“Najbitnije je da većina javnosti shvati da je ovo Vlada u kojoj će u četiri godine mandata plaće porasti za 18,3 posto. Mi moramo još malo tu odrazgovarati, pronaći rješenje. Vladi koja povećava plaće nije korektno raditi bunt. Zovu i nas roditelji i pitaju što ćemo - dokle nećemo ići u školu s našom djecom...”
Tako je jučer govorio premijer Andrej Plenković.
Jučer, na 30. dan štrajka u osnovnim i srednjim školama, premijer je zaključio da “moramo još malo razgovarati” te, kao dijete koje se duri, poručio da nije fer da se sad baš njemu bune. A onda se još i požalio da roditelji zovu njegovu Vladu i pitaju dokad djeca neće ići u školu.
Stječe se dojam da premijer Plenković ne razumije da su on i institucija kojoj je na čelu jedina prava adresa kojoj se roditelji trebaju obratiti. Jer, organiziranje nesmetanog funkcioniranja nastave njegov je posao i posao Vlade, a to nije i nikada nije bio posao sindikata.
Shvaća li Plenković da njemu na raspolaganju stoje brojne - manje ili više popularne - mjere za postizanje tog cilja? Da je potpuno neprihvatljivo, gotovo skandalozno, što je dopustio da škole ne rade već 30. dan, a da sve što i dalje poduzima jest - apeliranje na sindikate i zaposlene da naprave “puj, puj, puj, što je bilo - bilo je” i vrate se pognute glave na posao.
Sindikatima je, pak, posao osigurati bolje uvjete zaposlenima u školama. I oni to rade, koristeći sredstva i mjere koji su njima na raspolaganju.
Premijer nije taktikom iscrpljivanja, za kojom je, čini se, posegnuo stihijski, bez ikakva promišljanja, ni izbliza postigao željeni rezultat, upravo suprotno. Umjesto da iscrpi učitelje i nastavnike te ih malo-pomalo vraća na posao, razbjesnio je sve ostale.
Za ponedjeljak je organiziran skup na glavnom zagrebačkom Trgu, koji je zasad podržalo 54 sindikata, brojne udruge, tisuće roditelja. Skup više nije za povećanje koeficijenata u prosvjeti. Skup je protiv Plenkovićeve politike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....