Nije daleko od istine zaključak kako je Hrvatska trebala ući u Europsku uniju da bi izvukla ono najgore iz sebe. Jer količina ksenofobije koja se posljednjih mjeseci nekažnjeno valja hrvatskim javnim prostorom, koliko god su usporedbe nezahvalne, nalikuje prilikama iz weimarske Njemačke.
Bijesni ratni veterani, vođa opozicije i kancelarski kandidat koji javno zahtijeva da svatko mora voljeti Hrvatsku (“Neka ju voli na svoj način, ali neka ju voli”, iz intervjua Jutarnjem listu otprije dva dana) kao da je država svetinja, a ne servis svojim stanovnicima i gostima, a s druge strane, premijer koji nikako ne uspijeva javnost uvjeriti u vlastite državničke kvalitete i Vlada kojoj se osporavaju čak i povremeni uspjesi, svakodnevna je slika ove zemlje.
Situacija u Hrvatskoj, pola godine prije parlamentarnih izbora, izmiče kontroli. Za sada ne u smislu uličnog nasilja, ali uvrede koje se svakodevno plasiraju toliko su učestale da je iznenađujuće to što se još uvijek ne lome kosti.
A pritom se, kao da Hrvatska nije članica EU nego da je izložena agresiji iz Srbije, ponovno, potpuno legalno vrijeđaju pripadnici manjina. Prije godinu dana homoseksualci, danas Srbi i “Hrvati koji ne vole državu”, a sutra će to biti netko treći.
Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i splitski SDP-ovac, sigurno nije uspješan političar. Bazično pristojan, ali spor, loš organizator i bez vidljivih rezultata kao član Vlade. Dovoljno razloga da postane meta za svoje političke protivnike, kada žele dokazati da Vlada Zorana Milanovića ne valja.
Ali za desnicu, Grčić nije meta kao slab ministar nego zato jer je Srbin i analogno tome - četnik. Najgore od svega tako nešto može se izgovoriti bez straha od reakcije Državnog odvjetništva, koje šuti.
I stavlja Grčića u poziciju da se mora braniti, što je, otprilike, kao kada silovana žena pokušava dokazivati da nije kurva.
Neprovjerenu i u suštini fašistoidnu optužbu kako je Branko Grčić za vrijeme rata bio u četnicima, iznio je Marko Lukić, umirovljeni general i bivši zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko. Lukić je usput u eteru dodao kako je “Grčić samo projekt velikosrpske politike kojoj je cilj plasirati u Hrvatsku svoje kadrove i koji će raditi na usporavanju Hrvatske da bude moderna europska država”.
Lukićeve optužbe, spomenimo, plasirane su u emisiji “Bujica” koju vodi Velimir Bujanec, koji je osuđen jer je kokainom plaćao seks s prostitutkom. I što se tada događa?
Umjesto da inspektori pozvone na vrata Lukiću i Bujancu i zatraže dokaze, reagirati u današnjoj Hrvatskoj prisiljen je Grčić koji onda preko Facebooka obzanjuje da nikad nije bio četnik, dakle, nije klao po Ravnim kotarima niti bombardirao Šibenik i Zadar.
“Kako bih bio na slici kad nikad nisam napustio Split. I još nešto, nitko od moje obitelji, koja je btw miješana kao i mnoge druge hrvatske obitelji, nikad nije bio niti blizu tim i takvim spodobama”, objašnjava potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Istovremeno dok je Grčić prisiljen slati poruke kako nije sljedbenik popa Đujića (uzgred za to je do ponedjeljka u podne dobio 125 lajkova na svojoj Facebook stranici), Tomislav Karamarko je u Sinju svoje političke protivnike opisao kao najgori antihrvatski ološ:
“Takvi nenarodni, anacionalni, nesposobni i koji su upropastili gospodarstvo i egzistenciju naše djece imaju snage tražiti još jedan mandat. Naučili smo da oni kad dođu na vlast relativiziraju sve ono što je stvoreno 90-ih godina, relativiziraju Domovinski rat, hrvatske branitelje, relativiziraju i podcjenjuju dr. Franju Tuđmana i njegovo veliko povijesno djelo”, izjavio je Karamarko.
A nešto ranije, čelnik splitskog HDZ-a Petar Škorić, optužio je gradonačelnika Ivu Baldasara jer je “zaposlio Srbina, i tako, oduzeo posao nezaposlenom hrvatskom branitelju”. Baldasara nije spasilo ni to što na užas lijevih birača podržava spomenik HOS-ovcima koji je ukrašen natpisom ‘Za dom spremni’, a splitskog Srbina podatak da je na testiranju za posao osvojio prvo mjesto.
I to za, očito, ekskluzivni posao naplate parkinga, što bolje od bilo čega pokazuje kolika je ona banana u kojoj se nalazi Hrvatska.
Samo što demagogija ima dva pola, već opisani desni, ali sve više i lijevi i to je ružna istina o zabrinjavajuće niskoj razini ovdašnje političke diskusije. A sve je izvjesnije kako za koji tjedan od političke korektnosti neće ostati niti p.
Dok ga je Karamarko vrijeđao kao antihrvatskog kolovođu, Milanović nije ostao dužan pa je šefa HDZ-a optužio jer je sudjelovao u lovu na Antu Gotovinu. “Neću predbaciti nekome, ako je, zbog zahtjeva međunarodne zajednice morao hvatati generale i slati ih u Haag, ali taj onda od toga ne treba raditi politiku. Za profesionalca, pa i za tako teške zadatke, imam razumijevanja, ali za onoga, tko, nakon toga, želi biti političar, za toga moram reći da je licemjer i osoba bez duše”, izjavio je Milanović.
Milanović je dušman, a Karamarko bez duše. To su argumenti koje u 2015. upotrebljavaju vodeći hrvatski političari kako bi mobilizirali birače.
Samo što su se i u SDP-u, barem kada je u pitanju socijaldemokratska filijala iz Vinkovaca, uspjeli opasno približiti stavovima Petra Škorića, kojega iritira Srbin na parkingu. Slavonske SDP-vce, pak, uzbunjuju Srbi u HDZ-u. Pa su tako upozorili na “uglednog Vinkovčanina mr. sc. Vladimira Ćirića, prof., dugogodišnjeg člana HDZ-a, po nacionalnosti Srbina - sve do prošlog tjedna kada su objavljene kandidacijske liste izbora za Vijeća mjesnih odbora u Vinkovcima. Kao nositelj koalicijske liste HDZ-a i partnera u Mjesnom odboru ‘Centar’, Vladimir Ćirić se deklarirao kao Hrvat”, podsjetili su iz SDP-a.
Za razliku od primitivnih desničara koji na spomen svega srpskog dobiju urtikariju, iz SDP-a poručuju kako oni vole sve ljude bez obzira na nacionalnost, ali gle-gle, HDZ-ovac Ćirić, dragi birači, zapravo je Srbin, a ne Hrvat. Pa vi glasajte za HDZ.
Da se Vlasi ne dosete, glasi srpska poslovica u ovakvim slučajevima na koju copyright polažu dvije vodeće hrvatske političke stranke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....