KOMENTAR Kako je hrvatski nogomet vraćen sportu, i tko je posložio kockice za SP

Nikada se kockice nisu ovako dobro posložile! Hrvatska nikada sretnija! Nikada više veselja i zajedništva nego u srijedu navečer nakon pobjede hrvatskih reprezentativaca nad Engleskom. Hrvatska - Engleska 2:1 i nedjeljno finale Svjetskog nogometnog prvenstva! Fantastično! Reprezentacija snova i rezultat snova!

Priča o Luki Modriću, Mandžukiću, Vidi, Lovrenu, Vrsaljku, Perišiću i svima koji su nam podarili sjajnu igru i veličanstven rezultat priča je o dečkima koji su isključivo svojim upornim i predanim radom došli u svjetski vrh najpopularnijeg sporta na svijetu. Ti momci zaigrali su timski i svi zajedno u svjetski vrh plasirali svoju Hrvatsku. Najljepše od svega je što je ovo Svjetsko nogometno prvenstvo napokon prvenstveno priča o sportu. Posebno je tako bilo u srijedu kada su Dalićevi izabranici osigurali plasman u finale. Dogodilo se nešto nevjerojatno, da je hrvatski nogomet doživio trenutak u koji se utkalo nekoliko elemenata iz kojih bismo kao društvo trebali izvući pouke.

Prvi je najbolje opisao Luka Modrić. - Napokon su nam se poklopile stvari koje nas prije nisu pratile, na prijašnjim turnirima. Međutim, nije ovo slučajno. Radili smo puno godina za ovo, na kraju, sada nam se vraća - kazao je Modrić poručivši kako za sve u životu treba sreće, ali nema pravog uspjeha bez predanog rada.

Tu je i izbornik Zlatko Dalić. Taj čovjek zna nogomet, znao je odabrati pravi suradnički tim i motivirati igrače da izvuku maksimum. Predivno je pratiti ovakav spektakl i imati izbornika kao što je Dalić. On svakom izjavom, nastupom, svakom gestom dok je na terenu pokazuje da je realan, objektivan, pristojan, koliko cijeni svoje igrače i respektira protivnike. U njemu hrvatska reprezentacija ima izbornika kojega ne nose emocije, koji ne jaše na valovima euforije, već predano i savjesno radi svoj posao do kraja.

Nije nebitno ni to što su puno prije ovoga prvenstva institucije pravne države radile svoj posao. Zahvaljujući njihovu radu, kockice su se posložile tako da onaj kome ne treba spomenuti ime sada moli u Međugorju, što je Daliću i ekipi dalo prostor koji im pripada i olakšalo da odrade svoj dio priče. Zato što ovo Svjetsko nogometno prvenstvo za naše reprezentativce, njihova izbornika i njegov stožer, za sve hrvatske državljane i sve hrvatske navijače nije ništa drugo nego veličanstveni sportski događaj, i najvijanje je sportsko. Svi živi su na ulicama, trgovima, u kafićima... Nema onog tko ne izgubi živce u svakoj akciji i ne luduje od sreće nakon svakog gola. Mediji i društvene mreže zabilježile su tisuće scena slavlja i sreće, ali nigdje ne dominiraju mržnja, provokacija, šovinizam, rasizam i nacionalizam.

Utakmica u srijedu koja je Hrvatsku odvela u finale pokazuje kako državni vrh može, i treba, dostojanstveno podržati svoju reprezentaciju. Premijer Andrej Plenković, šef Sabora Gordan Jandroković i ekipa s Markova trga otišla je na utakmicu, ali nisu, za razliku od populističkog naleta s Pantovčaka, tuđi trud, znoj i uspjeh iskoristili za svoju promociju. Nakon utakmice s Danskom i Rusijom danima se po medijima i društvenim mrežama raspravljalo o (ne)dostojnosti upadanja u svlačionicu i đipanja po svečanoj loži. Sada se govori o igri, šeraju se najbolji detalji, prenose se reakcije svjetskih medija, a s posebnim guštom engleskih.