Kako će privatizaciju HEP-a voditi onaj tko nema pojma zašto je uopće potrebna

Zasigurno postoje brojni kvalitetni argumenti u korist ideje o privatizaciji dijela Hrvatske elektroprivrede. Problem je samo to što ih dosad nitko nije iznio. Dapače, nakon što je prošlog tjedna iz Vladinih "neslužbenih izvora" procurila informacija da je javna ponuda oko 25 posto dionica nacionalne elektroenergetske kompanije i dalje na agendi, ta ideja obrazložena je već poznatom argumentacijom kako HEP mora izaći na burzu da bi povećao razinu transparentnosti poslovanja. Narativ je poznat. Javno izlistane kompanije podliježu vrlo striktnim pravilima o poslovnom izvještavanju, a takva transparentnost u biznisu u konačnici rezultira većom učinkovitošću i profitabilnijim poslovanjem. Ergo, HEP bi izlaskom na burzu postao učinkovitija i profitabilnija kompanija, pa bi na koncu sasvim vjerojatno i državnih preostalih 75 posto vlasništva vrijedilo više nego aktualnih 100 posto. Ova logika iz udžbenika prvostupničkih menadžerskih studija ipak ne odgovara na jedno, posve logično, pitanje. Ako je transparentnost poslovanja ključ efikasnog biznisa, tko brani HEP-u i bilo kojem drugom javnom poduzeću da usvoji burzovne standarde poslovnog izvještavanja? Zašto HEP, Hrvatske vode ili Hrvatska pošta ne bi mogli svoje dioničare - a to su svi građani ove države - izvještavati o svojim poslovnim aktivnostima kao da su izlistane kompanije u privatnom vlasništvu? Umjesto da priprema kompleksne i dugotrajne procese prodaje državne imovine, Vlada bi svoj deklarativni cilj povećanja transparentnosti rada javnih tvrtki mogla osigurati jednom uredbom. Kada bi to zaista bio cilj...

No, zapravo je tijekom posljednjih deset godina kontinuirani cilj javnih politika bio upravo suprotan. Nije se željela povećati transparentnost, nego upravo suprotno. A ti su se pokušaji pravdali na isti način kao i danas - željom da se unaprijedi poslovna učinkovitost poduzeća. Vjerojatno najnotorniji takav pokušaj dogodio se u izvedbi nezaboravnog "prvog potpredsjednika" Kukuriku Vlade Radimira Čačića koji je pokušao kreativnim tumačenjem Zakona o javnoj nabavi iz njegove primjene izvući oko 3 milijarde kuna vrijednu nabavu tvrtki iz HEP-ova sastava. Plan je propao zbog jakog pritiska javnosti, no iz današnje perspektive korisno se prisjetiti da je koordinator razgovora koji su se na temu HEP-ove javne nabave tada vodili između predstavnika Ministarstva gospodarstva, kompanije i regulatora bio član Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija po imenu Ante Ramljak. Samo koji mjesec ranije, nova uprava u HŽ Infrastrukturi ukinula je praksu tog poduzeća da javno objavljuje cijelu dokumentaciju iz postupaka javne nabave - dakle sve pristigle ponude, sa svim tehničkim specifikacijama i dodatnim pojašnjenjima. Umjesto da to postane općeprihvaćeni standard, praksa je ugašena. Danas, pak, tadašnji koncept prema kojem bi HEP javnu nabavu vrednovao na temelju kriterija propisanih vlastitim - internim kompanijskim - pravilnicima, u nešto izmijenjenoj varijanti je uz pomoć novog Zakona o javnoj nabavi i uvođenje instituta "ekonomski najpovoljnije ponude" zaživio za sve državne entitete. Jer, za razliku od najpovoljnije cijene, ekonomski najpovoljnija ponuda vrlo je neodređena i metodološki nekoherentna vrijednost, koju će u konačnici opet definirati državne institucije i poduzeća svojim internim pravilnicima. A tko će pisati i revidirati pravilnike? Za Hrvatsku elektroprivredu, pak, ni taj režim neće potrajati dugo. Ispune li se Vladini planovi o djelomičnoj privatizaciji, na HEP se nakon uvrštenja na burzu ni taj zakon neće primjenjivati, barem u dijelu tržišnih djelatnosti... Ipak, znači li takva djelomična privatizacija i prepuštanje valuaciji slobodnog tržišta barem izvlačenje kompanije iz kandži dnevnopolitičkog upravljanja? U krajnje apsurdnom spletu sudbinskih slučajnosti, posve je izgledno da je politička odluka o nastavku HEP-ove privatizacije donesena na istom sastanku stranaka vladajuće koalicije kad je usuglašeno da i Janaf (djelomično privatizirana državna tvrtka čije dionice kotiraju na burzi) uloži novac u dokapitalizaciju Petrokemije (djelomično privatizirane državne tvrtke čije dionice kotiraju na burzi), s čijim poslovanjem nema nikakve veze niti ijedan njegov dioničar, osim države, nema nikakvog interesa u nju uložiti ni kune.

O tom vrlo perspektivnom ulaganju, kad bude realizirano, Janaf će putem burze vrlo transparentno obavijestiti javnost. Treba li boljeg dokaza da transparentnost i izlazak na burzu povećavaju učinkovitost i racionalnost poslovanja... Pritom se nameće samo jedno pitanje. Kako će privatizaciju HEP-a voditi onaj tko nije intelektualno kadar smisliti barem jedan uvjerljiv argument zašto bi se ta privatizacija uopće trebala provesti...