JOŠKO BONAĆI NOMINIRAN JE ZA NAJBOLJI GLAS U ETERU 'Zbog nominacija vrtim ture, a ako pobijedim, ne gine mi pečeno janje'

- Prijatelji ko prijatelji. Pretjeruju! Za njih sam osoba kojem bi tribala cijela Hrvatska dat svoj glas. ‘Legendo, kralju, care, maci, alooo, vi’š ti njega...’.

Nema u Dalmaciji zvijezda. Ako i dobiješ nominaciju poput moje, onda računaj na to da ćeš morati plaćati ture i za samu nominaciju, a da ne govorim za eventualnu pobjedu. Janje mi ne gine! - kaže Joško Bonaći, novinar Radio Dalmacije koji je među nominiranima za nagradu Zlatni Studio u kategoriji Radijski glas godine. A da se našao u konkurenciji s još četvero voditelja s drugih radijskih postaja, doznao je od svojih kolega tek kada je došao na posao.

Zbunjenost

- Iskreno, kod nas na radiju jedni druge volimo uvatit u đir, pa sam pomislio da je očito došao red na mene, ali ispostavilo se da nisam bio u pravu. Trebalo mi je malo da se skockam, a kad sam vidio na internetu, ostao sam zbunjen. Nisam još uvijek svjestan, ali osjećaj je sjajan. Biti u takvoj konkurenciji čast je i priznanje da ipak nešto dobro radim - ističe Bonaći, a na činjenicu da se i sama postaja našla u konkurenciji za Radio godine, kaže da svi su izuzetno ponosni.

Ovo je Bonaćiju, koji u medijima radi od svoje punoljetnosti, prva nominacija. Ipak, dodaje, najveća mu je nagrada ono što svakodnevno dobiva od slušatelja, a ujedno i motiv da bude ono što jest - njihov prijatelj iz dnevnog boravka, poslovnog prostora, suvozač na cesti. Njihov pouzdani izvor informacija, netko tko će ih nasmijati, netko, kaže, kome vjeruju. U svojoj karijeri prošao je puno toga jer se nije skanjivao raditi bilo što. Od lokalne i javne televizije, ispred i iza kamere i mikrofona. - Treba li vam kamerman ili snimatelj? Nema problema. Režiser u reportažnim TV kolima? Može! Radio? Oooo, naravno, ovo je kategorija iznad posla, ovo je ovisnost. Pozdraviti puni stadion ili samo malu publiku na promociji knjige? Nema problema, čak ću vam i pomoći oko pisanja konferanse! Nema nepoznanica - opisuje svoj radni staž Bonaći.

Moja obitelj

Na Radio Dalmaciji sada drži poslijepodnevnu šihtu, od ponedjeljka do petka, a ponekad ga zahvati i vikend.

- Stvarno volim ovaj posao pa mi nikad ništa nije teško, a pogotovo kad vas ulovi adrenalin, kao što je bilo prošlo ljeto s požarima, onda vam etera nikad nije dosta. Inače, dođem na radio, pregledam što ima, zajedno s producentom razradim o čemu bismo mogli pričati, što bi moglo biti zanimljivo, a onda dolazi onaj najdraži dio, mikrofon ide u crveno - odgovara.

A upravo će po dramatičnim požarima Bonaći pamtiti svoju prošlu godinu u eteru, posebno kad je u pitanju onaj u srpnju u okolici Splita.

- Bio sam u programu deset sati. Svi smo bili na nogama. Od producenata, reportera, tehničara... Onaj osjećaj kad si ponosan na svoju ekipu i posao koji radiš, jer smo slušateljima donosili informacije koje im nitko nije mogao dati, jer smo bili s njima u najgorim trenucima dok im je vatra bila u dvorištu, bili smo im i utjeha i nada i spas kada nisu znali što bi. To je radio, najbrži i uvijek tamo gdje treba biti - ističe Bonaći. Za kraj ga pitamo kako to da je odabrao radio, a ne televiziju na kojoj je i počeo svoju karijeru.

- Svi smo mi imali prvu ljubav, a onda se oženiš i stvoriš obitelj! Radio Dalmacija je sada moja obitelj.