Za razliku od hrvatske publike koja je prema svom filmu uvijek rezervirana (ako ne i neprijateljski raspoložena), bosanskohercegovačka publika prema domaćim je filmovima navijačka bez rezerve. Entuzijazmu koji Sarajevo gaji prema domaćoj proizvodnji ponovo smo mogli svjedočiti jučer, kad je unutar natjecateljskog programa 12. Sarajeva prikazana i prva domaća premijera.
Film "Nafaka" redatelja Jasmina Durakovića publika je na jutarnjoj projekciji pozdravila oduševljenim aplauzom kakav naši filmaši nikad neće dočekati. Pritom publici nije previše smetalo što je "Nafaka" film koji zapravo vrvi slabostima.
"Nafaka" 39-godišnjeg debitanta Durakovića (inače, bivšeg kritičara, a danas direktora federalne TV) jedan je od najambicioznijih filmova nove bosanskohercegovačke kinematografije. Riječ je o društvenoj freski koja prati život jedne mahale (susjedstva) od prvih godina rata do tranzicijskog poraća. Junaci filma su vlasnik lokalnog kafića (Mustafa Nadarević), kafanska pjevačica (Lucija Šerbedžija), grupa susjeda bosanskih vojnika (Haris Burina, Miralem Zubčavić, Aleksandar Seksan), te njihove supruge, od kojih je jedna Afroamerikanka i ujedno pripovjedač filma.
Zbivanja koja "Nafaka" prati počinju prvih dana opsade, u ratnom segmentu filma Duraković prati zbivanja na bojištu, ali i reketarenje i šverc u pozadini. U poslijeratnom razdoblju Duraković prikazuje opća mjesta Balkana nakon rata: veterani su i ovdje ispljunuti i besposleni, dojučerašnji kriminalci postaju poduzetnici, a ratne siledžije vlast. Dok Duraković u filmu i prema Srbima i prema Hrvatima nastoji biti oprezno korektan, glavni zlikovci "Nafake" su UN-ovci i međunarodni predstavnici. Kao i u nekim drugim bosanskim filmovima, "plavci" su i u Durakovićevu filmu sarkastični, rasistički gadovi.
Ako je "Nafaka" vjerojatno najpretenciozniji film bosanske kinematografije nakon njezine obnove, sa žalošću moram primijetiti da je to njen dosad i najslabiji film. Gomila materijala koju je Duraković htio uvrstiti u svoju epopeju naprosto se - lišena prave kičme - urušila. Film je dramaturški potpuno konfuzan, skače s jednog lika i teme na drugi, a da ni jedan problem ili odnos nije skuhan kako treba. Da stvar bude gora, Duraković nastoji da mu gotovo svaka replika bude aforizam, da iz svakog kadra viri geg ili simbol, da u film utrpa silne metaforičke prizore, uključujući čak i jedan splav koji plovi Miljackom i u završnoj sceni nosi sve likove u budućnost. Sve je to još filano mistifikacijom "naše raje", koja me podsjeća na bosansku verziju domobransko-gemišterske mitologije Dubrave.
Ipak, prava senzacije nedjelje stigla je iz Čilea. Matias Bize ima 27 godina i snimio je film "En la cama" (U krevetu), po meni dosad najbolji film festivala. "En la cama" je film sa samo dva lika, čitav se zbiva u jednoj motelskoj sobi od večeri do jutra. Junaci filma (Blanca Lewin, Gonzalo Valenzuela) dvoje su potpunih neznanaca koji nakon partyja završe u krevetu, da bi tijekom četiri sata u tmurnom motelu prošli čitav luk od bezbrižnog seksa, preko romanse do rasapa. Premda je Čileančev film i produkcijski i sadržajno manji od makova zrna, po svojoj kvaliteti on je pravi orijaš. Ime Matias Bize treba zapamtiti!
Jurica Pavičić
Film "Nafaka" redatelja Jasmina Durakovića publika je na jutarnjoj projekciji pozdravila oduševljenim aplauzom kakav naši filmaši nikad neće dočekati. Pritom publici nije previše smetalo što je "Nafaka" film koji zapravo vrvi slabostima.
"Nafaka" 39-godišnjeg debitanta Durakovića (inače, bivšeg kritičara, a danas direktora federalne TV) jedan je od najambicioznijih filmova nove bosanskohercegovačke kinematografije. Riječ je o društvenoj freski koja prati život jedne mahale (susjedstva) od prvih godina rata do tranzicijskog poraća. Junaci filma su vlasnik lokalnog kafića (Mustafa Nadarević), kafanska pjevačica (Lucija Šerbedžija), grupa susjeda bosanskih vojnika (Haris Burina, Miralem Zubčavić, Aleksandar Seksan), te njihove supruge, od kojih je jedna Afroamerikanka i ujedno pripovjedač filma.
Zbivanja koja "Nafaka" prati počinju prvih dana opsade, u ratnom segmentu filma Duraković prati zbivanja na bojištu, ali i reketarenje i šverc u pozadini. U poslijeratnom razdoblju Duraković prikazuje opća mjesta Balkana nakon rata: veterani su i ovdje ispljunuti i besposleni, dojučerašnji kriminalci postaju poduzetnici, a ratne siledžije vlast. Dok Duraković u filmu i prema Srbima i prema Hrvatima nastoji biti oprezno korektan, glavni zlikovci "Nafake" su UN-ovci i međunarodni predstavnici. Kao i u nekim drugim bosanskim filmovima, "plavci" su i u Durakovićevu filmu sarkastični, rasistički gadovi.
Ako je "Nafaka" vjerojatno najpretenciozniji film bosanske kinematografije nakon njezine obnove, sa žalošću moram primijetiti da je to njen dosad i najslabiji film. Gomila materijala koju je Duraković htio uvrstiti u svoju epopeju naprosto se - lišena prave kičme - urušila. Film je dramaturški potpuno konfuzan, skače s jednog lika i teme na drugi, a da ni jedan problem ili odnos nije skuhan kako treba. Da stvar bude gora, Duraković nastoji da mu gotovo svaka replika bude aforizam, da iz svakog kadra viri geg ili simbol, da u film utrpa silne metaforičke prizore, uključujući čak i jedan splav koji plovi Miljackom i u završnoj sceni nosi sve likove u budućnost. Sve je to još filano mistifikacijom "naše raje", koja me podsjeća na bosansku verziju domobransko-gemišterske mitologije Dubrave.
Ipak, prava senzacije nedjelje stigla je iz Čilea. Matias Bize ima 27 godina i snimio je film "En la cama" (U krevetu), po meni dosad najbolji film festivala. "En la cama" je film sa samo dva lika, čitav se zbiva u jednoj motelskoj sobi od večeri do jutra. Junaci filma (Blanca Lewin, Gonzalo Valenzuela) dvoje su potpunih neznanaca koji nakon partyja završe u krevetu, da bi tijekom četiri sata u tmurnom motelu prošli čitav luk od bezbrižnog seksa, preko romanse do rasapa. Premda je Čileančev film i produkcijski i sadržajno manji od makova zrna, po svojoj kvaliteti on je pravi orijaš. Ime Matias Bize treba zapamtiti!
| Upamtite ime Matias Bize
|
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....