KOMEWNTAR JUTARNJEG

JELENA LOVRIĆ Zašto Srbija šalje huškača na komemoraciju?

 Jure Miskovic / CROPIX

Provokacija srpskog ministra Vulina na komemoraciji u Jadovnom, bezobrazna i potpuno nedopustiva, nikako ne može biti glavna tema ovotjednih susreta Hrvatske s vlastitom prošlošću. Gost iz Beograda pokazao se nevjerojatno nepristojnim, ali hrvatska bi država samu sebe podcijenila ako bi jednom takvom neotesancu pridavala preveliku važnost. Njegovo ponašanje prvenstveno je problem države u čijoj vladi sjedi. Aleksandar Vulin poznat je po svojim uvredljivim izjavama na hrvatski račun. Začuđujuće je da državni vrh Srbije baš takvog jastreba pošalje u Hrvatsku, ne vodeći računa o tome da njegova retorika najveću štetu pravi upravo hrvatskim Srbima. Nije jasno ni zašto su organizatori komemoracije prihvatili njegov dolazak. Najviše su mu se mogla obradovati njegova braća po ekstremizmu s hrvatske strane. Nazočnost Vulina u Jadovnom bio im je kao dar s neba. Srbijanski ministar usudio se da Hrvatskoj na njenom vlastitom terenu dijeli lekcije. Može on privatno o kardinalu Stepincu misliti što god hoće, ali nazivajući ga “vikarom ustaške vojske” teško je pljunuo na osjećaje domaćina. No, bez obzira na dimenzije incidenta kojega je uzrokovao, Vulin nikako ne može biti alibijem da bi Hrvatska zaboravila kako i sama ima problema s političkim huškačima i kojotima mržnje. Tužni skup na mjestu ustaškog stratišta Jadovno i dan kasnije obilježavanje Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica odvijali su se u teškoj sjeni svastike iscrtane na poljudskom stadionu. Vulinovim ispadom taj se strašni kukasti križ u Splitu - isključivo hrvatska odgovornost! - ne može ni obrisati ni relativizirati.

Zato je izuzetno važno da se na jučerašnjoj svečanosti u Brezovici našao kompletan državni vrh, baš kao i prethodnih godina. Postojala je, naime, opasnost da predsjednica države izostane. Dobro da je Kolinda Grabar Kitarović izgladila svoje odnose s predstavnicima antifašističke organizacije, bez obzira što su im pogledi na antifašizam, djelomično, i mnogo više na Titovu ulogu ostali različiti. Govor joj je, istina, ispao bljedunjav, vjerojatno rezultat rada loše odabranih savjetnika, ali krucijalno je da su i šefica države, baš kao i premijer Milanović i svi ostali sudionici skupa u Brezovici, demonstrirali zajedništvo u pozivanju na antifašističke temelje hrvatske države, naglašavajući pritom da je sudjelovanje Hrvata u partizanskom pokretu bilo masovno. Što je nesporna povijesna činjenica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 11:17