KAKO JE PLENKOVIĆ UJEDINIO DUGINE OBITELJI I ŽELJKU MARKIĆ Nitko u Hrvatskoj dosad nije to uspio, a on je to učinio tako što nije činio - ništa

Osnovna poruka velikog sindikalnog prosvjeda učitelja i profesora koji je na Trgu bana Jelačića okupio desetke tisuća ljudi iz cijele zemlje, je da u Hrvatskoj ipak nisu dominantne ideološke podjele koje forsiraju političari, nego nešto što ova Vlada nikako ne može shvatiti.

Zato što je na zahtjev učitelja ostala gluha i slijepa, i nije bila u stanju osjetiti bilo javnosti, Vlada je doživjela do sada najveći i najmasovniji štrajk, a potom prosvjed prosvjetara u kojemu su se ujedinili baš svi. Zajedno su nastupili svi sindikati, pa čak i oni koji su godinama bili u svađi i razdoru, svi nastavnici, profesori, ljudi najrazličitijih političkih preferencija, različitih svjetonazora, različitih religijskih i seksualnih opredjeljenja, nacionalnosti...

Na prosvjed su došli lijevi i desni, ljudi iz Istre, Dalmacije, Slavonije, Like... Svirale su se pjesme Majki, Prljavog kazališta, Urbana, Dubioza kolektiva, Gibonnija, s transparenata su slane poruke najčešće spominjanom premijeru Andreju Plenkoviću, resornim ministrima, vidjele su se slike ljudi koji čine špicu izvršne vlasti, ali i slika Isusa Krista.

Svakom tko je pratio prosvjed odmah je bilo jasno da nitko u Hrvatskoj do sada nije uspio ujediniti ljude unutar jedne profesije kao što je to uspjelo premijeru Andreju Plenkoviću. A učinio je to tako da nije činio ništa. Plenković je već na početku štrajka kazao da mu nije ni na kraj pameti sjesti za isti stol sa sindikalnim povjerenicima (a nastavio je to ponavljati i nakon prosvjeda). Kada je odlučio “popustiti” i povećati plaće, objavio je to sa saborske govornice, ali s naglaskom da plaće idu gore svima koji žive na proračunu. Time je učiteljima poručio da nisu ništa posebno i da ne vrijede ništa više od svih drugih uhljeba na proračunu.

Baš kao što su mu to poručili na prosvjedu, Plenković je ujedinio učitelje i držao ih ustrajnima u mjesec dana dugom štrajku i izveo na ulicu, i to zato što odbija čuti njihov zahtjev za boljim i pravednijim društvom. Učitelji i svi oni koji ih podržavaju, a takvih nije malo, traže da Hrvatska postane ono mjesto pod suncem na kojemu će se društvena dobra početi poštenije raspoređivati. Traže da se nagrade oni koji rade, koji vrijede i svojim angažmanom i trudom doprinose društvu i njegovom razvoju.

U pravednom društvu učitelji očekuju za sebe drugačiji položaj, da ih se uvažava, poštuje i prizna vrijednost njihova rada. - Teško je preživjeti nemir koji proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani, koji radimo drugorazredan posao, a drugorazredan sam zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom - objasnio je učitelj Luka Žužul iz Dalmacije koji, kao i svi drugi prosvjednici, traži da se napokon počne cijeniti znanje i oni čiji je poziv da ga prenose našoj djeci.

O nepravdi koja je učitelje izvela na cestu govorio je riječki vjeroučitelj Marin Miletić iz Prve sušačke gimnazije, koji je uzviknuo: “Gospodine premijeru, ovo je Liga prvaka. Mi učitelji smo Liga prvaka, u nas trebate ulagati, a ne u neke fejk tablete koji nakon mjesec dana više ne rade”. Aludirao je na premijerovu izjavu od prije par dana povodom Kongresa europske pučke stranke kada je rekao da je u Zagreb doveo Ligu prvaka.

Štrajk prosvjetara se oduljio i završio masovnim prosvjedom jer se pokazalo da je sustav vrijednosti do kojeg drži Vlada bitno različit od onog za koji se bore učitelji, roditelji, ali i šumari, piloti, stjuardese, željezničari, policajci, knjižničari, pomorci..., te građani okupljeni u brojnim nevladinim udrugama, od U ime obitelji Željke Markić do Gonga, Centra za mirovne studije, Duginih obitelji, Feminističkog kolektiva...

Sustav vrijednosti do kojega drži Vlada u prvi plan stavlja uređenje zagrebačke zračne luke gdje se, kako piše Večernji list, na oko 900 metara četvornih uređuju VIP saloni koji će šest mjeseci tijekom hrvatskog predsjedanja EU pružati maksimalnu udobnost europskim birokratima. Elitistička Vlada čiji premijer ne želi sjesti za stol s učiteljima smatra da 8 milijuna kuna koji će na to biti utrošeni nije puno jer im je važno da bruxelleskim činovnicima ostave dobar dojam.

U sustavu vrijednosti za koji se zalažu učitelji, cestari, Babe, piloti, pomorci i svi oni koji podupiru štrajk, s osam milijuna kuna u školama bi se učinila čuda. U njihovom sustavu vrijednosti bi sve škole morale imati toplu vodu, a ne da djeca u srcu Zagreba peru ruke u hladnoj, a učiteljice svojim novcem kupuju vlažne maramice kako bi djeca nakon likovnog mogla očistiti klupe.

Nonsens je Plenkovićeva tvrdnja da je štrajk politički orkestriran. Nije politički orkestriran, ali sadrži politički zahtjev - a to je pravedna raspodjela dobara.