KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Zašto homoseksualni parovi ne bi zakonski smjeli usvajati djecu?

Novi Zakon o životnom partnerstvu, koji bi uskoro trebao biti donesen, i kojim bi se donekle anulirali rezultati bračnog referenduma, uglavnom je dobar, pošten i liberalan.

Sadržaj Zakona o životnom partnerstvu omogućuje pripadnicima gay zajednice većinu bračnih prava, uključujući i faktičko građansko vjenčanje: sklapanje parrtnerstva pred matičarom.Utoliko je riječ o potezu usmjerenom prema širenju građanskih sloboda, što ga svakako valja pozdraviti.

Sasvim je logično da je Katolička crkva, preko svojih glasnogovornika iz pokreta “U ime obitelji”, već zatražila da Vlada preispita tekst tog zakona.

Prema našem, pak, mišljenju, Vlada bi trebala još više liberalizirati Zakon o životnom partnerstvu.

Naime, zakonski je tekst napisan u vrijeme dok se još smatralo da je moguće postići kompromis s radikalnim konzervativcima.

Premda politika nužno jest kompromis, danas je očigledno da u ovom trenutku u Hrvatskoj za pojedine kompromise nema previše prostora i da je Vlada dužna braniti društvo od neokonzervativne revolucije, koja je nedjeljnim referendumom tek započela (mnogi građani, koji su glasovali ‘Za’, toga vjerojatno nisu sasvim svjesni).

Sada, pošto više nema potrebe za ovom vrstom svjetonazorskog kompromisa, Vlada i vladajuća većina trebale bi u Zakon o životnom partnerstvu ugraditi još dvije bitne odredbe. Radi se o odredbi o mogućnosti usvajanja djece i o odredbi koja dopušta umjetnu oplodnju za lezbijke.

S te bi dvije odredbe Vlada i Sabor Republike Hrvatske dovele homoseksualnu zajednicu u zakonski ravnopravan položaj s ostalim građanima ove zemlje.

Osim toga, s ta bi dva amandamana na postojeći tekst Zakona o životnom partnerstvu, aktualna hrvatska vlast pokazala da se nije prepala konzervativne revolucije, da misli i djeluje ozbiljno, hrabro i odgovorno na području zaštite ljudskih prava i da prepoznaje budućnost koja će sasvim izvjesno ići u pravcu zakonskog i društvenog izjednačavanja svih građana, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.

Naposljetku, ne treba zanemariti ni pozitivni PR učinak takvog poteza: Hrvatska se, ovih dana, na naslovnicama svjetskih medija nalazi zbog tri razloga: jedan je referendum, drugi je “Za dom spremni”, a treći tužba protiv Boba Dylana (sva su tri slučaja, zanimljivo je i poučno, dobila puno veći međunarodni publicitet od već zaboravljenog Lex Perković).

Prilično je jasno da postajemo nepopularni zamalo kao u zadnjim godinama Tuđmanova režima. A medijska slika Hrvatske uistinu bi, kako procjenjuje Bloomberg, mogla utjecati na financijsku sliku hrvatskog turizma, jedinog biznisa u kojem smo globalno konkurentni i koji nam još vrlo dobro ide.

Naravno, eventualna Vladina odluka da u prijedlog Zakona o životnom partnerstvu uvrsti odredbe o usvajanju i umjetnoj oplodnji naišla bi na žestoku reakciju Kaptola i njegovih laičkih organizacija.

Ali Kaptol, koji se već sam bio definirao kao politička opozicija, ionako bi iskoristio svaku moguću prigodu da što snažnije napadne vlast, jer je smatra prirodnim neprijateljem: dobri odnosi Vlade i predsjednika Republike s Vatikanom u ovom slučaju, očigledno, ne igraju posebnu ulogu (čemu smo se, očito pogrešno, još donedavno nadali).

Ovdje je zanimljvo i važno primijetiti da je Crkva svoju ustavno dobivenu bitku za katoličku definiciju braka redovito argumentirala brigom za obitelj, koja bi trebala biti središnja društvena stanica, i bez koje, kaže se, nema napretka hrvatskog naroda, nego nam fizički prijeti izumiranje, što se dokazuje uistinu alarmantnim podacima o padu nataliteta.

Činjenica je, međutim, da liberalan odnos pojedinog društva prema homoseksualnoj zajednici ne ugrožava obitelj, a osobito ne natalitet.

Naime, europske zemlje s najliberalnijim stavovima prema homoseksualcima, ujedno su i zemlje koje bilježe prirast stanovništva.

Tako je broj rođenih u odnosu na umrle lanjske godine porastao u Nizozemskoj, u Danskoj, i u Velikoj Britaniji, dakle u izrazito liberalnim državama, u kojima su homoseksualci po mnogočemu izjednačeni s ostalim državljanima.

Taj je podatak još jedan u nizu onih koji pokazuju da diskriminatorno ponašanje Kaptola i pokreta “U ime obitelji” nema stvarne veze s dobrobiti obitelji, ni s više rođene djece.

Radi se, kao što smo već davno napisali, o jednoj od brojnih ružnih političkih manipulacija, kojima je jedini stvarni cilj da se društvo učini što konzervativnijim i da se stvore uvjeti za povratak HDZ-a na vlast.