Kako je Trump pokvario moje brižno organizirano druženje

Moje britanske prijateljice naučile su me važnosti uloge domaćina. Organizirati druženje dolazi s brojnim finesama, među ostalim plan sjedenja ima važniju ulogu od menija, a njegov uspjeh u jednakoj mjeri ovisi o osobinama gostiju i spretnosti domaćina.

Stoga sam bila zadovoljna kada su se te subote odazvali svi moji uzvanici za izlazak u 5 Hertford Street, najbolji privatni klub u Londonu. Povod druženja bio je Lawrenceov dolazak u grad kako bi promovirao svoj bestseller o krahu financijske industrije, napisan pitko i u ich formi, baš onako kako to publika voli. Budući da Lawrenceu dugujem nekolicinu sjajnih večera na Manhattanu, učinilo mi se da je moja misija organizirati londonsku večer za pamćenje.

U našem su se društvu, tako, našli engleski bankar iz Cityja Oliver, francuska hedge fund menadžerica Ellia, PR-ovka Alice, zastupnik u parlamentu Guy, engleski biznismen Mark, jedna od članica uprave Harrodsa, novinar Sunday Timesa John i umirovljeni njujorški novinar s londonskom adresom Jason. U ugodnoj prostoriji na najvišem katu kluba čekao nas je svečano postavljen stol. Bila je blaga zimska noć, tako da je muški dio društva povremeno izlazio na terasu s cigarama.

Konverzacija je bila živahna i zanimljiva, zahvaljujući činjenici da su sudionici bili redom pametni ljudi zanimljivih životopisa i senzacionalnih iskustava. Alice nas je nasmijavala govoreći o svom klijentu - diktatoru jedne bliskoistočne države, a Jason je nizao filmske anegdote iz svojih dopisničkih dana iz Jeruzalema devedesetih. Ellia je bila elegantna, a Oliver beskrajno zabavan. U jednom trenutku Lawrence je, pod utjecajem sjajne atmosfere (i nekoliko Negronija), zaključio da se New York može posramiti pred noćnim životom Londona.

Za večer na jednoj od najprestižnijih adresa za izlazak u gradu potrebno je članstvo ili prijateljstvo s članom, lijepa haljina koja nije viđena u klubu tijekom barem posljednjih nekoliko izlazaka i, s obzirom na cijene koktela, solidan budžet. Sve to ide u korist kluba u kojem dominira atmosfera da je povlastica ondje se zabavljati.

Pošto sam, sudeći prema lakoći kojom su se moji gosti družili iako su se poznavali manje od tri sata, zaključila da sam sjajna domaćica, odlučila sam se prošetati prostorijama kluba. Kada sam se, nakon dvadesetak minuta, vratila u društvo, izraz na Ellijinu licu upozorio me da nešto nije kako treba.

Navedeno društvo koje se još malo prije zajedno smijalo, sada se naočigled podijelilo u dvije ili tri skupine koje nisu nužno željele biti za istim stolom. U trenutku kada sam im se pridružila čula sam Jasona kako govori da je “SAD nova Turska čiji diktator više nikada neće dopustiti demokraciju”. Pitanje je dana kad će žene ostati bez prava glasa, a novinari zatvoreni iza rešetaka.

Jason je bio izvan sebe od bijesa i smatrao je da su oni koji nisu u strahu poput njega, jednostavno neinformirani. Za njim je potvrdno kimala Francuskinja Ellia. Engleski političar Guy podrugljivo se smješkao. Ime Donalda Trumpa dobacivalo se za stolom, poput kockice. Nevolja je bila u tome što je jedan od navedenih gostiju bio prijatelj američkog predsjednika i iako je o tome uglavnom šutio, te je večeri odlučio stati u njegovu obranu optuživši protu-kamp(ove) za stolom da ne znaju ništa o Americi.

Pokušala sam gasiti verbalne požare mijenjajući temu, no bilo je prekasno. Jason se ispričao i otišao, Elia se požalila na glavobolju i pridružila mu se, a Oliver je počeo nizati neslane šale za koje više nitko nije bio raspoložen. Niti nova runda pića nije nam dobro sjela.

Klub je odjednom postao skučen i glasan, a Lawrence je zaključio da ga ubija jet-lag. Donald Trump, koji je u tom trenutku bio u 6000 kilometara udaljenom Washingtonu, pokvario nam je večer.

Ovo zasigurno nije bio prvi (ni zadnji) put da je politička rasprava unijela nemir u druženje, ali ta mi je večer otkrila jedan drugi fenomen. Moji krugovi koje sam, priznajem, zbog njihove profesionalne razine smatrala intelektualno superiornijima od povodljive mase svugdje prisutnih forumaša postali su netrpeljivi, netolerantni, ljutiti.

Raznovrsnost okupljenih - njihovo različito podrijetlo, odnos prema vjeri, tradicija, politička stajališta, imetak - desetljećima su bili jamstvo uspješnog druženja. Jedna velika njujorška dama jednom mi je rekla da je ključ uspješne zabave organizirati koktel uzvanika sa što manje dodirnih točaka.

Nicholas, koji je poznat po najboljim partijima u Chelseaju, u pravilu istovremeno poziva aristokrate i kvartovske zgubidane. No, to je bilo prije nego što je predsjednik SAD-a postao Donald Trump. Jasonovo izlaganje o diktatorstvu koju će SAD učiniti sablasnim waspovskim kalifatom prikazanom u Sluškinjinoj priči zvučali su smiješno i neargumentirano s obzirom na njegov visoki akademski status doktora znanosti.

Lawrence, pak, vrsni financijski stručnjak, glasno je nizao genijalne poteze svoga predsjednika kako bi dokazao da je postigao senzacionalni ekonomski rast iako zna bolje od mene da je on rezultat nekolicine faktora, od kojih nemaju svi uporište u aktualnoj politici SAD-a. Ellia je ustanovila vlastiti kamp ljutitih feministkinja i zgražala se nad Weinsteinom i Trumpom, koje ne samo da je iz nepoznatih razloga izjednačila, nego ih je obojicu oslovila vrlo moćnima, koje su odlučili zvati “silovatelji”.

Činjenicu da je suprug njihove heroine Hillary Clinton ušao u povijest incidentom u Ovalnom uredu, namjerno je previdjela. A Oliverov bijes prema Bruxellesu koji je bio nepovezan s ostatkom razgovora, on je pretvorio u novonastalu ljubav prema Trumpu koji “vidi srž problema”.

Svako od navedenih izlaganja, bez obzira na tematiku ili politički predznak, imao je jednaku osobinu: bio je bez argumenata. Sljedeći dan dobila sam nekolicinu poruka svojih prijatelja koji su mi zahvaljivali na organizaciji “sjajne večeri”. Trijezna nedjelja očito je izbrisala nepotrebno nadglasavanje. Možda je tome pridonio i nedjeljni tisak koji je, poput njihove debate, bio površan, previše bučan. Vjerujem da bih bez problema mogla okupiti isto društvo sljedeći put kad Lawrence bude u gradu. No, sada sam naučila: dobra domaćica ne ostavlja svoje društvo bez konverzacijskog nadzora. Za svaki slučaj.

Kolumne i intervjue Ane Muhar možete čitati i na ovoj POVEZNICI.