Stjepan Lamza tada je imao 27 godina, a prethodnu večer odigrao je najbolju utakmicu u karijeri. Dinamo je prošao Eintracht u polufinalu Kupa velesajamskih gradova. Bio je na vrhuncu nogometne karijere i nakon utakmice potpisao ugovor života za belgijski Liege, vrijedan 280.000 dolara. Godine 1967. to je bio astronomski iznos.
Sljedeće jutro Stjepan Lamza pao je s balkona na glavu. Transfer se nije ostvario, a Lamza je nakon samo 16 sati u kojima je uživao u ispunjenju snova, zbog teške ozljede ušao u osobni pakao.
Nakon 40 godina glasina i teorija urote, Stjepan Lamza je pretprošli četvrtak u emisiji "Ostati živ" Nove TV konačno progovorio o detaljima kobnog pada s balkona sljemenske Vile Rebar, kojim je nogometna karijera igrača - za kojega i danas neki stručnjaci smatraju da pripada među najveće svih vremena - okončana.
- To je bila sudbina. Što se drugo može reći nakon svih ovih godina koje je definirala ta nesreća - počeo je Lamza svoju priču.
Nakon utakmice pred prepunim maksimirskim stadionom i pobjede 4-0 nad njemačkim Eintrachtom, za belgijski Liege potpisao je ugovor koji je trebao biti jedan od najvećih nogometnih transfera te godine. U međuvremenu su se navijači okupili ispred svlačionice, ni jedan sat nakon utakmice nitko nije išao kući. Skandirali su "Lamza, ostani" i "Ne damo Lamzu!" Lamza je potpisao, a Dinamo je trebao dobiti i odštetu, što je u to vrijeme bilo rijetko.
- Bio sam umoran, prepun emocija i u glavi mi je vladao košmar. U Vilu Rebar stigli smo autobusom, a tijekom večeri gledali smo snimku utakmice i dobro se zabavljali. Legli smo na počinak oko 1 sat. Sobu sam dijelio sa suigračem Marijanom Brnčićem - rekao je Stjepan Lamza.
Tijekom našeg razgovora prilazili su mu mnogi kako bi ga pozdravili i pitali za zdravlje.
Tadašnji fizioterapeut Dinama, Karlo Žagar, objašnjava kako je večera u Vili Rebar, tada luksuznom restoranu, dogovorena nakon utakmice. Svaki je igrač jeo što je htio, a trener Branko Zebec dopustio je igračima da popiju čašu vina ili piva.
- Sjećam se kako je Lamza šutio tijekom večere, bio je iscrpljen i nekako zbunjen. Drugo se jutro probudio jako rano jer je njegov cimer iz sobe otišao na aerodrom po djevojku koja mu je poslije postala i žena - priča današnji umirovljenik Karlo Žagar.
Lamza opisuje kako se probudio prvi, u rano jutro, i sišao u prizemlje te došao do bara u kojemu tada nije bilo nikoga.
- Pronašao sam rum i počeo piti. U glavi mi je još bio košmar i tu noć nisam dobro spavao. Popio sam cijelu bocu dok se suigrači oko pola deset nisu spustili na doručak. Još sam malo bio s njima, a zatim me konobarica odvela u sobu da malo odspavam - ispričao je legendarni igrač.
Istaknuo je kako je jasno rekao konobarici da ne zaključava vrata jer slabo spava te da se može spusiti u prizemlje kada se probudi.
Fizioterapeut Karlo Žagar objasnio je kako je upravo on zamolio konobaricu da Lamzu odvede u sobu jer se bojao kako bi ostali gosti mogli reagirati na njegovo pijanstvo.
- Bilo je oko 10 sati i gosti su se počeli spuštati na doručak. Mogli su vidjeti Lamzu, a neki su mu se i podsmjehivali. Zamolio sam konobaricu Mariju da ga odvede u sobu da malo odspava. Marija se vratila za desetak minuta i rekla kako je Lamzu zaključala u sobu te mu obećala da će se vratiti po njega.
Nakon doručka preostali Dinamovi igrači krenuli su prema maksimirskom stadionu na trening. Za igrače koji su igrali utakmicu prethodni dan bilo je predviđeno masiranje, a za one koji nisu igrali, bio je predviđen trening. U međuvremenu se Lamza probudio, kako opisuje, te pokušao izaći, ali vrata su bila zatvorena.
- Još pijan izišao sam na balkon koji je bio truo, ali u tom stanju nisam to mogao vidjeti. Sjećam se kako sam propao.Pijan sam opal sa balkona i niš' se više ne sjećam, priča nam Lamza
Očevidac stravičnog pada, Zvonko Orsag, objasnio je da je došao u Vilu Rebar popiti kavu i pozdraviti igrače. I sam je bio bivši nogometaš, ali to je jutro došao kao navijač.
- Najednom strka i lom. Čovjek je prvo ramenom zakvačio stol do našeg, a zatim desnom stranom glave udario u beton. Bio je obliven krvlju. Priskočili smo i vidjeli da je to Lamza. U šoku sam utrčao u Vilu i pronašao fizioterapeuta Žagara - ispričao je Orsag.
- Došli su mi i rekli da je Lamza pao. Kada smo stigli na terasu, nepomično je ležao, ali imao je puls. Rekao sam da ga ne miču jer je zatvarao oči, a to je upućivalo na ozljedu glave. Pozvali smo Hitnu pomoć koja je došla za desetak minuta i odvezla Lamzu u Traumatološku bolnicu. Ja sam autom otišao po trenera Zebeca jer sam smatrao da njega treba prvoga obavijestiti o nesreći - prisjetio se Žagar.
U bolnici je Lamzi utvrđen lom glave, a uz ostale teške ozljede bila je i ona koja je zapečatila njegovu nogometnu karijeru - poremećen mu je centar za ravnotežu. U Traumatološkoj je proveo 40 dana. Njegov je Dinamo nekoliko dana poslije izgubio od Rijeke 3-0 te ostao bez šanse za naslov. Prije te utakmice dinamovcima je netko javio da je Lamza preminuo. Finale Kupa velesajamskih gradova, u kojemu su njegovi suigrači trijumfalno pobijedili Leeds, slušao je na malom radiju u bolničkoj sobi na Bledu.
- Nakon skoro godinu dana vratio sam se u momčad, ali novi trener Ivica Horvat nije mi davao prilike. Promijenio sam još nekoliko klubova, još su me svuda zvali da igram, ali svima sam govorio 'nisam više onaj Lamza, gospodo'. Zaposlio sam se kao referent za osiguranje u Prvomajskoj gdje sam trenirao tvorničku momčad. Početkom 90-ih godina u restoranu Domagoj Zdravko Mamić i Ćiro Blažević pitali su me hoću li doći raditi s juniorima. Prvi sam put odbio jer sam tada mnogo pio, a tri mjeseca poslije pio sam malo manje pa sam prihvatio njihovu ponudu - kaže Lamza. Na pitanje o nasljedniku odgovara kako ga Luka Modrić podsjeća na njega.
- Brz je bez lopte kao i ja. Kad sam je imao u nogama, išao sam k'o raketa jer sam znao što ću s njom - završio je legendarni Stjepan Lamza.
Marinko Brkić-Tot
Sljedeće jutro Stjepan Lamza pao je s balkona na glavu. Transfer se nije ostvario, a Lamza je nakon samo 16 sati u kojima je uživao u ispunjenju snova, zbog teške ozljede ušao u osobni pakao.
Nakon 40 godina glasina i teorija urote, Stjepan Lamza je pretprošli četvrtak u emisiji "Ostati živ" Nove TV konačno progovorio o detaljima kobnog pada s balkona sljemenske Vile Rebar, kojim je nogometna karijera igrača - za kojega i danas neki stručnjaci smatraju da pripada među najveće svih vremena - okončana.
- To je bila sudbina. Što se drugo može reći nakon svih ovih godina koje je definirala ta nesreća - počeo je Lamza svoju priču.
Nakon utakmice pred prepunim maksimirskim stadionom i pobjede 4-0 nad njemačkim Eintrachtom, za belgijski Liege potpisao je ugovor koji je trebao biti jedan od najvećih nogometnih transfera te godine. U međuvremenu su se navijači okupili ispred svlačionice, ni jedan sat nakon utakmice nitko nije išao kući. Skandirali su "Lamza, ostani" i "Ne damo Lamzu!" Lamza je potpisao, a Dinamo je trebao dobiti i odštetu, što je u to vrijeme bilo rijetko.
- Bio sam umoran, prepun emocija i u glavi mi je vladao košmar. U Vilu Rebar stigli smo autobusom, a tijekom večeri gledali smo snimku utakmice i dobro se zabavljali. Legli smo na počinak oko 1 sat. Sobu sam dijelio sa suigračem Marijanom Brnčićem - rekao je Stjepan Lamza.
Tijekom našeg razgovora prilazili su mu mnogi kako bi ga pozdravili i pitali za zdravlje.
Tadašnji fizioterapeut Dinama, Karlo Žagar, objašnjava kako je večera u Vili Rebar, tada luksuznom restoranu, dogovorena nakon utakmice. Svaki je igrač jeo što je htio, a trener Branko Zebec dopustio je igračima da popiju čašu vina ili piva.
- Sjećam se kako je Lamza šutio tijekom večere, bio je iscrpljen i nekako zbunjen. Drugo se jutro probudio jako rano jer je njegov cimer iz sobe otišao na aerodrom po djevojku koja mu je poslije postala i žena - priča današnji umirovljenik Karlo Žagar.
Lamza opisuje kako se probudio prvi, u rano jutro, i sišao u prizemlje te došao do bara u kojemu tada nije bilo nikoga.
- Pronašao sam rum i počeo piti. U glavi mi je još bio košmar i tu noć nisam dobro spavao. Popio sam cijelu bocu dok se suigrači oko pola deset nisu spustili na doručak. Još sam malo bio s njima, a zatim me konobarica odvela u sobu da malo odspavam - ispričao je legendarni igrač.
Istaknuo je kako je jasno rekao konobarici da ne zaključava vrata jer slabo spava te da se može spusiti u prizemlje kada se probudi.
Fizioterapeut Karlo Žagar objasnio je kako je upravo on zamolio konobaricu da Lamzu odvede u sobu jer se bojao kako bi ostali gosti mogli reagirati na njegovo pijanstvo.
- Bilo je oko 10 sati i gosti su se počeli spuštati na doručak. Mogli su vidjeti Lamzu, a neki su mu se i podsmjehivali. Zamolio sam konobaricu Mariju da ga odvede u sobu da malo odspava. Marija se vratila za desetak minuta i rekla kako je Lamzu zaključala u sobu te mu obećala da će se vratiti po njega.
Nakon doručka preostali Dinamovi igrači krenuli su prema maksimirskom stadionu na trening. Za igrače koji su igrali utakmicu prethodni dan bilo je predviđeno masiranje, a za one koji nisu igrali, bio je predviđen trening. U međuvremenu se Lamza probudio, kako opisuje, te pokušao izaći, ali vrata su bila zatvorena.
- Još pijan izišao sam na balkon koji je bio truo, ali u tom stanju nisam to mogao vidjeti. Sjećam se kako sam propao.Pijan sam opal sa balkona i niš' se više ne sjećam, priča nam Lamza
Očevidac stravičnog pada, Zvonko Orsag, objasnio je da je došao u Vilu Rebar popiti kavu i pozdraviti igrače. I sam je bio bivši nogometaš, ali to je jutro došao kao navijač.
- Najednom strka i lom. Čovjek je prvo ramenom zakvačio stol do našeg, a zatim desnom stranom glave udario u beton. Bio je obliven krvlju. Priskočili smo i vidjeli da je to Lamza. U šoku sam utrčao u Vilu i pronašao fizioterapeuta Žagara - ispričao je Orsag.
- Došli su mi i rekli da je Lamza pao. Kada smo stigli na terasu, nepomično je ležao, ali imao je puls. Rekao sam da ga ne miču jer je zatvarao oči, a to je upućivalo na ozljedu glave. Pozvali smo Hitnu pomoć koja je došla za desetak minuta i odvezla Lamzu u Traumatološku bolnicu. Ja sam autom otišao po trenera Zebeca jer sam smatrao da njega treba prvoga obavijestiti o nesreći - prisjetio se Žagar.
U bolnici je Lamzi utvrđen lom glave, a uz ostale teške ozljede bila je i ona koja je zapečatila njegovu nogometnu karijeru - poremećen mu je centar za ravnotežu. U Traumatološkoj je proveo 40 dana. Njegov je Dinamo nekoliko dana poslije izgubio od Rijeke 3-0 te ostao bez šanse za naslov. Prije te utakmice dinamovcima je netko javio da je Lamza preminuo. Finale Kupa velesajamskih gradova, u kojemu su njegovi suigrači trijumfalno pobijedili Leeds, slušao je na malom radiju u bolničkoj sobi na Bledu.
- Nakon skoro godinu dana vratio sam se u momčad, ali novi trener Ivica Horvat nije mi davao prilike. Promijenio sam još nekoliko klubova, još su me svuda zvali da igram, ali svima sam govorio 'nisam više onaj Lamza, gospodo'. Zaposlio sam se kao referent za osiguranje u Prvomajskoj gdje sam trenirao tvorničku momčad. Početkom 90-ih godina u restoranu Domagoj Zdravko Mamić i Ćiro Blažević pitali su me hoću li doći raditi s juniorima. Prvi sam put odbio jer sam tada mnogo pio, a tri mjeseca poslije pio sam malo manje pa sam prihvatio njihovu ponudu - kaže Lamza. Na pitanje o nasljedniku odgovara kako ga Luka Modrić podsjeća na njega.
- Brz je bez lopte kao i ja. Kad sam je imao u nogama, išao sam k'o raketa jer sam znao što ću s njom - završio je legendarni Stjepan Lamza.
Marinko Brkić-Tot
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....