KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Alarmantne vijesti i potpuni mir premijera

Nalazi Bruxellesa da je Hrvatska uvjerljivo najlošija država Europske unije te će takva i ostati, bez ozbiljnih pomaka nabolje u idućim godinama, u hrvatskoj su Vladi primljeni potpuno ravnodušno. Nirvanu koja caruje Banskim dvorima ni ta dramatična informacija nije uspjela poremetiti.

Premijer Zoran Milanović nije se imao potrebu obratiti javnosti. Poražavajuće konstatacije i prognoze EU ni jučer na sjednici Vlade nije komentirao. Za razliku od uznemirene javnosti, on je, izgleda, savršeno spokojan. Njegovi suradnici, poput potpredsjednika Grčića, i dalje pokušavaju glumiti optimizam, što je velikom dijelu publike postalo krajnje iritantno, ili, poput potpredsjednice Opačić, peru ruke, prebacujući odgovornost na narod, koji, eto, pruža otpor bilo kakvim Vladinim, navodno, spasonosnim reformama. Kao i u protekle sad već skoro pune tri godine, Vlada pokazuje potpunu nezainteresiranost ili pomirenost s katastrofalno lošom situacijom. Kao da se prijeteći financijski slom države nje uopće ne tiče, kao da se u tom pogledu ne smatra pozvanom bilo što činiti. Kuća gori, a Milanovića vidjeti nije. Ovoga puta javnost je barem poštedio izjava kako ima lošu vijest za pesimiste, jer će, kako je tvrdio lani, već ove godine biti bolje. Njegove se najave nisu ostvarile. Generalno, pokazao se kao nositelj loših vijesti.

Umjesto bilo kakvog znaka aktiviranja i mobilizacije, iz vladajućih krugova dolazi samo informacija da će SDP angažirati inozemne stručnjake, kako bi im u predizbornoj godini protumačili rezultate anketa ( Zinka Bardić dobit će tako najskuplje plaćenu zamjenu!), odnosno pomogli u definiranju strategije za predstojeće parlamentarne izbore. To znači da su u Vladi ipak svjesni opasnog srozavanja svog rejtinga, ali ga neće spašavati zaokretom. Neće ni pokušati da ekonomsko i političko propadanje zemlje zaustave hvatanjem krize za rogove ili bilo kakvim ozbiljnim reformskim zahvatima. Ne, zaposlit će dodatne majstore propagande i spina. Radit će na vlastitom šminkanju.

Da je Vlada digla ruke od kormilarenja problemima, ali da ni mogući nasljednici u Banskim dvorima ne ulijevaju nadu - to je danas prevladavajući osjećaj koji hrvatsku javnost čini posve depresivnom. U ovoj se zemlji čini da izlaza nema. Hrvatska je, izgleda, zaglavljena u potpunoj nemoći, bez bilo kakvog pozitivnog scenarija na vidiku. O ubitačnoj atmosferi besperspektivnosti i obezglavljenosti govori i posljednjih dana intenzivirano prizivanje premijera koji je Hrvatsku vodio prije dvadeset godina. Nikica Valentić odjednom se ponovno masovno spominje po medijima kao jedini šef Vlade u samostalnoj Hrvatskoj koji je znao i htio. Pokazao je reformski kapacitet i imao je hrabrosti za povlačenje nepopularnih poteza. U ratnim okolnostima uspio je zauzdati podivljalu inflaciju i zacrtao je paket dugoročno važnih reformi. Ali ga ni jedna vlada nakon njega nije ni pokušala ostvariti. Umjesto strukturnih reformi, nakon oslobođenja zemlje zaplovilo se u bildanje proračuna i trošenje vlastite supstance i taj se kurbin pir do danas ne zaustavlja. Hrvatska nema program ekonomskog spasa jer nema političara koji bi ga imali petlje provesti.

Nikica Valentić smatra da i sadašnja Vlada još može mnogo učiniti, samo ako hoće. Kad bi se s čvrstim planom od nekoliko ključnih poteza obratila javnosti, uvjeren je da bi podršku još uvijek mogla dobiti. Po njemu, bolje je pasti boreći se nego izbjegavajući bitku, kupujući vrijeme. Bolji je častan, nego kukavički poraz. Taj je savjet premijeru Milanoviću već više puta ponovio. I to ne jedini. Takve poruke stižu iz Bruxellesa, ali i iz redova ovdašnje stručne javnosti. Ekonomski institut ovih dana, revidirajući naniže svoje prognoze rasta, kaže da situacija od Vlade zahtijeva snažne poteze, koji bi signalizirali njenu vjerodostojnost i odgovornost za preuzimanje kontrole nad negativnim trendovima. Uzalud!

Nastavi li s politikom nečinjenja i nemiješanja u vlastiti posao, Vlada teško može računati da će opstati u sedlu do redovitog roka za parlamentarne izbore. Bez obzira na stabilnu većinu u parlamentu, teško da će moći odraditi puni mandat. Njen će se marš u mjestu morati presjeći. Sve drugo nedopustivo je gubljenje vremena. Burna kampanja koja će se do predsjedničkih izbora ovdje voditi ništa je prema onome što Hrvatsku čeka vjerojatno već u prvoj polovici iduće godine. - Nema volje za promjene, zato će proljeće u Hrvatskoj biti vrlo dramatično - kaže mi ovih dana jedan visoki predstavnik Kukuriku koalicije, koji je sigurno dobro upućen u stanje stvari u državi. Najgore, dakle, tek dolazi. Pitanje je samo hoće li ti događaji biti upravljivi ili će se izliti iz institucionalnih korita i pomesti sve pred sobom.