AFRIČKI PROBLEMI

KADA POHLEPA ZAVLADA Kako je novac postao važniji od rezultata, pobjeda i Mundijala

Svi igraju, samo Afrikanci bojkotiraju. I u toj svojoj ogromnoj i bolesnoj pomami za novcem gube utakmice i prije nego je sudac dao znak

Pohlepa za novcem je izvor svega zla, kazao je svojedobno George Bernard Shaw. A kada se i trunku zapitate ima li u tome istine, dovoljno je prelistati povijest i zbilju afričkih reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu.

Premda obiluju talentom i kvalitetom, reprezentacije s Crnog kontinenta odale su kako im nije samo kontinent taman, već i njihova duša, moral. Bez skrupula su naime Kamerunci, Ganci i Nigerijci pokazali da im je u životu ipak najvažniji – novac. Ne ulazimo duboko koliko na njega imaju pravo, odnosno koliko im je Savez oteo onoga što u biti zaslužuju i što su svojim partijama tim Savezima neposredno i privredili, ali brazilski igrokazi dokazuju da im nije previše stalo do naroda, nacije, domoljubnog zanosa ili da stavimo patetiku sa strane – najobičnijeg, nepatvorenog veselja, ushita pobjede.

Umjesto fešte nogometa, Afrikanci su stvorili i zaigrali grotesku pohlepe u kojoj je jedino i najbitnije bilo doći do šake novca. Koji je još jednom pokazao svoju zlu kob, još je jednom pokazao koliko zna biti proklet…

Još uoči odlaska u Brazil, i desetak tisuća kilometara dalje mogao se, primjerice, osjetiti i nazrijeti kamerunski debakl. Nogometa i morala. Još za vrijeme austrijskih priprema, uzalud je Volker Finke ukazivao na vrline i mane Meksika, Hrvatske i Brazila, kada su Samuel Eto'o i društvo svoje protivnike našli u vrhu Saveza, pa čak i države. Kada nisu uspjeli milom, Lavovi su zarikali silom, pa su bojkotirali sjesti u brazilski čarter, sve dok je Eto'o s nogometom kao taocem pregovarao direktno s vrhom države o raspodjeli premija.

- Sve je u redu, cijela je stvar prenapuhana – papagajski je ponavljao Nijemac na klupi Kameruna, no nitko mu zapravo nije vjerovao…

Povijest kamerunskih obračuna zbog novca ionako je iznimno duga, a novo poglavlje tog afričkog blockbustera ispisano je eto u brazilskoj džungli. S davno znanim epilogom: tri utakmice, tri poraza i još jedna ogromna pljuska čiji je zveket odjekivao planetom…

No umjesto da nauče lekciju, pa svoja prava krenu potraživati nakon što dosanjaju neke svoje sportske snove, Ganci su također pokazali priličnu dozu gramzivosti; nakon što su odigrali sjajnu utakmicu s Njemačkom (2:2) i pokazali da imaju snage pored Portugala, SAD-a i Elfa ući u drugi krug natjecanja, koncentraciju uoči ključnog duela s Cristianom i prijateljima poremetila im je misao o – novcu. Točnije, premijama, pa je iz Gane prema Brazilu na intervenciju predsjednika države (!) Johna Mahame poslano tri milijuna dolara kako bi se igrači smirili te odustali od štrajka. Iako, zbog nemira u međuvremenu su iz reprezentacije izbačeni te do daljnjega supendirani Sulley Muntari i Kevin-Prince Botaneg. Ganski Modrić i Rakitić.

- Novac je poslan na izričit zahtjev predsjednika Gane, a vjerujem da će to našim nogometašima biti dodatni motiv za plasman u osminu finala - kazao je doministar sporta Joseph Yamin. – Uvažili smo zahtjev premda se država nalazi u vrlo teškoj financijskoj situaciji, suočeni smo s velikim padom gospodarstva, dok nam valutna vrijednost neumitno klizi prema dolje…

Ma, koga briga za državu dok je novac u džepu…

Naravno, u srazu s Portugalom Gana je izgubila i otišla kući. Džepova praznih rezultata, ali zato prepunih novca.

Treća afrička reprezentacija kojoj prijeti raspad zbog novca jest – Nigerija. Iako su napravili velik posao ulaskom u osminu finala, samo korak do najvećeg dostignuća afričkog nogometa na Mundialima, Nigerijci su umjesto o današnjem srazu s Francuskom počeli razmišljati o – premijama za prolazak skupine. I to onim FIFA-inim, koji, nota bene, još uvijek nisu ni objavljeni!

Iako FIFA dakle još nije objavila iznos, igrači su zatražili da im on bude uplaćen prije dvoboja s Tricolorima. Keshijevi izabranici tvrde da ako ispadnu (!) mnogo će teže vidjeti tu lovu, podsjećajući na tešku i mukotrpnu bitku sa Savezom 2010. godine (a bilo je problema na lanjskom Kupu konfederacija). Kako bi pokazali da su ozbiljni u svojim namjerama, umjesto na trening, momci su otišli na – večeru, dok je pak tajnik Saveza hitno otputovao u Abuju kako bi s Vladom dogovorio neka sredstva. A igra se osmina finala Svjetskog prvenstva, vrhunca svakog nogometaša…

Da, svi igraju, samo Afrikanci bojkotiraju. I u toj svojoj ogromnoj i bolesnoj pomami za novcem gube utakmice i prije nego je sudac dao znak. Vjerojatno je odrastanje u silno skromnim, zapravo nikakvim uvjetima ostavilo traga na njihovoj psihi i menatlitetu, pa strahovit žele svaki zarađeni euro, kako bi hranili ne samo sebe već i mnogobrojne obitelje i prijatelje, ali ovoga puta, kao i mnogo puta dosad, nemaju opravdanja za svoje postupke. Zapravo, istrčavajući na travnjak, oni su već u hendikepu, gube s minimalno jedan razlike. Jer, kako igrati srcem i razumom, kada bezumlje jedino razmišlja o – novčaniku…

Ne ljubi se grb, već smotuljak love

Koliko im je stalo do novca, dokazuje i vrhunac kaotičnog ganskog participiranja na Svjetskom prvenstvu. Na internetu je naime viralni hit postala fotografija Johna Boyea, koji je uhvaćen kako radosno i samozadovovljno ljubi svoj dio premija za odlazak na Svjetsko prvenstvo.

Konvoj s tri milijuna dolara približavao se Brasiliji kada su igrači pojurili na prozor strasno ga iščekujući, a koliko im je mio i drag pokazala je eto slika Boyea, zaljubljenih očiju kako daje cjelov smotuljku novca…

Tri puta u četvrtfinalu Mundiala

Jesu li mogli više, teško je pitanje na koje nikada nećemo dobiti odgovor, ali činjenica je da kada nisu razmišljali o novcu, već nogometu, tada su znali biti opasni, jako opasni. Afrikanci su naime na Mundialima tri puta zakoračili u četvrtzavršnicu natjecanja što im je najveće postignuće dosad.

Prvi puta na pogon legendarnog nogometnog djedice Rogera Mille (najstariji strijelac SP-a), Kamerun je u sjajnoj nogometnoj prezentaciji 1990. godine ušao među posljednjih osam, a tamo ih nesretno izbacila Engleska, Lavovi su tada definitivno zaslužili polufinale.

Njihov je doseg tek 12 godina potom ponovio senzacionalni Senegal, koji je na krilima uvodne i šokantne pobjede nad aktualnim prvacima Francuzima također stigao do četvrtfinala, no tamo, u Japanu i Južnoj Koreji, ipak je izgubio od Turske u produžecima pogotkom Ilhana Mansiza.

Posljednji afrički sudionik četvrtfinala bila je Gana prije četiri godine u JAR-u, no ispali su od Urugvaja nakon izvođenja jedanaesteraca premda se mnogi sjećaju da im je pobjedu oduzeo Luis Suarez, koji je na gol liniji zaustavio loptu i siguran pogodak Asamoaha Gyana

Mogu li Nigerijci ponoviti doseg? S obzitrom da im je glava u novcu, a ne balunu, čisto sumnjamo, no možda nas sve zajedno iznenade…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 22:09