Komentar: Koji je mangup Željku Dilberu i cijelom HDZ-u prodao lažni Ustav

Kako to nismo skužili? Više od 40 dana je cijela zemlja strepila i strahovala, padale su oklade, razvijala su se i razbijala prijateljstva, mijenjali se stavovi i prespektive, špijuniralo se i ogovaralo, podmetalo i dodavalo, ljudi su postajali podmukljivci i amoralne hijene, hulje i probisvijeti, barabe i izdajice, kockari i smutljivci sve do trenutka dok predsjednica nije konačno rekla da će mandat ponuditi Tihomiru Oreškoviću. Sasvim nepoznatom čovjeku u političkom životu. Zemlja je odahnula. Čak je i Zoki to prihvatio. Konačno smo imali nekoga tko će donositi odluke, izabrati svoj kabinet i voditi državu.

A onda se prije nekoliko dana pojavi Željko Dilber i sve minira, onako frajerski, kao tip koji iz čiste pakosti podere asa iz posljednjeg špila za stolom. Nije to njemu problem, on je ipak kum Ante Gotovine, ima pravo na predsjedničku mirovinu, a bio je i direktor u Jadranskom osiguranju pa čovjek zna i biznis, a kao nekadašnji član pravaške stranke koji je prešao u HDZ ima i političkog iskustva - Nije u duhu naše političke tradicije, a ni Ustava da premijer samostalno upravlja državom - rekao je pametno. Ne samo da je to rekao pametno, nego je time raskrinkao sve ono čime se bavi SDP, radnička klasa & poštena inteligencija otkako je Orešković postao Orešković. Dao mu je otkaz a da ne trepne.

Željko Dilber je čovjek koji u HDZ-u visoko kotira, istaknuti je član te najstranke, jedan od bliskih Tomislavu Karamarku, dobro upućen u život i tajne te političke grupacije, a uza sve to i član saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. To je, bez ironije, važno tijelo. Ako netko ima pravo raspravljati o radu tajnih službi, saznati više od drugih i utjecati na rad obavještajnog sustava iz Sabora, onda su to ljudi iz Odbora. Upravo nam je Dilber objasnio kako on to, osim što se kuži u tajne službe, razumije posao premijera, način kako ga ovaj ima obavljati, kako doživljava funkciju izbora, patnju predsjednice da izabere osobu kojoj će dati mandat kao premijeru i kako je sve to bez veze jer, eto, on zna i naš Ustav i tradiciju političkog sustava. On bi premijera na koncu. Kao lutku.

Jer je to u duhu naše političke tradicije, a i odredbi Ustava da imamo premijera ograničene poslovne sposobnosti, nekoga tko nije u stanju donositi odluke, procjenjivati, nego je neka jednostavnija osoba, nešto kao lik kojega zaduže da otrči i prenese tuđu odluku, svojevrsna verzija messengera.

To je ono za što se šef njegove stranke natjecao, krvavo borio, noćima držao vatrene govore i nazivao novinare, sve da bi postao - teklič, “mali” kojega pošalješ da ode na šank i naruči rundu za ekipu. Jer je najnormalnije da premijer za odluke za koje je ovlašten da ih samostalno donosi pita Karamarka što o njima misli. Pa onda, kada brani stavove Vlade i kada ga svi pitaju zašto je donio određenu odluku, on odgovori sa: Tomislav Karamarko mi je rekao...

Taj isti važni član najstranke toliko malo drži do svog šefa da je na temelju informacija iz medija zaključio kako je ovaj, iako prvi potpredsjednik, u stvari, marginalni lik kojega premijer ignorira pa mu kao takvom, zapostavljenom i zanemarenom, on mora pomoći. Istina, on dopušta da premijer bude taj koji će, kako je HDZ obećavao kada se saznalo za Oreškovića i Karamarka, da će prvi biti premijer, a drugi njegov prvi potpredsjednik, reći posljednju riječ, ali tek kada mu se to odobri. - Svakako će premijerova biti zadnja. Ali ne može njegova biti i prva i zadnja, ako se uopće ne razgovara i ne dogovara - rekao je o svim slobodama koje bi on dao jednom premijeru. Premijeru kojega je zastupao HDZ Dilber vjeruje sa zadrškom. To je ono kada se uopće ne vjeruje premijeru. - On je vrlo kratko na ovoj poziciji, dugo je bio izvan Hrvatske, ne poznaje dovoljno situaciju u sigurnosnom sustavu - procijenio je premijerove kompetencije bijednima. S obzirom na to da premijer i o drugim stvarima zna vjerojatno isto, taj stvarno ne treba očekivati da će s prijateljima iz HDZ-a dočekati kraj mandata.

Govoreći o špijunskoj službi, pri čemu je on protiv smijenjenog Lozančića, ali i protiv njegova nasljednika Daniela Markića, Dilber nam je otkrio kako je HDZ-ova ekipa radila strategiju rada tajnih službi. - Moram reći da mi smeta što je sav trud koji smo mi u HDZ-ovu odboru uložili u izradu strategije pao u vodu jer ona sada leži negdje na dnu ladice - požalio se na nemar prema njegovu tromjesečnom dijelu. Džabe su radili. Složili su strategiju koju sada nitko ne želi i nikome ne treba jer njihov čovjek ne vodi tajne službe. A to je dobro. Jako dobro. Prvenstveno zato jer nam je Dilber, osim što je rekao koliko drži do svojih iz stranke, potom i do formalnih autoriteta koje bi morao poštovati, a ne im dijeliti lekcije, pokazao i kako bi, da on može utjecati, izgledao rad tajnih službi.

Zastrašujuće. Zbog ignorancije. I neustrašivog ponosa time.