Lekcije kohezijskog izvješća: što je EU naučio iz krize

Mnogi se slažu da se prije nekoliko godina Europska unija suočila s najozbiljnijim problemom u svojoj dotadašnjoj povijesti: rejting država članica se smanjio, privatni sektor u europodručju počeo je gubiti na važnosti, a gospodarski rast je stagnirao. Sedam godina poslije, kada makroekonomski pokazatelji upućuju na to da je gospodarska i financijska kriza iza nas, a BDP i stopa zaposlenosti viši su nego ikad prije, sedmo kohezijsko izvješće pomaže nam da izvučemo lekcije iz krize i odredimo smjer za budućnost.

U izvješću se iznosi detaljan pregled stanja u Europi u brojnim područjima: regionalnom BDP-u, ulaganjima, inovacijama, upravljanju, migracijama, energetici, razvoju gradova...

Nedvojbeno je da je gospodarska i financijska kriza prekinula desetljeća kontinuiranog smanjenja regionalnih razlika u Europi, što je produbilo jaz među europskim regijama. Premda se danas regionalne razlike iznova smanjuju, pred nama je još puno posla. Tijekom proteklih godina BDP po glavi stanovnika u siromašnijim europskim regijama približio se prosjeku EU, ali razlog je prvenstveno poboljšanje produktivnosti nauštrb stope zaposlenosti. S druge strane, bogatije europske regije razvijale su se najbrže od svih, dok regije "u sredini", koje su najosjetljivije na globalizacijske šokove, bilježe usporavanje rasta BDP-a po glavi stanovnika, a proizvodni sektor u tim regijama i dalje nije od veće važnosti.

U izvješću se ističe da se u jeku europske krize kohezijskom politikom, konkretno dugoročnim, stabilnim i predvidljivim ulaganjima u svim državama članicama, pomoglo državama, ali i lokalnim i regionalnim tijelima. Budući da su države članice zbog krize smanjivale ulaganja, kohezijska politika bila je spas za europske gradove i regije. U aktualnom financijskom razdoblju potporu će u okviru kohezijske politike dobiti 1,1 milijun MSP-ova, pomoći će se u zapošljavanju više od 7,4 milijuna osoba, a 8,9 milijuna osoba steći će nove kvalifikacije. U digitalno gospodarstvo uložit će se 16 milijardi eura: razvijat će se usluge e-vlade, a gotovo 15 milijuna kućanstava povezat će se na širokopojasni internet. Ulagat će se i u energetsku učinkovitost, konkretno u zaštitu okoliša te poboljšanje javnog prijevoza, ali i transeuropske cestovne i željezničke mreže.

Nužno je da kohezijska politika nakon 2020. ostane najpouzdaniji ulagački instrument za sve regije jer nitko nije imun na buduće globalizacijske šokove, tehnološke promjene i gospodarske krize. Nemoguće je predvidjeti kome će za pet godina zatrebati sredstva za MSP-ove, škole, bolnice ili javnu infrastrukturu.

Naposljetku, u kohezijskom se izvješću preporučuje da kohezijska politika sutrašnjice mora biti još djelotvornija. Potrebno je definirati i jedinstvena pravila za financiranje ili čak povećati nacionalno sufinanciranje i tako pojačati odgovornost za projekte kohezijske politike na terenu.

Budući da u Europi raste zabrinutost zbog ekstremizma, sedmo kohezijsko izvješće podsjetnik je da se iskorištavanjem brojnih prednosti koje Europska unija nudi našim selima, gradovima i regijama na najbolji način borimo protiv netolerancije, sebičnosti i samouništenja koje taj ekstremizam promiče. Snažnijom i jednostavnijom budućom kohezijskom politikom dobit ćemo snažniju i brižniju Europu za sve nas.

*autorica je povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku