Mrze je jer je smogla snage reći istinu u oči

Vesna Pusić se preko noći od ugledne političarke prometnula u najvećeg zločinca, goreg od Ratka Mladića i ostalih s haaških tjeralica. Težak je zločin počinila kad je progovorila o najnovijem jamstvu Vlade brodogradilištu 3. maj, kažu sindikalci, koje njezine riječi bole više nego srpske granate.

Za Pusić je to jamstvo 3. maju opasan presedan koji je Vlada povukla jer ju je Rijeka ucijenila kad je njezin gradonačelnik Vojko Obersnel zaprijetio da će Grad Rijeka izdati jamstvo ako država neće.

“To je zločin prema Hrvatskoj, ali i prema 3. maju. Katastrofa je za poduzeće u kojem rade kvalificirani i dobri radnici da nije prošlo restrukturiranje jer su vlasti od toga stalno bježale ili taj posao nisu znale napraviti.” Točno to rekla je Vesna Pusić govoreći u kontekstu pregovora s EU i upozoravajući na opasnost da odgodimo ulazak u europski klub zbog skupljanja političkih poena.

Je li Vesna Pusić kvalificirana da izjavi nešto takvo? Apsolutno. Žena je predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora i valjda zna što je za te pregovore bitno i što ta Europa traži i očekuje od Hrvatske.

Je li Vesna Pusić trebala biti tako iskrena? Za njenu osobnu političku karijeru to je vjerojatno jedan od većih gafova, jer u ovoj zemlji nije pametno govoriti ljudima istinu. Bolje se držati uobičajenih frazetina tipa “ništa nas neće spriječiti na našem putu”, “činimo sve što možemo da bismo spasili radna mjesta”, “sve je to dio našeg fenomenalnog plana oporavka” i tako dalje. Kad ljudima kažeš kako stvari uistinu stoje postaješ im najgori neprijatelj, zagovornik krupnog kapitala, grobar malog čovjeka, mrzitelj svega hrvatskoga i tko zna što sve ne.

Primjena istog principa

No, kad se problem hrvatskih brodogradilišta razmota od političkih frazetina, ostaje na kraju gola istina da ona više ne mogu raditi kao do sada. Europa jednostavno ne dopušta da država subvencionira proizvodnju jer je to protivno slobodnom tržišnom natjecanju. Tko može sam, neka radi i opstane, tko ne može, neka se organizira tako da može ili neka ide u stečaj.

Zašto to Europa traži? Zato što u njenom svijetu nije pošteno da se na istom tržištu natječu oni koji dobivaju novac svojih poreznih obveznika, na bilo koji način i bilo kojim putevima, istodobno s onima koji moraju preživjeti bez tog novca. Isti je taj princip Europa primijenila i kod španjolskih, poljskih i drugih brodogradilišta, pa ni hrvatska ne mogu biti iznimka.

Međutim, hrvatska su brodogradilišta, za razliku od tih u drugim europskim zemljama, očito pregolema i nesavladiva politička sila, barem za ovu Vladu, kao uostalom i za prethodne. Hrvatska ulazi u Europsku Uniju već godinama i sve su te godine europska pravila dobro poznata. Nije se Europa jučer sjetila da nema državnih subvencija, a nije taj stav ni skrivala od Hrvatske. No, očito ga je hrvatska politika zamagljivala pred hrvatskom javnošću jer se nitko nije usudio reći biračima kakve su posljedice igranja po europskim pravilima.

Očekivano, Vesnu Pusić nakon rafala iz sindikalnih redova nisu pokušali obraniti ni potencijalni koalicijski partneri. Učinio je to zato Paul Vandoren, šef Delegacije EU u Hrvatskoj, i to baš prigodno, izravno u lice vođi oporbe Zoranu Milanoviću i Pusićkinom budućem koalicijskom partneru.

Iskreni političari

“Kada dođe vrijeme da hrvatski narod donese odluku o svojoj budućnosti, mora biti potpuno informiran o tome što donosi članstvo u EU”, rekao je Vandoren i pozvao sve političke strukture da stave dobrobit hrvatskih građana iznad individualnih političkih interesa. U prijevodu, pozvao ih je da počnu govoriti istinu.

Ma oni bi govorili istinu, gospodine Vandoren, ali vidite što se u ovoj zemlji dogodi s iskrenim političarima. Postanu nacionalni neprijatelji, poput Vesne Pusić, ili osamljeni heroji, poput guvernera Rohatinskog. Na izborima redovito pobjeđuju nasmiješeni, optimistični i glamurozni, koji obećaju plaće, mirovine, doplatke, ceste, škole, vodovode, liftove... kao da će sve to platiti ta vaša Europa, gospodine Vandoren, a ne sami glasači.