KOMENTAR Nema zločina koji se može opravdati drugim zločinom

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić često govori da je cijela njegova obitelj “nastradala od ustaškog noža”. Na toj tragediji gradi svoj politički imidž te je to okosnica njegove priče o srpsko-hrvatskim odnosima. Nakon što je Jutarnji list pošao tragom istraživanja vlč. Juraja Batelje da to nije (sasvim) točna konstatacija, premijer Vučić i srbijanski mediji obrušili su se na tekst kao osvetnički, pa maltene ustašofilski.

Bez obzira na to što je tema vrlo osjetljiva i delikatna, u tom najcrnjem periodu hrvatske povijesti (istina, hrvatski partizani su se digli da speru tu sramotu) stradao je veliki broj Srba (Židova, Roma) samo zato jer to jesu. Dio Vučićeve obitelji je, na žalost, stradao u ustaškim pogromima. Uvijek je nelagodno govoriti da “nisu svi”, ali nije ni pošteno govoriti da su svi, ako nisu.

Probleme odnosa Hrvata i Srba je umanjivanje ili uveličavanje zločina. U Srbiji govore o milijun žrtava Jasenovca (dokazano je - toliko, srećom, nije bilo), ali zato minuciozno prebrojavaju i smanjuju broj žrtava Srebrenice. Zlorabljenje ubijenih je uvijek novi zločin, a uveličavanje žrtava šalje ružnu poruku - kao da mu je žao što ih stvarno nije bilo toliko. Ne treba prebrojavati. I jedan čovjek ubijen samo zato što je netko bio u mogućnosti da ga nekažnjeno ubije jer mu se ne sviđa njegova nacionalnost ili izgled je samo po sebi sablasno.

U Srbiji, i to ne samo mediji, koji su pod kapom vladajuće elite, sadašnju Hrvatsku neprestano uspoređuju s NDH.

Predsjednik Nikolić kazao je povodom Oluje srpskim izbjeglicama:

- Vaše stradanje i patnju slave kao svoju pobjedu i dan kada su obnovili državu, koja im je ostala od Pavelića, a bila priznata jedino od Hitlera. Što to znači - da je Hrvatska NDH? A rekli smo, sami Hrvati su odlučili raskrstiti s nakaradnom tvorevinom još 1941.

Budimo malo maliciozni, na vlasti u Srbiji su političari koju su 90-ih jahali na ratnom valu, pozivali na zločine i sami s oružjem u njemu sudjelovali. O rehabilitaciji Draže Mihailovića i skoroj Milana Nedića ne treba trošiti riječi.

Zločin se ne može opravdati zločinom. Nastradali iz Vučićeve obitelji ne mogu se “iskupiti” žrtvama Ovčare, ni obratno.