Da sam ga premlatila, još bih ja kazneno odgovarala, kaže policajka iz Varaždina koja je prijavila svog nasrtljivog nadređenog u kontroli na Bajakovu, a sud u Vukovaru ga oslobodio svake krivnje. Jer je stvar napravio samo jednom. Jer je stvar ponovio barem pedeset puta tijekom šest i pol sati noćne smjene, ali sutkinja u Vukovaru se pravi blesava. Jer je navikla da je normalno da se svi prave blesavi kad je u pitanju maltretiranje žena.
Ono što su u Americi Angelina Jolie i Salma Hayek, to su kod nas policajke: hrabre, odlučne žene koje nisu htjele prešutjeti ponižavanje i zlostavljanje, nego su to prijavile. Ako policajka neće vjerovati u pravnu državu, tko hoće? Ako sud neće vjerovati policajki, kako ćete djetetu objasniti da mu nije najpametnije otići odavde?
Prvo policajka iz Belišća koja je prijavila 27-godišnjaka zbog pjevanja “A joj, mala, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi”. Zatim policajka iz Varaždina, poslana kao pojačanje kolegama koji čuvaju granicu kod Bajakova. Od 23.30 do 6 ujutro kad im je završila smjena, nadređeni nije prestao s maltretiranjem, dirao ju je po bedrima, hvatao za koljeno, tražio seks. “Do kraja smjene više je nije dirao, ali ju je, pričajući kako redovito vara ženu, nagovarao na seksualni odnos, koristeći pri tome vulgaran, odvratan i gnjusan vokabular.
Sve to trajalo je do 6 sati ujutro kada su otišli do druge ophodnje, a po povratku u bazu u Vinkovce o svemu je izvijestila nadređenog jer je bila ‘uznemirena i ponižena, i to kao žena koja je u tom trenutku bila u službi policije’”, svjedočila je na sudu. Kad je policajka išla prijaviti stvar nadređenima, rekli su joj neka sve zaboravi jer to nije ništa strašno. Disciplinski sud MUP-a izrekao mu je uvjetnu presudu. Općinski sud u Vukovaru ga je oslobodio.
Policajke su kod nas izniman primjer, njima se ne može reći “kako si bila obučena”. Ne možeš je optužiti da je izazivala, ne možeš joj reći da je sama to htjela, ne možeš je pitati koliko je popila.
I opet.
“Čudi me da ima podršku žene nakon svega, a mogla sam primijetiti da mene gleda kao krivca”, kaže varaždinska policajka. Sutkinja u Vukovaru nju gleda kao krivca, tisuće žena i muškaraca gledaju je kao krivca. Žena je na strani nasilnika i preljubnika, pa to je normalno. Zašto je normalno? Pa, kad bi ga osudila, morala bi nešto poduzeti, naljutiti se, ispričati o svome životu. Puno je lakše nastaviti sebi lagati i pljuvati po onoj koja ne želi šutjeti i lagati.
Sutkinja u Vukovaru presudila je da je policajac to napravio “samo jednom”, niti jedna žena iz njegove policijske stanice nije prijavila ništa. Ne želim zamisliti što bi takav policajac radio ako bi neku ženu zatekao u prekršaju.
U oba slučaja, u Belišću i Vukovaru, policajke su prijavile muškarce koje nisu otprije poznavale. Većina žena doživi takvo zlostavljanje, od uvredljivih poruka pa do silovanja. Zlostavljači su najčešće oni najbliži, ali to je najteže prijaviti jer se treba suočiti s osudom članova obitelji, kolega, prijatelja. U slučaju bivšeg boksača i saborskog zastupnika HDZ-a Damira Škare, koji tek čeka suđenje po optužbi za silovanje, ispada da bivše radnice AK Siget detaljno svjedoče o zlostavljanju, a ona koja tamo radi više od deset godina o njemu može reći isključivo sve najljepše. Gluha, slijepa? Da, kao većina nas.
Slučaj varaždinske policajke je prijeloman. Okej, sudstvo je neovisno, ali država ovdje treba pokazati na čijoj je strani, jasno kako su to već učinili mediji. Ako ne možete zaštititi ženu u uniformi, što može očekivati žena koja optužuje takvog moćnika kao što je Škaro? Što može očekivati obična žena koja trpi nasilje? Ministar može puno toga napraviti, od javnog istupa podrške policajki do organizacije treninga za sve policajce.
Jer, ključno je pitanje je li društvo na strani zlostavljača ili žrtve. Znamo, dosad ste štitili zlostavljače. A danas?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....