Kako je ljubiti dečka, a kako cure? Što o tome na forumima pišu djevojke?

Probajte da vam jednom ne bi bilo žao. Ništa vas ne košta

Odlučih ponovno pisati ovaj blog, šta ja znam... možda mogu pomoći drugim ljudima koji su u sličnim situacijama...

Skontah da ustvari svako prođe ovu fazu u svom životu, i da su svi ljudi na neki način biseksualci, neki manje, neki više, neki to žele priznat, neki ne... Da, dešava se da mnogi ljudi upravo to odbacuju od sebe i ne žele priznati da je tako, jer znaju kakvo je naše okruženje, znaju da će biti odbačeni, onda često zbog toga znaju bit nesretni...

Ja sam npr. jedno vrijeme bila jako nesretna, ali onda kasnije shvatiš da ti to nije potrebno, samo priznaj sebi da je to dio života, ne možeš protiv toga! Jače je od nas svih, i evo ovaj post posvećujem svim ljudima koji nisu sigurni u svoju seksualnu orijentaciju. Jednog dana će vam možda biti žao što niste probali i onaj drugi dio sebe, probati i s osobama istog spola, možda vas to baš učini boljim čovjekom. Probaj, neće te to koštati...

Super je jer je to nešto kao zabranjeno

Ja sam imala fazu isprobavanja svačeg, uglavnom u (polu)alkoholiziranom stanju, nekad i normalna... i moram reći da mi je bilo super, nekak mi je drukčije s curom iz razloga kaj ti mozak govori da je to nekaj kao zabranjeno, a tijelo ti govori da je super, pogotovo jer ti znaš di dotaknut a da paše, i isto tak ona zna kak pogodit u žicu... i onda uz to još i taj neki adrenalin... ne znam, ja mogu reći da su mi to pozitivna i definitivno strastvena i jako napaljujuća iskustva...

Žao mi je što nisam za to nikada imala hrabrosti

Bilo mi je 18 godina, plesala sam s jednim dečkom u disku i pristala izaći van jer mi je bilo vruće. Vani je bilo hladno, pa mi je dao svoju jaknu i sjeli smo na neki zidić. Pitao je smije li me poljubiti. Pristala sam, ne znam ni sama zašto. Kada sam osjetila njegov jezik, prepala sam se i odjurila, kao da mi je jadnik učinio ne znam što. Poslije sam ga tražila da mu vratim jaknu...

Poljubac sa ženom - priznajem - na žalost nikada. Najbliže što se ikada dogodilo bilo je kada mi je jednom ona stavila ruke oko vrata da mi namjesti ogrlicu.

Bilo je ljeto, imala sam drvenog delfina oko vrata. Pomagala sam joj nešto na kompjutoru - čučnula bih kraj nje, ne zato jer mi se nije dalo donijeti stolicu, nego da joj budem blizu. Namještala je kopčicu koja je skliznula naprijed i bila mi blizu, tako blizu... Poželjela sam da vrijeme stane. Da njene ruke ostanu oko moga vrata... Ponekad mi pošalje SMS poruku, kao bivšoj kolegici... Sorry što upadam ovako. Po ovom postu zaključujete da ne pripadam ovamo.

U stvari, pokušavam otkriti kamo pripadam...

Prvi poljubac s dečkom odveo me ravno k curi

Moj prvi poljubac bio je s muškarcem i bio je takav da sam već za drugi odabrala ženu - to je bilo sa cca 17 godina.

Nešto najljepše što mi se ikada dogodilo

Prvi poljubac je bio s dečkom kojeg sam neizmjerno voljela, i to još negdje na kraju petog osnovne.

Uvijek ću ga pamtiti. Poljubac mislim. Ali prvi poljubac sa ženom bio je nešto bezvremensko, vrijedno svih stihova na svijetu, to je nešto najljepše što mi se ikad dogodilo “... dao bih milijun dolara samo za jedan sekund prvog poljupca...”, kao što je to svojevremeno Stublić opjevao.