JUTARNJI U BRAZILU Okupacija Recifea: Nitko u hrvatskom dresu ne može mirno šetati ulicama

Meksiko, Meksiko, Meksiko... Kud god se okrenete u Recifeu, posvuda Meksikanci. I svi se stalno deru, viču, navijaju. U hotelu Onde Mar, gdje su smješteni izvjestitelji SN-a, 99 posto gostiju su Meksikanci! Kad smo stigli do recepcije, čudno su nas gledali djelatnici hotela, bili smo prvi i jedini Hrvati.

VIDEO: LUDA NOĆ U RECIFEU Kovač se spustio iz hotela među raspjevane hrvatske navijače!

- Vi ste prvi Hrvati u našem hotelu. Nego gdje vam je dres s kocikicama? - pitao nas je srednjovečni recepcioner.

Hrvatski dres je iznimno popularan , ovdje s njegovom prodajom mogao napraviti sjajan biznis. Neki naši snalažljivi navijači koji su bili u Sao Paulu i Manausu, prodavali su hrvatske majice, dakle ne dresove, za otprilike 500 kuna, ili su ih mijenjali za originalne dresove drugih reprezentacija. Kolika je popularnost hrvatskog dresa najbolje će posložiti ovaj primjer.

Niti jedan navijač u hrvatskom kockastom dresu ne može mirno šetati ulicama, a da ne bude zamoljen za zajedničko fotografiranje. Na plaži u Recifeu danas su šetali hrvatski navijači, jednostavno nisu mogli proći nekoliko metara da nisu bili zaustavljeni.

- Idem odavde, pa ne mogu mirno niti popiti kavu - kazao nam je jedan navijač Vatrenih i Crikvenice.

Šeću u dresovima i navijači ostalih reprezentacija, ali nisu zanimljivi. Istina, možda priča leži i u činjenici da Hrvata nema previše na ovom SP-u, pa djeluju pomalo egzotično. Recimo, u Recifeu nam se činilo da ima više Meksikanaca od Brazilaca. Sombrera i meksički dresovi kružili su kud gode se okrenete. Inače, Meksikanci su glasni, ali srdačni navijači, žele razgovarati, mijenjati informacije, a bogme i dobro popiti. Veseli su i razdragani, rasplesani i jasno, užasno glasni.

Na dan utakmice skupa s mnogo malobrojnijim hrvatski navijačima okupili su se u centru Recifea, u tzv, 'starom gradu'. Već od ranog jutra počela je fešta, navijanje, mahanje zastavama i šalovima, ispijanje piva. Što se utakmica približava, atmosfera je sve užarenija.

Taksisti su samo trljali ruke, vožnja od centra grada do stadiona stoji oko 350 kuna, pa još toliko natrag. Putovanje gradskim prijevozom je besmisleno, jer vlada takva gužva da to zaista nije normalno. A naročito je nemoguće za strance koji ne znaju portugalski, jer ovdje nitko ne zna engleski. Tako da nikako ne možete saznati na kojoj stanici treba izaći ako se i uspijete ukrcati u autobus.

Zanimljivoj situaciji svjedočili smo dan prije utakmice. Vatreni su se autobusom vraćali s treninga, pred njihovom hotelom Golden Tulip dočekala ih je skupina meksičkih navijača glasno bodreći svoju reprezentaciju. Policija je odmah reagirala i rastjerala Meksikance. Koji su onda nastavili s pjesmom ispred hotela, samo nekoliko desetaka metara dalje na plaži. Mislimo da se naši dečki noć prije utakmice nisu naspavali, Meksikanci su 'ružili' do jutra.