MARKO BIOČINA Ministra Hasanbegovića nitko nije napao zato što je musliman. Problem je u njegovim stavovima, ne u vjeroispovijesti

Nema nikakve sumnje kako je spremnost glavnog imama zagrebačkog Aziza ef. Alilija da javno u zaštitu uzme ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u svojoj suštini časna. No, bilo bi ipak poželjno da braneći onoga za kojeg drži da je nepravedno optužen i sam ne atribuira nepostojeće inkriminacije.

Podsjetimo, prošlog tjedna svoju hutbu - govor tijekom molitve petkom - Alili je posvetio Hasanbegoviću, ustvrdivši kako bi se svaki pripadnik islamske zajednice ‘trebao identificirati s njim, zato što se čulo previše denunciranja njegove osobe antiislamske i islamofobne naravi’. Iako je krajnje neuobičajeno da se cijela vjerska zajednica poistovjećuje s jednim svojim članom, ideja kolektivističke zaštite onoga koji je suočen sa šovinističkim napadima bila bi razumljiva - samo kada bi takvi napadi uistinu postojali. No, u slučaju Zlatka Hasanbegovića ih nema.

U žestokim kritikama koje su mu tijekom proteklih tjedana upućene netko bi - ovisno o poziciji promatranja - mogao iščitati svakakve motive - političke, ideološke, pa čak i osobne, no nikako vjerske. Pojednostavljeno rečeno, problem je u njegovim stavovima, ne u vjeroispovijesti. Nekorektno je, stoga, napade na Hasanbegovića - bili oni opravdani ili ne - predstavljati kao napade na cijelu islamsku zajednicu u Hrvatskoj, a neozbiljno detektirati antiislamizam tamo gdje ga nema.

Zagrebački imam i ostali članovi islamske zajednice imaju razloga biti zabrinuti za porast islamofobije u hrvatskom društvu tijekom posljednjih pola godine, no generator tog opasnog trenda nisu kritike na račun novog ministra kulture već imigrantska kriza koja slične sentimente izaziva diljem cijele Europe. Ironično, u Hrvatskoj su glavni generator takvih ispada, poput skandaloznih izjava šefa Hrasta Ladislava Ilčića, bili pripadnici Domoljubne koalicije kojoj pripada i sam Hasanbegović. S druge strane, glavna prepreka tim tendencijama bila je upravo lijevo-liberalna scena, čiji su pripadnici danas glavni Hasanbegovićevi kritičari. Moguće je da Aziz ef. Alili smatra kako su te kritike neutemeljene, no u najmanju ruku je kontraproduktivno zbog toga ih karakterizirati islamofobnima.

Mudrom čovjeku ipak bi trebalo biti jasno da neprijatelj njegovog prijatelja ne mora nužno biti i njegov neprijatelj.