Čemu smo se nadali nakon Lihtenštajna? Čemu nakon Srbije, gdje nas je samo Bog spasio? Čemu nakon Belgije, na kojoj nas je i Svemogući napustio? Još uvijek smo vjerovali da smo “Feniks”. Odavno to nismo. Umorni smo od hrvatske nogometne reprezentacije , makar smo u baražu, makar se nadamo da ćemo idućeg ponedjeljka dobiti Francusku i - proći?!
Zemljo, otvori se! Nakon svega vjerovali smo da će naša reprezentacija, dotučena našom depresijom, bez obzira što njezini igrači igraju u najboljim svjetskim klubovima, ipak dobiti meč, a Škoti su nam očitali lekciju iz modernog nogometa. I oni su nas opomenuli da matematički bolje stojimo nego što vrijedimo. Koliko vrijedimo, ako smo u ovim kvalifikcijama odigrali jednu poštenu utakmicu, protiv Walesa. I dok smo u “uvertiri” gledali Bosnu i Hercegovinu kako se izravno ukrcava u avion za Rio de Janeiro, mi smo se borili za dašak zraka, protiv danas puno boljih Škota nego što su to bili na početku kvalifikacija. “Brave heart” nas je nadvisio u svakom pogledu...
Jesmo li igrali sporo, možda nismo bili dovoljno agresivni, to vjerojatno danas više nije važno. Ali, čekaju nas kvalifikacije, baraž, čemu se možemo nadati? Ostavci izbornika Štimca? Mislim da nije vrijeme za to sada kada nas čekaju dvije ključne utakmice? Bilo bi to kukavički. Vjerojatno to nitko neće uvažiti, ali, “moralni čin” bi nas sve iznenadio. Jer, što se može promijeniti? Gotovo ništa, jer, tko će propalu stvar uzeti u svoje ruke? Nitko!
Nije Hrvatska prvi put u ovakvoj situaciji, često smo plivali u opasnim virovima. No, danas je atmosfera oko nacionalne momčadi vrlo loša, puno lošija nego ikada. Pitanje je, možda, je li ova reprezentacija precijenjena, živimo li svi u nekoj zabludi? Ili sa zabludama idemo dalje. Kasno je sada lamentirati je li reprezentacija bila loše sastavljena, jesmo li mogli to bolje uraditi, ali, kada jedan tako čvrst čovjek, kakav je Štimac, ponudi ostavku, onda je to znak da je u svlačionici puno gore nego što mi to znamo.
Sada nam treba jedinstvo. Bez obzira prihvati li predsjednik Šuker Štimčevu ostavku ili ne. I bez obzira što Zdravko Mamić misli o tome. Čini mi se da je ova generacija propustila svoju šansu i treba svježu krv. Vene naših reprezentativaca su suhe i prazne, a čeka nas baraž. Još ništa nije izgubljeno, ali hrvatski izgledi su “svijeća na vjetru”...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....