvodom, a svaki sljedeći brak ima još veće i veće šanse da će završiti neuspjehom. Seks izvan braka najčešće je navedeni razlog razvoda u svim modernim kulturama. Ženska nevjera vodeći je uzrok nasilja u obitelji i ubojstva supružnika.

Prema brojnim istraživanjima između 20 i 60 posto svih oženjenih prevarit će svojeg bračnog drugo najmanje jednom, a znanstvenici vjeruju da je stvarna brojka i viša, s obzirom da brojni ljudi nisu voljni progovoriti o svojim indiskrecijama pred nepoznatim ispitivačima.

Zašto je monogamija na dugi rok toliko teška? Ovo su samo neki od razloga:

1. Ljudska nevjera vjerojatno je posljedica naše evolucije

Teza je logična - nevjerni muškarci više bi se razmnožavali i imali više potomaka od vjernih. S druge strane, nevjerne žene imale su ekonomsku korist od odnosa s drugim muškarcima, kao i dodatne muškarce koji bi mogli pomoći s roditeljskim dužnostima.

Ovu tezu podupiru i razni biološki dokazi - oblik muškog penisa optimiziran je za izbacivanje tuđe sperme koja bi se mogla zateći u spolovilu ženke u trenutku snošaja. Veličina muških mošnji u svojem omjeru je veća nego u istinski monogamnih vrsta, što znači da se muškarci u pravilu natječu količinom sperme s potencijalnim konkurentima. Istraživanja su otkrila i da, kada su muškarci dulje razdvojeni od svojih partnerica, količina sperme u njihovom ejakulatu se povećava sljedeći put kada se seksaju.

Ženska tijela također se čine optimiziranim za odnos sa više partnera - prvenstveno po sposobnosti postizanja višestrukih orgazama. Određena istraživanja čak su ukazala na mogućnost da žensko glasanje tokom seksa služi kao reklama, poziv drugim muškarcima da se obrate na ‘istu adresu’ prvom sljedećom prilikom.

2. Naši pretci bili su drolje

Kako je ugledni psihijatar Christopher Ryan opisao u svojoj knjizi Seks u zoru, naši su pretci kao lovci-sakupljači živjeli komunalno - dijelili su hranu, sirovine, smještaj i orgazme. Pretpovijesna kultura bila je znatno manje seksualno posesivna, a korist od toga su imali svi. Mušakrci i žene uživali su u seksualnim užicima bez osjećaja krivice, a roditeljske obaveze su dijelili među cijelim plemenom.

Ovakva organizacija odnosa radila je uspješno sve do razvoja poljoprivrede, kada su pravo vlasnišva i nasljeđivanja dovele do posesivnije seksualnosti.

3. Seksualna strast s vremenom blijedi

Predivno je zaljubiti se. Ne možete se odvojiti od druge osobe, sve je novo i uzbudljivo, no taj intenzitet ne može potrajati. U nekom trenutku, između šest mjeseci i dvije godine, luda požuda nestaje, i zamjenjuje ju blaža ali i suosjećajnija ljubav. Više od 100 znanstvenih istraživanja opisalo je ovaj fenomen, koji se naziva ‘hedonističkom adaptacijom.’

Hedonistička adaptacija je svojstvo naših mozgova koje nas vodi k tome da se jednostavno naviknemo na bilo što ugodno što se ponovilo dovoljan broj puta.

To je možda i razlog zašto nevjera ne znači nužno i nesretnu vezu - čak 56% muških preljubnika i 34% ženskih opisali su svoj brak kao ‘sretan’ ili ‘vrlo sretan,’ no ipak su potražili uzbuđenje izvan njega.

4. Žudimo za raznolikosti

Ne mora značiti da smatramo svoje partnere dosadnima, no naši mozgovi su ožičeni da tragamo za nećim novim, raznolikim, za novim iskušenjima i doživljajima. ‘Noviteti’ aktiviraju neurotransmiter dopamin u našim mozgovima na isti način na koji to čine droge. Monogamija znači da se aktivno borimo protiv tih bioloških potreba.

Ta je žudnja pogotovo izražena kod žena. Istraživanja su pokazala da žene znatno češće gube interes za seksom od muškaraca, i gube ga brže.

Je li monogamija osuđena na propast?

Samo zato što je protiv nas nekoliko desetaka tisuća godina ljudske evolucije ne znači da monogamija ne može uspjeti nekim parovima. Postoje pozitivni primjeri supružnika koji su cijeli život održali monogamnu vezu. No, to ne znači da nas neće prvilačiti drugih ljudi. Kao što je rekao Arthur Schopenhauer, ‘Možemo birati što radimo, ali ne i što želimo.’ Kao društvo, profitirali bismo s malo više tolerancije, prihvaćanja i iskrenosti po pitanju seksa, želje i braka, i kada bismo bili malo manje ukočeni u našim pogledima na monogamnost.