Mora biti novca za zapošljavanje mladih

Loša vijest o ukidanju novih poticaja za zapošljavanje mladih, pripravništvo za 1600 kuna, kao mjere aktivne politike zapošljavanja u iznosu od 177 milijuna kuna govori o obezglavljenosti Vlade. Tu mjeru rezanja proračunskog manjka ne može se prihvatiti, u proračunu se moraju napraviti socijalno pravedne preraspodjele te time dati šansu i mladima. Razumijevanje ovog problema treba se staviti u širi kontekst stasanja naše socijalne države. Sa socijalnom državom u Hrvatskoj i s ulaskom u Europsku uniju nema se sreće. Hrvatski socijalni troškovi, s tendencijom opadanja, kreću se oko 20,4 posto BDP-a, a u EU27 su oko 29,4% BDP-a. U tom okviru Hrvatska izdvaja 0,5 posto za nezaposlene, a u EU27 izdvaja se 1,7 posto. K tome, valja dodati da se za socijalno uključivanje kod nas izdvaja 0,1 posto, a u EU27 0,6 posto, za stanovanje ne izdvajamo ništa, a u EU27 izdvaja se 0,6 posto BDP-a.

Europski socijalni model i nova europska politika socijalnih ulaganja za rast i koheziju Hrvatskoj su daleki iz više razloga. Nemamo aktivne mjere socijalne politike, mnoga su socijalna prava dijelom klijentelističke politike kojima se kupuju glasovi birača. Paket socijalnih ulaganja, koji zagovara Europska komisija, kod nas je beznadno mršav, ne ulaže se u ljude pa se ne može očekivati nikakav napredak.

Poglavito zbog nezaposlenosti gotovo jedna trećina našeg stanovništva je u riziku siromaštva i socijalne isključenosti, rastu društvene nejednakosti, a o socijalnoj koheziji kao pretpostavci gospodarskog razvoja ne može se govoriti. Prijeteća je i činjenica smanjenja troškova za socijalnu skrb i sve restriktivnijeg ostvarivanja socijalnih prava u tom sustavu namijenjenom siromašnima. Broj gladne i pothranjene djece, nažalost, i dalje će rasti.

Ustroj Vladinih resora nadležnih za ovo područje jedan je od ozbiljnih problema. Vlade utamničenog premijera Ive Sanadera i gospođe Jadranke Kosor područje rada i socijalne skrbi, kao dominantno jedan resor u zemljama EU, podijelile su u tri ministarstva i tako pridonijele deprofesionalizaciji, fragmentaciji i slabljenju socijalne države. Sadašnja je Vlada to podijelila na dva ministarstva u kojima je evidentna daljnja deprofesionalizacija i marginalizacija socijalnog sustava kao ključnog čimbenika integracije društva i identiteta nacije. I upravo u ovom području izostale su reforme kojima bi se izgradio administrativno učinkovit, djelotvoran i poduzetan sustav s kapacitetima povlačenja novca EU i implementacije europskih socijalnih programa.

K tome, ova je Vlada nastavila s deprofesionalizacijom slabašnih i krhkih socijalnih institucija. Istraživanja pokazuju da su se zavodi za zapošljavanje najviše europeizirali, zaposlenici su stekli nova znanja i vještine, ponajbolje su osposobljeni za povlačenje europskog novca. Svjedoci smo da Vlada na rukovodeća mjesta u tim ustanovama dovodi stranačke ljude koji svojom nestručnošću dovode u pitanje njihovo poslanje i razvoj. Elem, europski novac koji ćemo sutra dobiti za te svrhe bit će zbog ovih razloga manji, a programi neučinkoviti i nedjelotvorniji.

Ministar Mirando Mrsić kao leno je dobio instant Ministarstvo rada i mirovinskog sustava te dao primjeren obol zapošljavanju nekompetentnih stranačkih osoba i time dugoročnom slabljenju državne uprave. Hrvatska se našla pred klasičnim problemom dualizma socijalne države. Za ostvarivanje socijalnih prava pretpostavka je zaposlenje. Zaposleni i umirovljenici vlasnici su socijalnih prava, a rastući broj nezaposlenih socijalno je isključen i nema socijalnih prava. Ovaj dualizam u Hrvatskoj naročito obilježavaju prava umirovljeničke populacije, nerijetko kupljena podmićivanjem ili ostvarena preširokim okvirom solidarnosti ili političkim klijentelizmom.

Valja istaknuti da su europske zemlje u krizi zaustavile rast mirovina, prioriteti su socijalni paketi ulaganja u mlade i u obitelji. U Hrvatskoj mirovine bi se trebale povećavati po načelu uzajamnosti i solidarnosti.

Premda je u proteklih pet godina BDP pao za 13 posto, raste nezaposlenost i smanjuju se plaće, ova je Vlada nastavila s politikom povećavanja mirovina. Vlada krši zakon i time kupuje glasove umirovljenika, a mlađim naraštajima, jasno onim najsposobnijima, savjetuje da zaposlenje potraže seljenjem iz domovine. To je hrvatska inačica jamstva za mlade i nju Vlada treba poslati Europskoj komisiji na provjeru.

Mirovine se znatnim dijelom financiraju iz proračuna, proračunska sredstva moraju biti korištena i za socijalna prava nezaposlenih. Socijalna prava suvremenih socijalnih država građanska su prava, ona pripadaju i nezaposlenima. Stoga predviđenih 290 milijuna kuna porasta mirovina za 2014. godinu treba usmjeriti u aktivne mjere zapošljavanja. Samo će novo zapošljavanje jamčiti kakvu-takvu održivost mirovinskog sustava i prosperitet zemlje. Vjerujem da umirovljeničke udruge i stranke ne mogu dovesti u pitanje ovu argumentaciju.

Kako se ne bi trgovalo povećanjem mirovina za glasove na izborima, žurno valja sastaviti pokazatelje gospodarskog razvoja na temelju kojih će se računati porast mirovina. Tome treba dodati i nesocijalni transfer od 47,4 milijuna kuna iz proračuna članovima dobrovoljnih mirovinskih fondova, famozni III. stup. Ministar financija zadužuje se u inozemstvu kako bi isplatio premije na dobrovoljnu mirovinsku štednju bogatih sugrađana i time povećava nejednakosti u društvu! Ovakvu mjeru ne bi trpjeli niti najveći liberali. Ali trpi je hrvatski narod koloniziran eksperimentima Svjetske banke. Narodski rečeno, debelim se guskama mažu vratovi.

Dakle, tih 337,4 milijuna kuna u proračunu, iz dvije navedene stavke, treba usmjeriti za aktivnu politiku zapošljavanja i socijalno su pravednija preraspodjela, oni daju šansu barem dijelu mladih nezaposlenih kojima su ugrožena socijalna, a time i ljudska prava. Hrvatska ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti mladih u EU, u toj populaciji izložena je silnim gubicima ljudskog kapitala i stvaramo “odgođene gubitke” koje sutra nećemo imati odakle podmiriti. Kao što sam ranije pisao u ovim novinama, rješenje problema proračunskog manjka i smanjenja javnog duga, a time otvaranja srednjoročne perspektive zemlje je žurno ukidanje II. stupa, jasno neka tamo ostaju oni koji hoće. O tome prevažnom izazovu pripremam podlogu za nacionalni dijalog u ovim novinama.