Maknuti ministri s aferama, reformske namjere nisu baš vidljive

Čini se da je ključ rekonstrukcije Vlade koju je proveo premijer Plenković riješiti se ministara koje su obilježile afere. Reformske namjere nisu baš jako vidljive.

Poznati filozof Žarko Puhovski kritizirao je odabir takvog ključa tezom kako nije dobro to što nije gledao kakav je tko ministar, nego se vodio u medijima nametnutim kriterijem nužne vrhunaravne ministarske moralnosti koji, poučio nas je Puhovski, ne vrijedi za sve ostale građane pa ga ne treba očekivati ni od ministara. Čudna pouka. Iako je premijer, doista je takav dojam, čini se prvenstveno gledao koliko mu je tko od ministara “ukrao” političkih poena, valja istaknuti da je ovih dana u jednoj Francuskoj, zemlji poznatoj po kulinarskom hedonizmu, pao ministar jer je pojeo jastoga na službenu karticu, pa se nekako ne čini baš naročitim moraliziranjem hrvatsko novinarsko propitivanje oko vrijednih ministarskih nekretnina ili pak automobila.

Bilo kako bilo, definitivno je dojam kako premijer priprema Vladu za izbore 2020. godine, a ne baš za važne reforme. Puno bolji dojam od logike koja je očigledno primijenjena za smjenu ministara koje su nanišanili u medijima ostavlja izbor ljudi koji će ih zamijeniti. Premijer se, naime, pokazao talentiranim za nalaženje relativno mladih, ambicioznih i dosta dobro obrazovanih ljudi iz HDZ-ova kadrovskog ekosustava koji podjednako zrače znatnu razinu socijalne inteligencije kao što u društvu dominiraju ugodnom vanjštinom.

Sada vidimo kako je već prvi javno obznanjeni odabir - imenovanje dekana šibenskog veleučilišta Ivana Malenice za ministra uprave - bio dobar pokazatelj kakav profil ministara Andrej Plenković želi forsirati. Mlad, zgodan, dobro obrazovan i vrlo aktivan u lokalnom HDZ-u, nije baš vrhunski znanstvenik i materijal za Nobela, ali zna više nego dovoljno i ima perspektivu. Kad, recimo, pročitate znanstveni rad Ivana Malenice na temu javne uprave u kojem (pojednostavljeno prepričano) govori da javnu upravu treba modernizirati, ali polako jer to ne ide brzo, pomislite kako ste dobili ministra kojem će za mini reformski pomak trebati eoni, ali onda ipak utješno čujete od vrhunskih i vrlo kritičnih stručnjaka za upravu, koji dobro poznaju Malenicu, da se radi o vrlo sposobnom i organiziranom mladom čovjeku koji bi mogao učiniti puno. Pa, eto, ima šansu.

Vrlo logičnim izborom za novog ministra rada i mirovinskog sustava čini se dosadašnji šef Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Josip Aladrović. Radi se o vrlo dobrom stručnjaku s dobrim poznavanjem problematike mirovinskog sustava koji je uz bivšeg ministra Pavića vidio što znači srljati u sukob sa stručnom i općom javnošću i sasvim sigurno nije psihoprofil koji će tu grešku ponavljati. Aladrović je novi ministar koji je dugoročno suočen s najvećim hrvatskim izazovom; demografskim kolapsom koji u 1. stupu mirovinskog sustava stvara crnu rupu epskih razmjera. Neće mu biti lako.

Budući da je poznata bliskost premijera Plenkovića i Marka Pavića, moglo se očekivati da će taj vlasnik diplome prirodoslovno-matematičkog fakulteta dobiti drugu priliku i nekako se čini da će ondje primjerenije iskoristiti ono što je trebao naučiti na specijalističkom studiju Ekonomskog fakulteta - Vodstvo.

Može se reći kako je najveće iznenađenje smjena potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Zli jezici pričaju kako mu nisu toliko “obračunate” sumnjive afere koliko to što je nakon tih afera prestao gorljivo braniti premijera. Bez obzira na to što pričaju (zli) jezici, činjenica je da je Tolušićeva nasljednica Marija Vučković također prototip novog HDZ-ova ministarskog kadra, baš kao i Malenica i Aladrović. Njeno iskustvo iz ministarstva regionalnog razvoja, stranačka uvezanost od malih nogu, ambicioznost, radišnost i općenito pojavnost kvalificirali su je u hadezeovu 3.0 ministricu, idealnu dužnosnicu za izbore 2020.

Bit će ti 3.0 hadezeovci potencijalno i problem Plenkoviću, jer znatan dio njegove unutarstranačke oporbe nije prešao ni 1.0 razinu; ostaju tamo negdje u spletkama i političkim strategijama iz osamnaestog stoljeća iako su dosta dobro naučili koristiti tipkovnice na mobilnim uređajima. Često za tračeve, ponekad kompromitirajuće.

Završno treba reći kako je izbor Božinovića i Marića apsolutno logičan. Rijetki ljudi uz Plenkovića koji znaju voditi procese, zapravo jedini koji u prvom polugodištu 2020., za vrijeme hrvatskog predsjedanja EU mogu pomoći Plenkoviću da iskoristi sve fenomenalne prilike za skupljanje političkih poena.

Čudi ostanak ministra zdravstva kao da je u tom resoru sve u redu, a nižu se afere i gomilaju dugovi.