Mnogo je zabavnije kad se kroz igru krećete pokretima tijela, a ne samo tipkanjem

ZAGREB - Ru­ke su mu mir­ne, ko­lje­na kle­ca­­ju u ri­tmu, ču­je huk pu­bli­ke dok briše znoj sa če­la. Da­nas svi­ra s Guns & Ro­ses i po­či­nje “Welcome to the Jun­gle”. Stišće gum­be ugra­­đe­ne u ma­lu pla­sti­čnu gi­ta­­ru, ako po­go­di, pu­bli­ka je gla­s­ni­ja, ri­tam se ubr­za­va i po­ja­­ve se mu­nje; pro­maši li, ništa se za­pra­vo ne­će do­go­di­ti, Hr­vo­­je će sa­mo izgu­bi­ti red.



Gi­ta­ru će ta­da uze­ti Ni­ko­li­na, Dar­ko ili Ar­pad, pri­ja­te­lji ko­­ji su se to­ga po­po­dne­va kao i mno­go pu­ta do­sa­d na­kon po­s­la oku­pi­li ka­ko bi od­svi­ra­li neš­to kroz igru Gu­i­tar he­ro III, u ko­joj igrač svi­ra uz ne­ke od naj­ve­ćih rock ban­do­va. Kad ne pre­bi­ru po gum­bi­ma, igra­ju golf, me­đu­so­bno se pre­bi­ja­ju u bo­ksu ili se utr­ku­ju au­ti­ći­ma ko­ji sa stra­žnje stra­ne ima­ju ugra­đe­ne ko­re od ba­na­na ko­je se mo­gu izba­ci­ti ka­ko bi se “uspo­ri­la” kon­ku­ren­ci­ja.



Zamjena za Monopoly



 U za­dnjih go­di­nu i pol da­na svi su na­ba­vi­li kon­zo­lu Nin­­ten­do Wii. Glo­bal­no, dvi­je go­­di­ne na­kon što ju je ja­pan­ski Nin­­ten­do lan­si­rao, ona još ruši re­k­or­de pro­da­je i u mno­gim je do­mo­vi­ma, po sve­mu su­de­ći, za­mije­ni­la tra­di­ci­o­nal­ni­je društve­ne igre, po­put Mo­no­po­li­ja ili Ri­zi­ka. O svo­je­vr­s­nom društve­nom fe­no­me­nu ko­ji je Wii po­kre­nuo iz­vješta­va­ju svi: od vo­de­ćih svjet­skih me­di­ja do bur­zo­vnih ana­li­ti­ča­ra.



- Oku­pi­mo se kod ne­ko­ga, ko­­men­ti­ramo dne­vne do­ga­đa­je i opće­ni­to, dru­ži­mo se. Je­di­na je ra­zli­ka što go­to­vo uvi­jek ne­tko u ru­ci ima kon­tro­ler ko­jim se upra­vlja ne­kom igrom - navodi Ar­pad Bo­gnar dok če­ka svoj red. Sa­da igra­ju golf i stan se br­­zo “pre­tvo­rio” u pra­vo igra­liš­te. Dr­že­ći kon­ro­ler, nje­gov ko­­le­ga s po­sla Da­mir Rešetar, do­sl­o­vno za­ma­hu­je, kao da u ru­­ka­ma dr­ži pra­vu pa­li­cu. Pro­ma­tra­ču la­i­ku kre­tnje ko­je ig­rač izvo­di mo­gu se či­ni­ti u naj­ma­­nju ru­ku smi­ješni­ma, no igra­­ču omo­gu­ća­va­ju ura­nja­nje u igru ka­kvo na dru­gim kon­­zo­lo­ma ni­je mo­gu­će jer su ko­­ri­sti­le stan­dar­dne kon­tro­le­re s  gum­bi­ma. U vri­je­me izla­s­ka, kon­tro­ler na­zvan Wii re­mo­te opi­si­van je kao re­vo­lu­ci­o­­na­ran jer je igra­ču po pr­vi pu­­t omo­gu­ćio izvo­đe­nje po­kre­­ta ko­ji se po­tom pre­no­se na te­­le­vi­zi­ju i pro­je­ktor ili na što je već kon­zo­la spo­je­na. Ka­da bo­­ksa­ju, eki­pa ko­ri­sti dva ma­nja kon­tro­le­ra ko­je dr­že u ša­ka­­ma. Kad svi­ra­ju, kon­tro­ler je spo­me­nu­ta gi­ta­ra.    



Prodano 43 milijuna  Wiija




- Po­an­ta je da kad nešto ig­raš, on­da to stvar­no i ra­diš. Osta­­le su kon­zo­le svom si­lom ti­p­ki i mo­gu­ćno­sti po­sta­le pre­kom­­pli­ci­ra­ne za ve­ći­nu ko­ri­s­ni­ka, a sa­mo sje­de­nje na ka­u­ču i upra­vlja­nje više ne­ma smi­sla - sma­tra Da­mir Rešetar. Na tra­­gu nje­go­ve pri­če jest i ona ka­­ko je Ni­nte­ndo Wii na­stao i na­­dmašio čak i na­jo­pti­mi­sti­č­ni­ja pre­dvi­đa­nja ko­ja su pri­je po­­če­tka pro­da­je go­vo­ri­la ka­ko bi se dru­go mje­sto na tr­žištu sma­tra­lo uspje­hom.



Fi­nan­ci­al Ti­mes iz­vije­stio je ka­­ko je 12. ruj­na 2007. Nin­te­n­­do po­stao no­vi vo­đa in­du­stri­je vi­de­o­i­ga­ra, ko­ja je, uzgred re­­če­no, ta­da vri­je­di­la 30 mi­li­jar­­di do­la­ra go­dišnje. Za uspo­re­d­bu, iste go­di­ne svjet­ski je iz­voz oru­žja pro­cije­njen na istu svo­tu. Prošle go­di­ne, pak, ru­ski plin­­ski div Ga­zprom oče­ki­vao je upra­vo 30 mi­li­jar­di do­la­ra do­­bi­ti. Do da­nas, a pre­ma VG Chartz, Nin­ten­do­va je ma­la bi­je­­la kon­zo­la ve­li­či­ne sre­dnjo­škol­­skog udžbe­ni­ka pro­da­na u 43 mi­li­ju­na pri­mje­ra­ka. Nje­go­­vi naj­bli­ži kon­ku­ren­ti, Xbox 360 i Playstation 3, isto­vre­me­no su za­bi­lje­ži­li pro­da­ju od 26 mi­­li­ju­na, te 18 mi­li­ju­na pri­mje­­ra­ka. Pro­cje­nju­je se da od sva­kog pro­da­nog Wiija Nin­ten­do ima 6 do­la­ra či­stog pro­fi­ta. Nin­ten­do se danas na­zi­va kra­ljem, a iza uspje­ha sto­je pred­sje­dnik upra­ve te kor­po­ra­ci­je Sa­to­ru Iwata i Shi­ge­ru Miyamoto, le­gen­dar­ni di­zaj­ner iga­ra. Dvo­jac iz Nin­ten­da pri­je šest go­di­na, ka­da je po­čeo ra­zvoj Wiija, ot­krio je dva, po in­du­stri­ju vi­de­o­i­ga­ra za­bri­nja­va­ju­ća tren­da: igra­či ko­ji­ma su ne­ka­da pro­da­va­li igre osta­rje­li su, završili fa­kul­te­te, za­po­sli­li se i po­že­ni­li te više ni­su ima­li vre­me­na za pre­da­no igra­nje.



Jednostavan za korištenje




Sho­dno to­me, ula­ga­li su sve ma­nje nov­ca. Dru­gi je pro­blem bio ci­je­na: ka­ko su kon­zo­le po­sta­ja­le mo­ćni­je, po­sta­je­le su i sku­plje. Kao i igre ko­je su se za njih pro­zvo­di­le. S dru­ge stra­ne, di­zaj­ne­ri iga­ra po­če­li su se okre­ta­ti na­stav­ci­ma hi­to­va umje­sto da su kre­nu­li in­ven­ti­vni­jim na­či­nom i po­kušali na­pra­vi­ti nešto što bi za­pra­vo proširi­lo tr­žište. Čel­ni­ci Nin­ten­da ta­ko su odlu­či­li po­je­dno­sta­vi­ti kon­zo­lu, upo­tri­je­bi­ti sla­bi­je pro­ce­so­re i gra­fi­ku, ali je, ka­ko su na­ja­vlji­va­li, uči­ni­ti za­ba­vnom. Isto­vre­me­no, oglašava­nje su usmje­ri­li pre­ma po­pu­la­ci­ji ina­če ne­sklo­noj vi­de­o­i­gra­ma;  že­na­ma i umi­ro­vlje­ni­ci­ma. Wii je pri­hva­ćen, što je pro­i­zvo­đa­ču za­da­lo dru­gi pro­blem ko­ji do da­nas ni­je ri­ješen; na tr­žištu vla­da pre­ve­li­ka po­tra­žnja i tvor­ni­ce ne sti­gnu pro­i­zve­sti do­volj­no.



- Čuo sam za slu­ča­je­ve ka­da su En­gle­zi na pro­pu­to­va­nju ili po­sje­tu Za­gre­bu zbog no­go­me­tne uta­kmi­ce svra­ti­li do ne­ke od tr­go­vi­na ka­ko bi ku­pi­li svoj Wii jer ih kod nas ima, dok go­re kod njih po­sto­je li­ste če­ka­nja - navodi Dar­ko Rešetar, ko­ji sma­tra da je Wii za­ra­zan baš za­to što je do­volj­no je­dno­sta­van da ga sva­tko odmah mo­že ko­ri­sti­ti.



Pra­te­ći tr­žišni uspjeh kon­zo­le, me­di­ji su po­če­li pi­sa­ti o sta­ri­joj po­pu­la­ci­ji ko­ja se na­glo po­če­la igra­ti. U En­gle­skoj je bi­­lo iz­vješta­ja i o 103 -go­diš­njoj igra­či­ci, a ma­ga­zin Pe­o­ple za­­bi­lje­žio je i ka­ko ju je ispro­ba­­la i bri­tan­ska kra­lji­ca. Ku­gla­la se i, pre­ma iz­vješta­ju, bi­la vr­lo uspješna.



- U našoj je eki­pi kon­zo­lu pr­­vo ku­pio Ar­pad, a ka­da smo je ispro­ba­li, usko­ro smo svi po­­sje­do­va­li svoj pri­mje­rak i naj­­češće je sve ra­di­lo ta­ko je ne­­tko došao ne­kom u po­sjet, ka­da je vi­dio i ispro­bao wii, naj­češće ga je ku­pio - pri­ča Dar­ko i do­da­je ka­ko ne­ma pra­vi­­la o to­me ko­li­ko vre­me­na pro­­vo­de ko­ri­ste­ći kon­zo­lu.  



Igranje i vježbanje



- Imam sve kon­zo­le ko­je su ika­­da izišle, i Wii sam ku­pio jer me za­ni­ma­lo što je to to­li­ko dru­­k­či­je od sve­ga na tr­žištu; ka­­da sam ga otvo­rio, shva­tio sam da je na­pro­sto za­ba­van, ta­­kve bi kon­zo­le i tre­ba­le bi­ti jer je ri­tam ži­vo­ta do­volj­no str­e­san da bi se još i zbog iga­ra živ­ci­ra­li - do­dao je Ar­pad. Po­no­­vo su igra­li Gu­i­tar he­ro i svi­rao je no­vi­nar Glo­bu­sa Hr­vo­je Ap­pelt.



- Ovo je igra­čka bu­du­ćno­s­ti, no osim iga­ra, već sa­da pre­ko nje mo­gu pra­ti­ti vi­je­sti iz ci­je­­lo­ga svi­je­ta, usko­ro bi­smo pre­­ko nje­ga mo­gli i ku­po­va­ti, mi­s­lim ka­ko će sve kon­zo­le ub­r­zo pre­u­ze­ti kon­cept ko­ji je po­­kre­nuo wii - smatra Ap­­p­­­el­­t, ko­ji naj­više igra upra­vo ne­ku spor­­sku igru iz se­ri­ja­la Wii sports ili Gu­i­tar he­ro. Upra­vo je po­to­nja iza­zva­la pra­vi ma­lu re­­vo­lu­ci­jiu, a svjet­ski su me­di­ji iz­vije­sti­li i o Au­stri­jan­ki ko­ja se na tri mje­se­ca za­tvo­ri­la u ku­­ću, pre­ki­nu­la lju­ba­vnu ve­zu i da­la otkaz ka­ko bi po­sta­la je­d­na od naj­bo­ljih svi­ra­či­ca.



- Ka­da bo­ksam 15 mi­nu­ta, za­i­­sta se kre­ćem, ali ne lu­pam pra­­vo­ga pro­ti­vni­ka, već nje­g­ov pri­kaz na te­le­vi­zi­ji - do­dao je Dar­ko Reše­tar. S dru­ge stra­ne, Bri­tish me­di­­cal jo­ur­nal na­pra­vio je stu­di­ju ko­ja je pro­u­ča­va­la mo­že li ig­ra­nje pre­ko Wiija za­mije­ni­ti dru­­ge, tra­di­ci­o­nal­ni­je obli­ke tje­lo­vje­žbe bu­du­ći da se igrač kre­će. “Mo­že po­mo­ći u kon­tro­li tje­­le­sne te­ži­­ne, no ne mo­že za­m­jen­ti  vje­žbe”, sto­ji u za­klju­č­ku stu­di­je u ko­­joj se na­vo­di i ka­­ko su za­bi­lje­­že­ni slu­ča­je­vi ka­­da su igra­či ra­­zvi­li “te­ni­ski la­­kat” igra­ju­ći wii.



- S naše stra­ne, wii je oblik do­­bre za­ba­ve i omo­gu­ćio nam je da se vi­di­mo češće ne­go što bi to ina­če bio slu­čaj - slo­žni su pri­­ja­te­lji s ko­ji­ma smo ra­zgo­va­ra­li i nji­ho­va izja­va upu­ću­je na ono što zna­či ri­ječ wii. Na ja­pan­sko­me zna­či “do­bro”, a ako se slo­va či­ta­ju sim­bo­li­čki, “ii” bi pred­sta­vlja­lo dva čo­vje­čulj­ka ko­ja se dru­že, ka­ko je obja­snio pro­i­zvo­đač ko­ji je pr­vo­tno kon­zo­lu pla­ni­rao na­zva­ti “re­vo­lu­ti­on” što je tre­ba­lo sim­bo­li­zi­ra­ti pro­mje­ne ko­je je unije­la. Na kon­cu, na­zvana je wii jer se na ve­ći­ni svjet­skih je­zi­ka  o mo­že išči­ta­ti kao - mi, sim­bo­li­zi­ra­ju­ći za­je­dništvo.






Kako je rastao tržišni uspjeh konzole, tako su rasli i popratni sadržaji, poput stranica koje bilježe rekorde koje su igrači u pojedinoj igri ostvarili. U Golfu, koji je jedan od najpopularnijih, prvi Hrvat koji je ušao na listu od 100 najboljih u cijelome svijetu bio je Hrvoje Appelt, koji je dogurao do srednine ljestice. Arpad Bognar, pak, na listu je ušao sa 27 poteza na terenu s devet rupa. Svaku od tih rupa pogodio je u manje poteza od uobičajenog “para” (op.a. uobičajan broj udaraca za pogodak loptice u rupu), pa je imao rezultat od -9, dok najbolji svjetski golfer s Wiija ima -14.



- Trebalo mi je jedno 15 minuta, igrao sam polako i nisam očekivao da ću postići neki rezultat, ali je lijepo kada se hrvatska zastava “zavijori” na svjetskog rang listi - rekao je Arpad.

  Hrvati na Wiijevim top- listama





Marinko Brkić Tot
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2025 05:43