PIŠE GVOZDEN FLEGO

MINISTRICA ZNANOSTI SAMA TREBA IZABRATI SURADNIKE, BEZ NAMETANJA UHLJEBA Ključni posao je kurikularna reforma, treba je nastaviti i dopuniti

Blaženka Divjak
 Srđan Vrančić / CROPIX

Prije tjedan dana u Saboru je imenovana i nova ministrica znanosti i obrazovanja, prof. dr. Blaženka Divjak. Tim imenovanjem hrvatska je Vlada, nakon podosta godina, dobila visokokompetentnu osobu za taj složeni resor. Osim u struci, prof. Divjak je svoju umješnost i odlučnost pokazivala i na matičnome Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu i kao prorektorica Sveučilišta u Zagrebu.

Svi koji želimo promjene sustava obrazovanja i znanstvene djelatnosti novoimenovanoj ministrici želimo mnogo dobronamjerne suradnje, snagu u opiranju pritiscima interesnih - političkih i financijskih - lobija te puno uspjeha u radu. Kako je kadrovska politika osnova svake politike i kako uspješno obavljanje ogromne količine složenih poslova uvelike ovisi o umješnim suradnicima, opravdano je da onome kome povjeravamo vođenje strategijskoga resora Vlade povjerimo i odabir najbližih suradnika. Ako visokim dužnosnicima netko izvan Ministarstva u njihov radni pogon silom ubacuje stranačke uhljebe, u takvome okružju neće biti velikih učinaka. Stoga ovlastimo ministricu da izabere svoje bliske suradnike i da provodi svoju nakanu, da tehnologije budu iznad ideologija.

Ključni i hitni posao pred novom ministricom je, prema njezinim riječima, kurikularna reforma. Treba ju nastaviti i dopuniti relevantnim primjedbama iskazanima u javnoj raspravi o prvom nacrtu te reforme. No kurikularna reforma je tek dio Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije pa bi razrada i primjena tek jedne (kurikularne) komponente bila znatno oslabljena ako je ne budu pratile promjene i u ostalima. Stoga se zalažem za istovremenu razradu i primjenu svih dijelova Strategije jer tek u sinergičkom djelovanju svojih sastavnica ona može dovesti do zacrtanih promjena.

U znanstvenim istraživanjima, danas najdinamičnijoj ljudskoj djelatnosti, promjene su svakodnevne pa je dijelove Strategije potrebno redovito dopunjavati i mijenjati, kao što je bilo istaknuto u Saboru prilikom njezina usvajanja. Stoga bi, smatram, trebalo prionuti ažuriranju toga 2,5 godina starog strategijskog dokumenta.

U nedavnom intervjuu ministrica među prioritete svrstava i izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kao sutvorac toga Zakona, neprestance ponavljam da je on rađen kao prijelazni dokument, s kratkim rokom trajanja. Umjesto naprednijih prijedloga novog zakona, u međuvremenu su predlagane nakarade, s raznovrsnim administrativnim i kvantitativnim ograničenjima Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta. Nadalje, desetak izmjena Zakona narušilo je njegovu konzistentnost pa umjesto još jednih izmjena i dopuna, kao visoki prioritet smatram izradu novog zakona. Kad bi ministrica predsjedala radnoj skupini za njegovu izradu, uz svakotjedne sastanke i jasnu podjelu zadaća, prijedlog novoga zakona bilo bi moguće iznjedriti za 100-tinjak dana. Ubrojimo li vrijeme javne rasprave, izradu konačnog prijedloga zakona, saborsku proceduru, novi bi zakon mogao biti usvojen za nepunu godinu dana.

Ohrabruje da su na sastanku saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu kandidaturu ministrice podržali i zastupnici oporbe. Preciznije - su podržali, pa nedugo potom odbili. Zastupnici oporbe implicite su pozdravili odlazak dotadašnjeg ministra znanosti, svi redom su eksplicite ponajprije izražavali zadovoljstvo kandidaturom prof. Divjak, no svi redom su na koncu glasali protiv nje. Zar nisu shvatili da su, glasajući protiv nove ministrice, glasali za ostanak ministra Barišića? U sat vremena vjerojatno nisu promijenili mišljenje, već je vjerojatnije da su glasali protiv vlastitih iskaza zagušeni stranačkom stegom, odlukom SDP-a da ne sudjeluje u preslagivanju vlasti. Kako su saborski odbori stručna radna tijela, odborsko pozitivno glasanje za novu ministricu, čije su osobine svi hvalili, moglo je biti stručno iskazivanje povjerenja osvjedočeno kompetentnoj izvanstranačkoj kandidatkinji, a bilo bi drukčijeg statusa od plenarnog glasanja protiv nove Vlade. Ako su već bili vezani stranačkom odlukom, bilo bi primjerenije da su u glasanju bili suzdržani. Zar nitko od tih zastupnika ne može sagledati osobne i institucionalne posljedice glasanja protiv vlastitih stavova ili se otrgnuti sa stranačke uzice i glasati prema vlastitoj savjesti? Zar je moguće da 'novi SDP' vjeruje da će vratiti povjerenje naroda u političare koji u sat vremena proturječe samima sebi, koji počinjaju verbalno, pa stoga i moralno i političko samoubojstvo? Tim prije što je stranačka stega u opoziciji znatno labavija od one na vlasti.

Iskra je frcnula na odborskoj raspravi je li obrazovanju primjerena depolitizacija. Bilo je dirljivo slušati kako sveučilišni docent sveučilišnu redovitu profesoricu i bivšu prorektoricu instruira da je Ministarstvo politička institucija, u nastojanju da ospori tezu prof. Divjak da obrazovanje treba depolitizirati. No pokušaj osporavanja te osjetljive ali značajne teze odigrao se posve neprimjerenim apodiktičkim sudovima. Ako prof. Divjak depolitizaciju obrazovanja poima kao odstranjivanje partikularnih stranačkih pritisaka jer je sistem obrazovanja javno dobro pa ono treba biti iznad ideologijskih i strančarskih nadmetanja, da će obrazovne politike najbolje artikulirati stručnjaci, a ne političari, da je obrazovanje područje u kojemu bi političari opće prakse trebali slušati savjete stručnjaka te njihovu razložitost i argumentaciju, bezrezervno sam na njezinoj strani. Uostalom, nastavni kurikuli su građeni na znanstvenim (stručnim) spoznajama, a Strategija je politički legitimiran dogovor stručnjaka. Dakako da obrazovne politike imaju političkih i pretpostavki i posljedica, no tim više njihove strategijske odrednice treba koncipirati stručnim argumentima, a ne ostrašćenim ideologemima. Dok ne dosegnemo razinu deliberativne demokracije, politike znalačkog razgovaranja i odlučivanja temeljem argumenata i zajedničkog dobra, umjesto temeljem isključivih stavova i partikularnih interesa vladajućih u državi ili u političkim strankama, sklon sam se zalagati za depolitizaciju umjesto repolitizaciju repolitizacije obrazovanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 16:36