MAMA, TATA I JOŠ JEDNA MAMA Zašto ne primjeniti nešto što može spriječiti genetske bolesti djece?

Mnogi mi kažu da imam crte lica kao mama, a oči kao tata. No, ja imam i DNK još jedne žene. Ne mogu je smatrati trećim roditeljem, imam samo neke od njezinih gena, kaže Alana Saarinen (14), jedna od 17 djece čije je rođenje 2001. godine bilo svjetska medijska senzacija. Rođena je zahvaljujući pionirskom pothvatu koji je u Klinici St. Barnabas u New Jerseyju izveo dr. Jacques Cohen. On je, koristeći jajašce Alanine majke Sharon, spermu njezina supruga Paula i mitohondrijsku DNK nepoznate donatorice, pomoću umjetne oplodnje kreirao embrije. Tako je na svijet došla Alana, sada zdrava tinejžerica i odlična učenica koja, k tome, svira klavir i igra golf.

Djeca poput Alane uskoro će se rađati i u Velikoj Britaniji. Naime, prije nekoliko dana zastupnici Donjeg doma britanskog Parlamenta sa 382 za, a 128 protiv izglasali su zakon koji regulira medicinski postupak stvaranja embrija s genima “tri osobe”. Potvrdi li ovu odluku i Gornji dom Parlamenta, što se očekuje, već iduće godine na Otoku će se roditi prve takve bebe. Stručnjaci predviđaju da bi se novim medicinskim postupkom godišnje u Velikoj Britaniji moglo rađati oko 150 djece. Očekivano, protiv donošenja kontroverznog zakona, prvog takve vrste u svijetu, bili su predstavnici Katoličke i Anglikanske crkve, ali i neke udruge konzervativne provenijencije. Oni ne samo da se protive bilo kakvom postupku povezanim s medicinski potpomognutom oplodnjom i potencijalnim uništavanjem embrija, nego smatraju da cijela metoda nije etična i sigurna te da otvara put prema “genetski dizajniranim bebama”.

No, cilj novog zakona jest omogućiti roditeljima zdravo potomstvo lišeno tzv. mitohondrijskih bolesti. Riječ je o pedesetak teških i neizlječivih bolesti koje se prenose s majke na dijete zbog defekata na mitohondrijskim genima. Među tim bolestima, koje pogađaju jedno od 6500 djece, jesu dijabetes, sljepoća, fatalno zatajenje jetre, gluhoća i mitohondrijske miopatije koje se manifestiraju slabljenjem mišića, zbog čega su oboljeli u invalidskim kolicima. Tvrdnje o nedovoljnoj sigurnosti metode ne čine se utemeljenima jer se novi zakon nije donosio na brzaka, kako je to često slučaj u Hrvatskoj, nego se na njemu radilo godinama. Povjerenstvo za humanu oplodnju i embriologiju (HFEA) još je 2013. godine dalo zeleno svjetlo za kontroverzni medicinski postupak, a javna je rasprava pokazala da britanska javnost to u velikoj mjeri podržava. Nadalje, bebe koje na svijet dođu pomoću nove metode umjetne oplodnje neće biti “dizajnirane” jer postupak ne uključuje genetske modifikacije. Novorođenče će imati 99,9 posto majčinih i očevih gena, a svega 0,1 posto, odnosno 37 gena donatorice zdravih mitohondija. I upravo ti geni će djetetu omogućiti život bez teških patnji povezanih s mitohondrijskim bolestima. Naposljetku, ako neki medicinski postupak može roditeljima pomoći da imaju zdravu djecu, zašto ga ne primijeniti?