Kemijska analiza otpadnih voda koju je u Zagrebu proveo Institut Ruđer Bošković prošle godine pokazala je kako je potrošnja kokaina u glavnom gradu Hrvatske porasla vrtoglavih 300 posto. Radi se o istraživanju koje se provodi svake godine u sklopu europske studije više gradova, koju objedinjava Europski centar za nadzor droga i ovisnosti o drogama, decentralizirana agencija Europske unije.
Cilj istraživanja nije pronaći pojedince koji ilegalno uživaju u psihoaktivnim tvarima, već identificirati trendove u potrošnji čija je svrha pružiti ključne informacije za izradu strategije borbe protiv zlouporabe droga. No, posebno je zanimljiv sam način na koji lokalne ustanove po brojnim europskim gradovima otkrivaju te trendove.
Kako otkrivamo droge u kanalizaciji?
Jednom kada psihoaktivne tvari uđu u organizam, započinje njihova metabolizacija. Aktivne supstance raspadaju se unutar tijela, ili prije ili nakon što aktiviraju odgovarajuće receptore u tijelu koji izazivaju specifičan učinak te psihoaktivne tvari.
Kemijski procesi kroz koje droge napuštaju tijelo uglavnom su poznati i predvidljivi. Neaktivni ostaci potrošenih kemikalija - metaboliti - ostaju u organizmu, kojeg potom napuštaju kroz tipične mehanizme uz pomoć kojih se tijelo rješava neželjenih tvari - bubrege i kožu.
Metaboliti koje bubrezi izvuku iz krvotoka završavaju u urinu, koji završava u gradskim otpadnim vodama. Ako su metaboliti određene psihoaktivne tvari dovoljno stabilni da opstanu dulje vrijeme u otpadnim vodama, mogu se detektirati u laboratoriju koji uzima uzorke iz otpadnih voda.
Iako su metaboliti najlakši za otkriti, moguće je otkriti i prisustvo samih droga, jer tijelo rijetko koju supstancu može u cijelosti iskoristiti - najčešće ostaje mali postotak neiskorištene supstance koji također tijelo napušta u urinu. Tragovi specifične droge ili njenih metabolita nazivaju se biomarkeri.
Znanstvenici tragaju za biomarkerima u dobivenim uzorcima, računaju koliko je metabolita i ostataka droge dnevno prošlo kroz otpadne vode, a iz tog broja dalje dolaze do konkretnijih podataka. Poznavajući prosječni ljudski metabolizam, koliko je određene droge moralo biti konzumirano da bi nastala ta količina metabolita. Potom se uzima u obzir koliki broj ljudi opslužuje tok otpadnih voda iz kojeg su izuzeti uzorci, i iz tog broja dobijemo procjenu koliko se dnevno troši doza određene droge na 1000 ljudi.
Koju drogu možemo otkriti?
Znanstvenici već imaju detaljno iskustvo otkrivanja biomarkera za supstance poput amfetamina (speed), MDMA-e (ecstasy) i kokaina. Iako se mjerio i metabolit aktivnih sastojaka kanabisa - marihuane - njega je za sada teško mjeriti s dovoljnom preciznošću da bi mogli procijeniti prosječne dnevne doze po broju stanovnika.
Osim ilegalnih, moguće je otkriti i metabolite legalnih supstanci, poput alkohola, duhana ili lijekova, a moguće je i otkriti prisustvo biomarkera koji ukazuju na pojedine bolesti, zbog čega se stručnjaci nadaju da bi u budućnosti testiranja otpadnih voda mogla imati sve veći značaj po javno zdravstvo, zahvaljujući epidemiološkim podacima koje mogu pružati. Također, ako se mjerenje radi lokalno - na otpadnim vodama koje, primjerice, izlaze iz škola ili sveučilišta, ili ako se mjerenja rade na poljskim zahodima na festivalima, može se s vrlo kratkim vremenskim odmakom dobiti informacije o supstancama koje se koriste i njihovim količinama.
Kako možemo otkriti da je pojedinac uzimao drogu?
Prosječan broj doza dnevno za velik broj ljudi relativno je lako izračunati iz testiranja otpadnih voda, no dosta je teško otkriti koje je količine kojih supstanci uzimao pojedinac. Većina testova za prisustvo psihoaktivnih tvari, kakvi se mogu kupiti online ili s kojima raspolaže policija, testiraju samo binarno prisustvo supstanci - ili ih nađe ili ne. Kako bi se detektiralo prisustvo neke supstance u takvim testovima, najčešće postoji određeni minimum supstance koji mora biti prisutan u uzorku kako bi test bio pozitivan. Kako metaboliti i drugi tragovi droge napuštaju tijelo, već nakon nekoliko sati ili dana, ovisno o supstanci i količini, preostali tragovi supstance nedovoljni su za detekciju.
Laboratorijski testovi koji se koriste masenom spektrometrijom kako bi otkrili točnu vrstu i količinu molekula prisutnih u uzorku, znatno su precizniji, ali i znatno skuplji.
Koliko dugo droga ostaje u organizmu?
Sve supstance koje se ne zadržavaju trajno u tijelu imaju takozvano “poluvrijeme eliminacije” ili “biološko poluvrijeme”. Radi se o vremenu unutar kojeg će se pola količine te tvari ukloniti biološkim procesima. Za same psihoaktivne tvari, to podrazumijeva i pretvaranje u metabolite, i izbacivanje neiskorištene tvari kroz bubrege. Metaboliti također imaju svoje poluvrijeme eliminacije, pa se uzimanje psihoaktivnih tvari u organizmu može detektirati dok se količina zadnjeg u nizu metabolita ne spusti ispod granice mjerenja.
Koliko je to konkretno, ovisi o supstanci, o količinama koje su unesene u organizam, o metabolizmu osobe koja ju je uzimala, ali i o tome koliko je često organizam bio izložen toj supstanci.
Ilegalne supstance po konzumaciji prvo ulaze u krvotok, iz kojeg započinje njihova metabolizacija, a u krvotoku se i najkraće zadržavaju. Testovi krvi su, stoga, izrazito pouzdani, no samo ako je pitanje je li osoba upravo pod utjecajem psihoaktivne tvari. Metaboliti se obično dulje zadržavaju u bubrezima i urinarnom sustavu, pa se njihovo prisustvo može znatno dulje otkriti u urinu.
Koliko se dugo tragovi droge mogu otkriti?
LSD, čije se aktivne količine mjere u mikrogramima, najbrže iščezava - već oko tri sata nakon uzimanja teško je zamijetiti tragove u krvi, iako će osoba biti pod utjecajem još osam do devet sati. U urinu ga je moguće detektirati do tri dana nakon uzimanja. MDMA i njeni metaboliti ostaju i u krvi i u urinu oko tri do četiri dana od zadnjeg “partijanja”.
Opijati, amfetamini i alkohol mogu se otkriti u krvi oko 12 sati nakon uzimanja, a u urinu narednih četiri do pet dana. Tragovi kokaina ostaju i u krvi i u urinu oko dva dana kod lakših, povremenih korisnika, no kod kroničnih korisnika mogu ostati i do nekoliko tjedana nakon zadnje doze.
Tragovi kanabisa u krvi ostaju dva do tri dana kod lakših korisnika, no kod kroničnih korisnika mogu ostati i do dva tjedna. U urinu, tragovi se mogu detektirati između sedam do deset dana nakon zadnje doze, no kroničnim korisnicima potrebno je i do 100 dana da im zadnji tragovi napuste organizam.
No, zato tragovi svih ilegalnih supstanci ostaju u kosi sve do - šišanja. Pri testiranju uzoraka kose obično se uzimaju dlake duljine oko 4-5 centimetara kose od korijena, iz čega se može iščitati razdoblje proteklih 90 dana. Metaboliti i supstance ulaze u stanice kose kroz korijen dlake, te ostaju trajno pohranjeni.
Uz pomoć plinske kromatografije i masene spektrometrije, moguće je otkriti detaljnu povijest nečijeg uzimanja psihoaktivnih tvari - doslovno što je uzimao koji vikend. Što je dulji uzorak kose, to je i dulji period koji se može testirati.