Kakvog su formata ljudi kojima Goran Marić povjerava imovinu države

Nisam glavni kadrovik javnih poduzeća, a država nije loš gospodar ako njezinom imovinom upravljaju stručni ljudi i osobe, ljudi široka pristupa, snažnog etičkog i domoljubnog formata, gordo je u intervjuu Jutarnjem listu poručio ministar državne imovine Goran Marić, prozvavši usput i neke u menadžmentu HPB-a zbog visokih izdataka za marketing koje je otkrio analiziravši njihovo poslovanje od 2010. naovamo. Sreća je da Marić nije analizirao poslovanje banke u razdoblju od 2005. do 2009. Otkrio bi barem 667 milijuna kuna gubitaka izazvanih - prema pravomoćnoj optužnici - malverzacijama svojih čelnika davanjem visokorizičnih kredita skupini povlaštenih poduzetnika.

Kako tada u Upravi banke, ali ni u Nadzornom odboru, očito nisu sjedili "stručnjaci snažnog etičkog i domoljubnog formata", država sada baš takav kadar nastoji osigurati provođenjem javnih natječaja i testiranja kandidata, nakon čega bi odabrane trebalo imenovati posebno Vladino povjerenstvo. U takvom procesu, tvrdi Marić, odgovornost je ključna riječ i sadržaj. U suprotnom, mogle bi se ponavljati situacije kao u slučaju imenovanja članova Uprave i Nadzornog odbora Plinacra, tvrtke koja upravlja nacionalnim plinskim transportnim sustavom. Riječ je o poduzeću koje je - iako o njemu ovisi sigurnost opskrbe ključnim energentom - neshvatljivom odlukom Kukuriku vlade uklonjeno s popisa trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa Republike Hrvatske.

Posljedica takvog statusa je i to da za imenovanje njegovih upravnih i nadzornih tijela nije potrebna odluka Vlade, nego samo Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), inače nasljednika notornog Fonda za privatizaciju. Tako je početkom siječnja Upravno vijeće CERP-a, na čijem je čelu Goran Marić, predložilo Skupštini Plinacra, čije je jedini član Goran Marić, da bez provođenja javnih natječaja, testiranja ili intervjua za člana Nadzornog odbora Plinacra na mandat od četiri godine imenuje Dragu Jakovčevića, profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Činjenica da je Marić de facto diskrecijskom odlukom povjerio Jakovčeviću zadaću da nadzire Plinacro sama po sebi nije sporna, čak i ako je, ne tako davno, dobri profesor bio jedan od recenzenata popularne Marićeve knjige, ali i - ako je vjerovati medijskim napisima - lobirao da današnji ministar postane ravnatelj Ekonomskog instituta.

Ono što jest sporno je to da je Jakovčević već jednom obnašao ulogu nadzornika poslovanja jedne državne tvrtke. Njezino ime je - pogađate - Hrvatska poštanska banka. Godinama je tako Drago Jakovčević sjedio u Nadzornom odboru te banke, bio plaćen da nadgleda poslovanje i poslovne poteze Uprave, ali sporne kredite nije vidio. Zašto nije, zapravo nije ni bitno... Nakon gotovo tričetvrt milijarde kuna minusa koje su građani ove zemlje podnijeli pod Jakovčevićevim nadzorom HPB-a, sad nadgleda tvrtku koja gradi i upravlja ključnom nacionalnom energetskom infrastrukturom. Da ne bi bio besposlen, imenovan je i u revizorske odbore Plinacra i Hrvatske lutrije.

Stručnije osobe, šireg pristupa i snažnog etičkog, domoljubnog formata za te pozicije očito nema. Ili barem nema među onima koje poznaje Goran Marić. A to je očito važna kvalifikacija... Ponavljanje istih radnji uz očekivanje različitog ishoda jedna je od definicija ludila, pa se imenovanje neuspješnih kadrova na iste pozicije, očekujući da budu uspješni, čini kao poprilično suluda kadrovska politika. No, ako se od neuspješnoga očekuje da opet bude neuspješan, onda je njegovo imenovanje sasvim racionalno. Vodi li Vlada onda racionalnu ili suludu politiku?

Iza medijskih propovijedi o moralnosti, odgovornosti i povjerenju koje građani moraju steći prema politici, zapravo se krije ista brutalna klijentelistička maksima, koncentrirana matanovština, kojoj je materijalni interes jedini kohezijski faktor, a rudimentarna pripadnost određenoj primarnoj zajednici jedina kvalifikacija za napredovanje u društvenoj hijerarhiji. Sa svakom promjenom vladajuće političke nomenklature ukaže se nada da bi se taj sustav napokon mogao reformirati, samo da se na kraju on resetira i krene ispočetka, ali s različitim predznakom. Utoliko, teoretski je moguće da novi ministar državne imovine uspije promijeniti postojeći model, razne jakovčeviće pošalje u naftalin, te državnu imovinu stavi u ruke novih, uspješnih ljudi. Hoće li se to i dogoditi? Za odgovor na to pitanje morat ćemo pričekati Marićeva nasljednika....