U trenutku kada je George W. Bush osvojio drugi predsjednički mandat u SAD-u 2004. godine, Thomas Friedman započeo je svoju kolumnu u New York Timesu slijedećim riječima: “Na kraju, kao što je to baka znala reći, još uvijek imam svoje zdravlje”. U slučaju Hrvatske, nisam siguran da još uvijek ima svoje.
Promatrati rezultate nedjeljnog referenduma je isto kao promatrati dragog rođaka oboljelog od raka koji odbija prestati pušiti. U stvari, metafora je preblaga. U slučaju Hrvatske, pacijent je zapalio novu cigaretu usred tretmana. Hrvatski ekonomski problemi su duboki i složeni. Ali, ako je iskustvo s oživljenih tržišta ikakav putokaz, dio rješenja uključuje izgradnju efikasnih demokratskih institucija, definiranje pozitivnih vizija budućnosti i kreiranje atraktivne klime za strana ulaganja.
Kao i prestanak pušenja, ovaj je recept iskren i generalno prihvaćen.
Umjesto toga, usprkos skoro petogodišnjoj ekonomskoj mizeriji s vrlo malo nade u brzi oporavak, Hrvatska je nedjeljnim glasanjem zaobišla pristup zdravog razuma. U prozirno skrivenom napadu na gay zajednicu, orkestriranu katoličkom grupom, Hrvatska je izabrala braniti tradicionalnu definiciju braka koja nikada nije bila ugrožena.
Kao što je Predsjednik Josipović sugerirao, nedjeljno glasanje može Hrvatsku definirati kao zemlju netolerancije u vrijeme kada globalni trendovi idu prema toleranciji. Čak je i papa Francisco upozoravao, protiveći se, na crkvenu opsesiju konzervativnim sadržajima uključujući i homoseksualne brakove.
Referendum nije donio ništa dobro i nije promijenio gotovo ništa za većinu Hrvata. Samo će homoseksualci, cilj ovakvih tiranskih mjera, osjetiti blagi ubod. “Blagi” samo zato što je “brak” tek riječ. (Sabor još uvijek može definirati civilnu zajednicu na način kako mu se čini odgovarajućom.) Da je referendum propao, nitko ne bi silio heteroseksualne Hrvate da se vjenčaju nekim istog spola. Ikada.
Ipak, prostor za štetu, povređivanje drugih je velik. “Dok mnoge države nisu još legalizirale gay brakove, Hrvatska je, čini se, izabrala biti negativna prema gay ljudima”, rekao je Paul Barnes, šef komunikacija u Europskoj gay putničkoj zajednici (GETA) za Bloomberg. “Iako predložena promjena Ustava ne oduzima ni jedno od postojećih gay prava, to će biti shvaćeno kao negativni moment, i prepreka kao ova može biti katalizator koji će mobilizirati gay zajednicu”, kazao je Barnes.
GETA procjenjuje da homoseksualci potroše oko 50 milijardi eura godišnje na putovanja Europom i preporučili su više od 50 hotela kao gay-friendly u Hrvatskoj. Potencijalni bojkot gay populacije, njihovih prijatelja i obitelji može biti velika prijetnja i pitanje je je li rizik takve reakcije vrijedan nazadnih poteza koji znače tako malo? Bit će nevjerojatno izračunati koliko će mjeseci ili godina usporiti hrvatski gospodarski oporavak zbog referenduma. Tek će brojčani pokazatelji u turizmu slijedeće godine ponuditi naznaku odgovora.
No, Hrvatska možda i neće čekati toliko dugo da osjeti posljedice referendumske pobjede. Neki ljudi s kojima sam razgovarao kažu da je referendum pobjeda za demokraciju, za vladavinu većine. Ne, nije. Većina Hrvata bila je jednostavno apatična. Ujedno, “pravilo većine” je najjednostavniji koncept demokracije. Puno teži koncept u starijim demokracijama je da većina mora štititi i prava manjina, čak i posebno ako im se ne sviđaju. Izgleda da Hrvatska još uvijek radi na tom dijelu demokracije. Možda će, kada više ljudi bude uhvaćeno u klopku ideje Željke Markić o “nečemu drugom, jednako važnom” uočiti o čemu se radi.
* Roger Malone je ekonomski analitičar, bivši šef ureda Dow Jones u Beču i Singapuru;
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....