Mi bismo predsjednika s lijepom mačkom

Pas je čovjekov najbolji prijatelj, a birač je najbolji prijatelj kandidata za predsjednika. To je poruka koju šalju naši kandidati koji su uključili i svoje pse u utrku za Pantovčak. Bogato ilustrirana bajka o psima predsjedničkih kandidata objavljena je u novoj Gloriji i skrušeno priznajemo da su nam kolege otele temu ispod nosa. Mi smo razmišljali o tome što sanjaju kandidati, ali kada je Bandić rekao da ne sanja ništa, zaključili smo da su im se ionako, u imovinskim karticama, osvarili gotovo svi snovi.

Kristinka Šćavina, autorica teksta o četiri šape u kampanji, mudro zaključuje kako će pas slavodobitnik koji dođe na Pantovčak oko Vile Zagorje “imati najveće dvorište koje neki pas u Hrvatskoj može imati”. Izdvojili su šest kandidata i nazvali ih: Sokol Vidošević, Kiri Pusić, Tiger Vuica, Rudi Bandić, Munchin Mikšić i Nil Hebrang. Mi ćemo ovdje pokušati otići za šapu dalje i zaviriti ispod repa njihovih ljubimaca te pojasniti kako nema velike razlike između njih i pasa, ali i samih birača i pasa.

Naime, to što imaju pse vrlo je jasna poruka da slične osobine očekuju od birača: bezrezervnu poslušnost, privrženost, razumijevanje, uveseljavanje, razigranu igru, razbibrigu za vlasnika, sklapanje novih poznanstava, ljepotu za pokazivanje...

Dakako, isključeno je bilo kakvo režanje, nepredviđeno lajanje koje izlazi iz okvira dobrog čuvara, prevelika opuštenost u vrijeme parenja kažnjava se kastriranjem, a ugriz se može oprostiti ako je bezazlen, ali ako se to ponovi, može se završiti zavezan na lancu. U kućnom pritvoru.

To je sve vrlo vidljivo. To žele od nas jer nitko se nije pohvalio da, recimo, ima mačku. A mačke su sušta suprotnost. Svojeglave, nepredvidljive, imaju svoj red, same se umivaju, kada im se netko ne sviđa, odmah mu to pokažu, ako im se netko sviđa, dobije svoju dozu umiljavanja, nakon čega se distanca opet vraća na staro.

One ne ovise o gospodaru jer se same mogu snaći za hranu, lijepo predu na mjestu koje same odaberu samo kada su zadovoljne i site. A kada su nezadovoljne, frkću, prijete kandžama i rijetko će napasti bez razloga. Za razliku od pasa, njih se ne može dresirati.

Dresiranje, to je pored svih nabrojanih najvažnija razlika. Birač očigledno ima karakteristike mačke (ili si to barem umišlja), a kandidati hoće pse (“u životu prolazi samo vjeran pas”). Kandidati se ne žele igrati s mačkama, ne zato što bi ih ogrebala, nego što su oni tada u ulozi miša. A to im se nikako ne sviđa. Igra sa psom daleko je jednostavnija, baciš mu kost on otrči, vrati se i poslušno je donese.

Strip “Mouser” i druge razne orwelovštine samo su potvrda našoj teoriji. To možemo nastaviti daljnjom eksploatacijom priče iz Glorije. Svi kandidati su rekli da psi imaju njihove karakteristike i da su im kao članovi obitelji.

Od Vidoševićevih šest pasa (Sultan, Barun, Kan, Gaj i bezimena mlada labradorica) izdvojen je Sokol. Karelijski medvjeđi pas u Gorskom je kotaru, a psi ovom kandidatu služe za svako njihovo imanje.

Stoga je logično da će mlada (op. a.) labradorica biti vrijedna tartufarka na novom imanju u Istri. Svi su različiti, jednako ih voli, a prema ljudima su blagi. A Hebrang je rekao da je dvoličan. Eto šest lica.

Hebrang ističe čeličnu disciplinu s terijerom Nilom, trčanje, četkanje. Zaljubio se u njega kada ga je (pas) polizao i kaže da mu se zavukao pod kožu. To mu treba.

Kujicu Kiri Vesna Pusić naslijedila je kada je mopsica Punch stradala u prometnoj nesreći. Tada smo prvi put mogli pročitati u priopćenju policije o uzrocima nesreće “da vremenski uvjeti i stanje na kolniku nisu bili prilagođeni vožnji”. Kiri se stalno igra, skriva gumenog konjića, zakopava igračke i stalno nešto izvodi. Sve je tu rečeno.

Buldog Alke Vuice vjerojatno će i dalje zapišavati ogradu s vanjske strane Pantovčaka, ali kao prepisana je Alka; kad ga netko napadne, uzvrati. Ima kratak fitilj, uživa u maženju, i to s mačkama. U čemu je i Alka prava profesionalka.

Najotkačenija je, pogađate, kao i gazda, Mikšićeva kuja Munchkin. Pekinezerica s Floride je neustrašiva, kaže dečko s Trešnjevke koji živi u Belom Manastiru. “Jednom se u Americi susrela oči u oči s jelenom, ali nije utekla nego se popiškila, što joj je bila prethodna namjera”. Urnebesno i kaubojski hladnokrvno.

Pas je dakle najbolji prijatelj predsjedničkih kandidata, ali dosta je nas koji čekamo čovjeka s mačkom.Takvi smo mi birači.

Dajte nam više nekog čovjeka s mačkom ili ženu s mačkom. Mačku ili mačka u čižmama za put u Europu, a ne mačka pod šljemom.