Kojom metlom se čiste razvodi?

Daleko dramatičnije i s većim zanimanjem od mogućeg rata između Izraela i Turske, u utorak su se naši čitatelji zanimali za eventualni nastavak kaštelanske obiteljske krize. Podsjetimo, razorna moć pitanja starog Joze (67) - Ženo, što ima za večeru? - katapultiralo je Anu (61) do prvog raspoloživog naoružanja - metle. I iako je potpuno jasno tko je tu koga prebio metlom, čitatelji su se podijelili u dva tabora. Jedni veličaju Anu i napadaju Jozu, a drugi brane Jozu i napadaju Anu. Nije teško pogoditi da su u rovovskom ratu s jedne strane žene, a s druge muškarci. Kao što se to najčešće događa u obiteljskom nasilju, malo je razumijevanja jedne za drugu stranu. Osim ako u neku našu autohtonu vrstu razumijevanja ne ubrajamo posprdne komentare na Jozin račun.

Na žalost, nema više stare dobre Arene čiji bi reporteri utoliko odmah odjurili u Kaštela i napravili priču. Već same fotografije razvedenih supružnika (koji odnedavno opet žive zajedno) bile bi dovoljne za dojam tko bi tu mogao biti nasilnik, a tko žrtva. Uskraćeni za njihove izjave, možemo samo nagađati što se dogodilo te kobne noći.

Koji model domaće obične metle je koristila Ana? Što su Jozi rekli na policiji? Je li do ušiju susjeda stigla još koja bučna svečana večera, popodnevni performans u dvorištu, dvoboj srpom i krampom... No, na skali procjene zanimljivosti neke informacije za daljnju obradu danas bi u našim medijima kaštelanski par značajnije kotirao da je Jozo visokopozicionirani stranački čelnik ili Ana majka pjevačice koji je završila u finalu nekog multitalent šoua...

Ili da se recimo lukaviji šef marketinga jednog od naših 42 proizvođača metli zainteresirao za slučaj i “on the face of the place” skočio snimiti reklamu. S Anom koja preporučuje metlu svakoj domaćici i Jozom koji biranim riječima proklinje tvrdoću drške.

Tko ne bi potrčao u zadnji dućan sve po 29.99 kuna kupiti “Metlu koja govori sto riječi” ili “Aninu jahačicu” uz besplatni priručnik za čitanje bukvice? Imajući u vidu gore spomenute komplikacije koje bi se dogodile da je netko pitao Jozu i Anu što se uistinu dogodilo, možda je najbolje da ni ne znamo pravu istinu. Ipak, i u tom šturom mozaiku priče, jedan je važan detalj, na dva različita načina, upao u oko pobornicima Ane i Joze. To je podsmijeh. Izrugivanje Jozi kao papučaru, papku, slabiću kojeg tuče žena. Način na koji je Jozo otišao na policiju i prijavio da ga je žena pretukla osobito je zapeo za oko udrugama Otac za dijete i Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. Njihovi čelnici u utorak su pažljivo pročitali tekst u kojem svoje viđenje kaštelanskog sukoba nude Sanja Sarnavka ispred udruge B.a.b.e. i psihologinja Mirjana Krizmanić.

Odmah se moram ispričati doktorici Krizmanić jer su prenošenje njenog ironičnog osvrta o “ženi koja je konačno zakokodakala” mnogi shvatili na način na koji nije izrečen. Pitanje o večeri, koje je ona ocijenila kao okidač nakon kojeg je Ani puknuo film, u udrugama koje se bore za muška roditeljska prava shvatili su kao loš izgovor za batine.

Članovi udruga očeva poručuju kako se i oni često osjećaju kao Jozo. “Evo ovog što mu žena ne da vidjeti dijete”, “Daj ispuni formular za gospodina kojeg je opet žena prebila”, neka su od iskustava članova Udruge “Otac za dijete”.

Izrugivanje i podsmijeh samo je prvi korak u diskriminaciji očeva. Favoriziranju majki se ne moramo čuditi jer ženski šovinizam susrećemo na svim instancama odlučivanja koje listom vode žene - objašnjava Goran Cipar, predsjednik Udruge “Otac za dijete”. Uz obilje problema on ističe i kako je još prije dvije godine dr. Gordana Buljan Flander upozorila na novi trend u brakorazvodnim parnicama: lažno optuživanje majki za zlostavljanje djece od strane očeva. Udruge za zaštitu ženskih prava barataju strašnim podatkom od 22 žene ubijene samo lani u obiteljskim obračunima.

Popis stanovništva iz 2001. godine otkriva da je od 188.000 samohranih roditelja u čak 83 posto slučajeva skrbništvo nad djecom dodijeljeno majkama. Ukupno gotovo pola milijuna ljudi živi u jednoroditeljskim obiteljima, a još uvijek u saborsku proceduru nije ušao prijedlog Zakona o samohranim roditeljima. Dok god je Zakon o golfu važniji od ravnopravnost roditeljstva, javnost će se zabavljati pričama o Jozi, Ani i metli. A što se događa djeci oko kojih roditelji vode sudske ratove? Ne osjećaju li se i oni kao metla u rukama roditelja koji pospremaju svoje stare račune? Tko se s njima ruga?