#METOO PROTIV BOŽIĆNIH KLASIKA Pjesma koja je desetljećima grijala srca zaljubljenih zabranjena je na mnogim radijskim postajama. Jesmo li normalni?

Eto, i to smo dočekali. U zamahu #MeToo pokreta pod udar je došla i stara “božićna” pjesma “Baby, It’s Cold Outside” koju su ove godine zabranile emitirati razne radijske postaje diljem SAD-a i Kanade. Jer da je 1944. godine kad ju je napisao brodvejski skladatelj Frank Loesser imala jedno značenje, a danas posve drugo.

Brodvejski skladatelj Frank Loesser daleke 1944. godine napisao je “Baby, It’s Cold Outside” za svoju suprugu Lynn Garland u povodu jednog partija kojeg su organizirali u njujorškom hotelu Navarro, a čija je tema bila “baby”. 1949. godine spomenutu pjesmu u mjuziklu “Neptune’s Daughter” pjevaju Ester Williams i Ricardo Montalbano, a zanimljivo je da je iste godine u duetu, kako je i zamišljena, snimaju Ella Fitzgerald i Louis Jordan, Dinah Shore i Buddy Clark, Homer And Jethro i June Carter (kasnije supruga Johnnyja Casha), Frank Loesser i Lynn Garland koji su je i “začeli” te nekolicina drugih. Nakon što “Baby, It’s Cold Outside” osvaja Oscara 1950. godine uslijedile su brojne verzije iste pjesme.

Na našim radiopostajama najčešće ste čuli verziju Deana Martina iz 1959. godine gdje onaj drugi vokal ne pjeva jedna nego višeglasno tri-četiri prateće pjevačice, a “Baby It’s Cold Outside”, između ostalih, snimali su Louis Armstrong i Velma Middleton (1951), Sammy Davis Jr. i Carmen McRae (1957), Ray Charles i Betty Carter (1961). Posljednjih dvadesetak godina i Tom Jones i Cerys Matthews (1999), Rod Stewart i Dolly Parton (2004), James Taylor i Natalie Cole (2004), Anne Murray i Michael Buble (2008), Willie Nelson i Norah Jones (2009), duo She & Him (2011), Cee-Lo Green i Christina Aguilera (2012), Lady Gaga i Joseph Gordon-Levitt (2013), Garth Brooks i Trisha Yearwood (2016).

E sad, jesu li svi ti pjevači i pjevačice, kao i oni koje nisam spomenuo, a snimali su istu pjesmu, gluhi pored zdravih ušiju? Jer, eto, nitko od njih nije zapazio da stihovi te pjesme “promoviraju silovanje tijekom dogovorenog izlaska, prisiljavanje žene da ostane iako mu ona govori ‘ne, ne, ne’”. Tako tvrde promoteri #MeToo pokreta i dodaju da je “kontekst jako bitan, odnosno da je pjesma prije 70 godina imala drugačije značenje”. Shodno njihovim preporukama spomenutu su pjesmu tijekom ove “božićne sezone” zabranile razne radijske postaje diljem SAD-a i Kanade.

Čast Bogu, takav se potez u okviru konzervativne rekonkviste diljem Zapada prije očekivao od crkve jer “Baby, It’s Cold Outside” ni po čemu nije “božićna” pjesma, a baš je se najčešće emitira tijekom adventa i Božića preko Silvestrova do Sveta Tri kralja. No, kad neće Crkva, hoće #MeToo pokret koji i u jednoj tako benignoj pjesmici čuje i vidi silovanje ili barem nagovaranje na (prisilni) seks. Zanimljivo, valjda prije 70 godina kad ju je Frank pisao Lynn nije bilo silovanja, a valjda je i moja životna družica naivna jer dok pišem ovaj tekst i slušam verziju Deana Martina, dolazi i kaže, “eh, to su bila vremena, kakva krasna glazba”. Dakle, i ona je gluha pored zdravih ušiju ili jadna ne uviđa što joj se sprema nakon što svoje otpjeva Dean Martin.

A sve je tako kristalno jasno, poput zraka u vedroj zimskoj noći na minus deset. Ona kaže da “doista ne može ostati”, a on joj veli “da je vani hladno”, ona “da će joj se majka zabrinuti”, a on “krasno, pa čemu onda žurba”, ona “možda još samo pola čašice”, a on “pusti neku ploču dok ja točim piće”. Ona se brine “što će susjedi reći”, a on “da je ovo ionako loš kvart”, ona “rekla sam, ne, ne, ne gospodine”, a on “ne smeta ti da se primaknem bliže”, ona “možda još jedna cigareta”, a on da “nikada još nije vidio takvu mećavu” i “da bi mogla zaraditi upalu pluća” i tako sve dok zajedno ne zaključe da je “vani hladno”. I ostanu kod njega doma.

No, posrijedi nije ušuškavanje pod dekicu usred hladne zimske noći nego silovanje. Barem ako pitate pobornike #MeToo pokreta koji u svemu počinju viđati vraga prisilnog seksa pa tako i u ovoj pjesmici u kojoj se jedan muškarac samo duhovito i nježno udvara jednoj ženi, nagovarajući je da ostanu kod njega jer je “vani hladno”. Nepobitno, kao i u tisućama pjesama jazz i blues, pop i rock glazbe iz ere prije seksualne revolucije, odnosno iz manje eksplicitnih vremena, tako se i u “Baby, It’s Cold Outside” može iščitati aluzija na seks, ali dizati moralnu paniku da spomenuta pjesma, kako smatraju akteri #MeToo pokreta, opisuje i glorificira prisilni seks doista je malo #TooMuch. I zaudara na moralnu policiju.

Naravno da je svako silovanje ne samo za osudu nego i za presudu dugotrajne zatvorske kazne, no ako netko u stihovima i notama pa i krasnim, najčešće nježnim glasovima svih onih elegantnih pjevača i pjevačica koji su tijekom proteklih 70 godina pjevali “Baby, It’s Cold Outside” vidi prisilni seks, onda doista od jedne snježne pahulje ne vidi pravu mećavu.

I što je sljedeće? Hoće li netko iduće sezone zabraniti “Santa Baby” (1953) koju tako mazno pjeva Eartha Kitt dok Djeda Mraza vabi da joj najlonke napuni čekovima, pokloni Convertible ‘54 svijetloplave boje, jahtu, apartman, a još mu i veli neka “razmisli što je sve zabavnog propustila i neka se sjeti svih momaka koje nije ljubila” te da će “i iduće godine biti dobra” i “čekati samo njega”. Pa jasno je o čemu se ovdje radi, zar ne? Kakav Djed Mraz, to mlada cura vabi svog starijeg sponzora, ali #MeToo od tome ni zuc.