KOMENTAR Otkaz u državnoj tvrtki. To je dobitak na lutriji. Bingo!

Većina ljudi vjeruje da je neželjeni otkaz noćna mora. Ima, međutim i onih koji mogu posvjedočiti suprotno - otkaz može biti ravan zgoditku na lotu. Bingo. Čista sedmica. Za to je, međutim, potreban stjecaj nekoliko sretnih okolnosti.

Prva i ključna je da si zaposlen u državnoj tvrtki. Zatim, da na izborima pobijedi politička opcija koja nije tvoja. Da upravu tvrtke, ma čime se ona bavila, kao što je to na ovim prostorima tvrdokorna praksa, preuzmu ljudi iz pobjedničke političke opcije i proglase te “neperspektivnim kadrom”. Zatim da ti, kako ne bi komplicirao i dizao dreku, ponude otkaz uz pozamašnu otpremninu. Tvoje je da prihvatiš igru, strpaš u džep otpremninu i odeš brzo i u tišini, kako bi oslobodio mjesto “njihovima”. Nakon što se poklope navedene okolnosti i pokupiš 200.000, 300.000 ili više stotina tisuća kuna otpremnine, poželjno je da u državnom i javnom sektoru imaš dovoljno utjecajnih prijatelja, po mogućnosti iz vlastite, a može i iz protivničke političke opcije. Važno je da ti duguju uslugu, ili da tvome tetku duguju uslugu, ili procijene da ćeš ti njima jednoga dana dugovati uslugu. Ako ih imaš, već za nekoliko mjeseci, tjedana ili čak dana, zaposlit ćeš se na novom radnom mjestu, dakako, u državnom sektoru. Nećeš valjda u privatnom - tamo ionako češće otpuštaju nego zapošljavaju, nitko te ne štiti, radiš po 10 sati dnevno, a tek vikendi... Najbolje je da novo radno mjesto bude u nekoj stabilnoj, tihoj državnoj agenciji, ili ustanovi. Može, molim lijepo, i neko povučeno, dobro ušuškano savjetničko mjesto u ministarstvu. Samo da ne upada u oči. To što si netom prije u jednoj državnoj tvrtki proglašen i neperspektivnim, nije baš nikakva prepreka da te u drugoj proglase perspektivnim i doraslim, štoviše najboljim među naivcima koji su se nadobudno javili na javni natječaj. Brine te što ih se toliko javilo na natječaj? Ne brini, pa znaš da je natječaj raspisan samo za tebe.

I da bi sve navedeno proteklo bez suvišnih potresa, važno je još nešto - da oni koji ove četiri godine donose uredbe i zakone i sveudilj nas uvjeravaju da se tek od njihova dolaska na vlast u državni sektor uvodi red, racionalnost, štednja i elementarna socijalna osjetljivost, šute i prave se da to što si baš ti nakon obilate otpremnine dobio novi posao u državnom sektoru nije u njihovoj nadležnosti.

“I što bismo mi sad tu trebali?” kažu u Vladi kad im gurnete pod nos primjer jednog takvog sretnika koji je u petak u APIS-u, tvrtki u većinskom državnom vlasništvu, pokupio 240.000 kuna otpremnine, a već u ponedjeljak zasjeo na šefovsko mjesto u Pravosudnoj akademiji, ustanovi također u državnom vlasništvu.

Riječ je, dakako, o pravniku Damiru Klemenčiću o čijem slučaju smo pisali, a kojeg je uprava APIS-a u studenom prošle godine proglasila neperspektivnim, uručila mu otkaz i isplatila mu otpremninu, da bi samo dva dana kasnije isti osvanuo na mjestu načelnika odjela za opće i pravne poslove Pravosudne akademije. U istom paketu u tu je državnu ustanovu primljena i njegova kolegica iz APIS-a ekonomistica Vesna Mateak, koja je u srpnju 2013. u APIS-u također proglašena nepesperktivnom, uzela otpremninu od 210.000 kuna neto, da bi se tri mjeseca kasnije zaposlila kao šefica financija u Pravosudnoj akademiji. “To nije naš problem”, tvrdi predsjednik pravnog vijeća Pravosudne akademije, sudac Vrhovnog suda Branko Hrvatin. “Mi samo odobravamo raspisivanje natječaja i nakon provedenog natječaja potvrđujemo ispunjavaju li odabrani kandidati propisane formalne uvjete. Odabir kandidata obavlja ravnateljica Akademije”, dodao je u razgovoru s potpisnicom ovoga teksta. Upravno vijeće Pravosudne akademije čini krema hrvatske pravosudne vlasti; predsjednik Vrhovnog suda, glavni državni odvjetnik, predsjednik DSV-a, ministar pravosuđa i njihovi zamjenici. Na sjednici Upravnog vijeća sazvanog hitno povodom teksta u Jutarnjem listu u kojem je obznanjeno da je dvoje novozaposlenih u Pravosudnoj akademiji u bivšoj državnoj tvrtki dobilo velike otpremnine, pravosudne glavešine saslušale su ravnateljicu. A ona im je ispričala da se na natječaj za dva radna mjesta javilo ukupno 90 kandidata i da su upravo Klemenić i Matek bili najkvalitetniji. Klimali su glavom, a zaključili nisu ništa. “Zapošljavanje baš dvoje bivših apisovaca među toliko kandidata, sigurno nije moralno, ali nema zakona koji bi zapošljavanje nakon isplaćene otpremnine u državnom sektoru zabranjivao”, rekao nam je jedan od članova Upravnog vijeća.

IMinistarstvu uprave uputili smo pitanje što misle o bezuvjetnom zapošljavanju u državnom sektoru onih koji su u tome istom sektoru prije kratkog vremena dobili otkaz uz otpremnine. Odgovoreno je šutnjom.

Klemenčić i Mateak nisu jedini. I dvama članovima tročlane uprave APIS-a imenovane u vrijeme vladavine HDZ-a, Bošku Lučevu i Miroslavu Brkiću, nova je SDP-ova uprava u ožujku 2013. isplatila otpremnine koje prema neslužbenim informacijama iznose između 300.000 i 400.000 kuna po osobi. Samo šest mjeseci kasnije, 1. rujna prošle godine, Lučev je zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova na mjestu višeg stručnog savjetnika u Odjelu za internet i telekomunikacije, a Miroslav Brkić se 23. rujna prošle godine zaposlio u Fini na radnom mjestu samostalnog savjetnika.

Informatička tvrtka APIS paradigmatičan je i nipošto usamljen primjer stranačkoga uhljebljavanja, ali i stranačkoga “rashljebljavanja”. Kadrovi političkih stranaka ne trebaju brinuti za svoju budućnost - čak i kad njihovi odu u oporbu.