MEDIJSKA MISTIFIKACIJA

KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Prilično je smiješno kada vas danas plaše Udbom

HDZ je, posve neprijeporno, osnovao dr. Franjo Tuđman, skupa s Josipom Manolićem i danas nekim manje poznatim disidentima i intelektualcima
 Josip Bistrovic / CROPIX;

Preksinoć smo na Hrvatskoj televiziji mogli čuti kako je Udba stvorila Franju Tuđmana, kako je zbog Tuđmana iz igre ispao Marko Veselica i kako je Republika Hrvatska zapravo udbaška država. Sve su to gosti emisije “Fokus” kazali u povodu još jedne od milijun rasprava o slučaju Josipa Perkovića.

Radi se, naravno, o gargantuovskoj mistifikaciji, kojoj su velikim dijelom, unatrag dvadesetak godina, bili pridonosili hrvatski mediji, a koja je sada nekontrolirano eskalirala.

Na prvim višestranačkim izborima održanim u Hrvatskoj, u proljeće 1990. godine, Hrvatska demokratska zajednica osvojila je više od milijun i dvjesto tisuća glasova i tako relativno uvjerljivo pobijedila Savez komunista Hrvatske, koji je dobio vrlo respektabilnih milijun glasova, i Koaliciju narodnog sporazuma, čijih se pola milijuna glasova u ono vrijeme smatralo debaklom.

Franjo Tuđman i HDZ osvojili su milijun i dvjesto tisuća glasova i tako izborili pravo da vladaju Hrvatskom, premda su im mediji bili izrazito neskloni. Na Zagrebačkoj su televiziji ismijavali pokušaj atentata na Tuđmana u Benkovcu, vodeći politički listovi, poput Danasa, pisali su žestoko protutuđmanovski, dok je u jednom ne baš neutjecajnom magazinu objavljena Tuđmanova fotografija s Hitlerovim brčićima.

Dr. Tuđman, dakle, očigledno nije imao nikakvu društvenu ni državnu infrastrukturu na svojoj strani (podsjetimo, u ono su vrijeme gotovo svi mediji bili u državnom vlasništvu, a samo godinu dana prije izbora državno je odvjetništvo iz političkih razloga zabranilo i fizički uništilo jedan broj dvotjednika Start), pa je svejedno milijun i dvjesto tisuća hrvatskih građana glasovalo za njega i za HDZ.

Usprkos tako uvjerljivoj pobjedi, već se duže vrijeme tvrdi kako je Tuđmana na vlast dovela Udba, što su, eto, i prekjučer ponavljali svi Fokusovi gosti, osim starog i uglednog emigranta Jakše Kušana, urednika Nove Hrvatske, kojeg je, međutim, radikalna emigracija povremeno optuživala da je i on sam bio surađivao s Udbom.

Teza o dr. Tuđmanu kao Udbinu pomazaniku naslanja se na nespornu činjenicu da je Franjo Tuđman dobio putovnicu ranije od niza drugih komunističkih disidenata, pa je tako mogao na vrijeme početi putovati u inozemstvo i pridobivati emigraciju na stranu svoje stranke.

Činjenica jest da su politički iseljenici snažno podržali dr. Tuđmana i HDZ.

No, to nije moglo imati puno veze s izbornim rezultatima: Tuđmana su na vlast doveli hrvatski građani, i to oni koji su živjeli u Hrvatskoj. Te 1990. godine za hrvatski se parlament nije glasovalo ni u prekomorskim zemljama, niti u Bosni i Hercegovini.

Kao idući dokaz da je Udba stajala iza Tuđmana spominje se prva izborna skupština HDZ-a 1989. godine, čije je mjesto održavanja u posljednji čas promijenjeno, navodno uz asistenciju zagrebačke službe državne sigurnosti, ili zagrebačke policije, kako bi se spriječilo da za predsjednika HDZ-a bude izabran dr. Marko Veselica, čija grupa naprosto nije stigla na skupštinu.

Međutim, činjenica je da dr. Veselica nije imao nikakvo veze sa samim osnivanjem HDZ-a krajem 1988. i početkom 1989. godine: HDZ je, posve neprijeporno, osnovao dr. Franjo Tuđman, skupa s Josipom Manolićem i danas nekim manje poznatim disidentima i intelektualcima. U vrijeme formiranja inicijativnog HDZ-ova kruga Tuđman je na suradnju pokušavao nagovoriti i jednog Slavka Goldsteina, dok se Vladimi Šeks pridružio nekoliko mjeseci kasnije.

Dr. Marko Veselica, čijih jedanaest zatvorskih godina svakako valja poštovati, niti u jednom trenutku nije bio u igri za vodeća mjesta u HDZ-u, niti je sudjelovao u izradi prvih HDZ-ovih dokumenata.

Stoga je argument o lažiranoj Tuđmanovoj pobjedi na prvim stranačkim HDZ-ovim izborima potpuno besmislen: Franjo Tuđman bio je autentični osnivač i prirodni predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je pobijedila na prvim demokratskim izborima, naprosto zato jer je jedina dovoljno jasno naglasila da u konačnici želi neovisnu hrvatsku državu i jer se jedina ponašala dovoljno uvjerljivo agresivno da bi Hrvati u njoj prepoznali zaštitnicu od Miloševićeva pohoda na Jugoslaviju.

Na ove je činjenice važno podsjetiti zato što se danas, u povodu slučaja bivšeg šefa Udbe Josipa Perkovića, ponovo preuveličava moć jugoslavenske tajne policije.

Pa je, eto, Udba prvo vladala Jugoslavijom, pa je prva doznala/shvatila da će se Jugoslavija raspasti, pa je, eto, kako bi si osigurala životni prostor poslije Jugoslavije, odlučila dovesti dr. Tuđmana na vlast, da bi i danas, trinaest godina nakon Tuđmanove smrti, suvereno vladala Republikom Hrvatskom.

Tako barem tvrde Katolička crkva i Hrvatska demokratska zajednica, s čime se slažu i neki bivši pripadnici jugoslavenske, a kasnije hrvatske državne sigurnosti.

Potpuno je jasno zašto je Crkvi, HDZ-u ili vukovarskom Stožeru važno inzistirati na Udbinu značaju u suvremenoj Hrvatskoj: tvrdeći da Udba i dalje vlada našom zemljom, oni zapravo denunciraju predsjednika Josipovića i premijera Milanovića kao osobe vezane uz opravdano ozloglašenu jugoslavensku tajnu policiju.

Jasno je i zašto je preuveličavanje Udbine uloge potrebno Perkovićevu odvjetniku: Anto Nobilo, s jedne strane, Josipa Perkovića pokušava proglasiti hrvatskim narodnim herojem, dok, s druge strane, mistificira njegovu važnost - i značaj “Službe” za vrijeme Jugoslavije - kako bi utjecao na one koji u konačnici odlučuju o Perkovićevu izručenju, kao i na reakcije javnosti, donese li sud odluku da se Perkovića ne smije izručiti.

Naposljetku, preuveličavanje Udbine uloge potrebno je i najradikalnijoj desnici, jer ona u navodno svemoćnoj Udbi već dva desetljeća traži izgovor za svoje uzastopne izborne neuspjehe.

Gotovo sve što se zadnjih mjeseci govori o Udbi nevjerojatan je spin, zamalo gori od ljetošnje hipoteze da bi Hrvatska mogla biti izbačena iz Europske unije zbog Lex Perković.

Udba već dugo ne postoji, ni na kakvoj razini, ne računamo li međusobno podržavanje skupine preostalih bivših udbaša, koji još djeluju u hrvatskom javnom i poslovnom prostoru.

Tvrditi da je Udba stvorila neovisnu Hrvatsku jednako je bedasto kao tvrditi da je emigracija stvorila neovisnu Hrvatsku: udbaši i emigranti u jednom se razdoblju jesu zajedno borili za Hrvatsku, ali Republiku Hrvatsku stvorili su svi njeni građani koji su na bilo kakav način sudjelovali u Domovinskom ratu, hrvatski vojnici i policajci, i ondašnje hrvatsko državno vodstvo.

Posebno je bizarno zastupati tezu da je Udba birala vlasti u Hrvatskoj. Vlasti u Hrvatskoj izabirali su svi oni građani koji su izlazili na izbore, zbirom svojih glasova, bilo da je riječ o vlasti Franje Tuđmanu ili o vlasti Zorana Milanovića.

Zaista je prilično nevjerojatno da se hrvatsku javnost danas, 23 godine poslije raspada Jugoslavije, plaši jugoslavenskom tajnom policijom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 12:11