TAJNA KUĆE BROJ 29

Najdetaljnija i najpreciznija rekonstrukcija ubojstva u selu Palovec, mračne tajne koja je ostala skrivena gotovo 19 godina

 
Lijevo: Smiljana i Jasmina kao djeca, policija i Smiljana Srnec' Sredina: 'Kuća Srnecovih' Desno: 'Pogreb Jasmine, policija uzima materijale iz kuće i župnik Đuro Vukalović
 Robert Fajt / Željko Jadinjak / privatna arhiva / Hanza Media

Domaćica Smiljana Srnec (45) popila je jutarnju kavu, a onda otpravila muža Ivicu. Iako je keramičarski obrt zatvorio još prije devet godina, i dalje po međimurskom kraju postavlja pločice jer je dobar majstor. Imao je još jedan dogovoreni posao te subote. Kći Katarina i njezin dečko David Balent, koji im se doselio, odspavali su koji sat dulje. Nije dirala ni srednju kćer, tinejdžericu, a najmlađu je probudila jer je prvopričesnica pa u župnim prostorijama u Maloj Subotici u 10 sati ima vjeronauk. Tijelo Smiljanine mrtve sestre Jasmine Dominić, zamrznuto u Končarevoj škrinji ispod stepeništa, naslonjenoj na zid njezine spavaće sobe, dočekalo je tamo 6767. dan.

Ni po čemu, dakle, ova subota nije bila posebna za Smiljanu u njezinoj obiteljskoj kući u Novoj ulici 29. Da sunce nije zasjalo nešto jače za ovo doba godine, bilo bi to jedno sasvim obično jutro u Palovcu, međimurskom selu ljubaznih i vrijednih ljudi.

Smiljana i malena spremile su se i krenule put župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici. Udaljena je tri kilometra, a usput su kladionica i market u kojima će majka obaviti što treba. Pognut će glavu pred dvije kapelice i pod jednim raspelom postavljenim usput te predati dijete župniku Đuri Vukaloviću, i ovaj put ne gledajući ga u oči. Neće ga biti najmanje dva sata jer župnik Đuro djecu ne pušta prije 11.45.

Za to vrijeme ustali su usnuli ukućani pa krenuli sa subotnjim pospremanjem. David i Katarina još nisu zakazali vjenčanje, no petogodišnja veza i zaruke, koje su iza njih, mogu pravdati njihov zajednički život i u ovako maloj sredini. Osim toga, David je svoje prebivalište i službeno prebacio na djevojčinu adresu. Mladi su puni planova i ne treba mnogo da ih krenu ostvarivati.

Već nekoliko puta dotad prigovarali su Smiljani za škrinju, pitali su je “zakaj je ne bi maknuli jer ionak samo guta struju”.

- Kaj vas briga, jel vi plaćate račune? - otresla bi se Smiljana na njih tonom koji je isključivao daljnje razgovore.

To su bili razlozi zašto je zbog godinama netaknute škrinje zamotane u celofan ispod stepeništa taj dio kuće ostao neuređen i s golim podovima, iako u njoj živi keramičar.

- Kaj ti to smeta - znala je reći i suprugu Ivici kad je predlagao da on poploči jedini nepopločeni dio.

Davidu je i smještaj uređaja bio nelogičan jer se poklopac zatrpan nepotrebnim stvarima ionako nije mogao zbog stepeništa otvoriti više od 20-30 centimetara, a Katarina se zapitala što je doista unutra jer je to valjda jedina stvar u kući u koju nije zavirila ni kao dijete, a ni sada kao djevojka. Smiljane nije bilo doma, a njihovi pogledi u jednom su se trenutku našli na škrinji. Pažljivo su je izvukli, tako da je ne isključe iz struje i tek toliko da je mogu otvoriti. Nije išlo lako jer su se gumeni slojevi okvira hladnjaka i poklopca praktički spojili zbog godina tijekom kojih ih nitko nije dirao pa je trebalo truda da se odigne. David je upro, ali nije išlo sve dok nije malo zarezao ispod poklopca, a onda je u tome i uspio. Hladnoća iz škrinje udarila ga je u obraze.

Ispod nataloženog leda ugledao je vrećice s mahunama, graškom i miješanim povrćem koje mu se pod prstima raspadalo od stajanja jer je odavno “prešlo”. Onda je dodirnuo nogu. Razgrnuo je ostalo povrće i shvatio da je ispod ljudsko truplo. Bilo je u sjedećem položaju, pokriveno ogrtačem i s glavom spuštenom prema naprijed.

Prizor nije mogao biti drukčiji nego nevjerojatan, potresan i mučan. Bila je to najgora scena koju je mladić vidio u životu. Počeo je košmar. Četiri zida obiteljske kuće, dakako, bila su preslaba da bi ga tamo i zaustavila. Mladić se uzšetao po kući tražeći telefon. Katarina je pala u nesvijest. Prestrašeni David pronašao je mobitel i okrenuo broj poznanika za kojega je znao da radi u policiji, misleći da će on najbolje znati što napraviti. Čovjek je vijest o pronalasku tijela proslijedio kolegama u Policijsku postaju Čakovec, a oni su na teren poslali ophodnju koja će na mjestu događaja provjeriti o čemu je riječ. Usput je obaviještena i Hitna medicinska pomoć.

Za to se vrijeme Smiljani još uvijek nije promijenila njezina subotnja svakodnevica, nego je obavila kupnju i kladionicu, pokupila malenu i krenule su kući. Na ulazu je vidjela vozila interventnih službi. Tko zna što je pomislila, ali teško da je vjerovala da je tajna koju je u staroj škrinji čuvala 18 i pol godina otkrivena jer je bilo teško vjerovati da bi se netko usudio dirati stvar koju nitko nije smio ni pogledati cijela dva desetljeća. No, u hodniku je ugledala neželjeni prizor - odmaknuti komad bijele tehnike, šokiranu djecu, djelatnike Hitne koji im pomažu i policajce koji zovu svoje nadređene tražeći da im pošalju ekipu za očevid. Svi su pogledima tražili od Smiljane odgovore.

‘Njoj su dali vse, a meni niš’

- Vmorila sam je! Zatukla. Komadom letve, ne znam koliko put po glavi. Njoj su dali vse, a meni niš. Ona je imala vse, a ja niš - prozborila je Smiljana ove šokantne riječi pred mnoštvom koje je nepomično stajalo.

Sablažnjive i nevjerojatne Smiljanine riječi morat će koji dan poslije potvrditi obdukcija, kako identitet pronađene osobe tako i način na koji je preminula, ali svima je bilo potpuno jasno o kome to Smiljana govori.

Njezina tri godine mlađa sestra Jasmina Dominić nestala je u kolovozu 2000. u dobi od nepune 23 godine, napustivši naprasno studij na Fakultetu političkih znanosti i posao koji je radila preko student servisa. U to su vrijeme djevojke više-manje živjele same. Naime, majka Katarina radila je kao domaćica u Njemačkoj (prije toga i u Austriji), gdje većinu vremena provodi i danas, a sad već pokojni tata Martin zvan Fredi bio je tesar - građevinski radnik u propalim tvrtkama GK Međimurje i Hrast, a poslije nadničar na terenskim poslovima po cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji.

Cakovec, 170219.
Reportaza u mjestu Palovec gdje je nedavno pronadjeno zensko tijelo u zamrzivacu.
Na fotografiji: kuca gdje je tijelo pronadjeno.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Zeljko Puhovski / CROPIX
Obiteljska kuća Dominićevih

Susjedstvo još ništa ne sluti, ali svaki novi sat koji otkucava u Palovec nosi sa sobom po jednu tonu napetosti. Uskoro će se ona moći rezati nožem. Drama se prvo promatra iza odškrinutih zavjesa. Umjesto na filmskom platnu, nestvarne scene odvijaju se u susjednom dvorištu. Prati ih i prvi susjed Josip Vrbanec na čija će vrata uskoro pokucati jedan od inspektora i odvesti ga kao svjedoka pretrage. Na mjestu događaja ekipa za očevid i dežurni kriminalist. Policija obavještava tužitelja.

Zlokobne slutnje šire se susjedstvom, a praćene panikom kucaju na vrata Slavice Srnec, Ivičine sestre koja živi nekoliko metara dalje. Zove telefonom bratovu obitelj iza policijskih traka, ali nitko se ne javlja. Umiruje ju drugi brat koji zna više.

- Nemoj se brinuti, s Ivicom je sve u redu, Smiljana je... - kaže u dahu.

Popodnevni sati došli su brzo. Policija prikuplja informacije i provodi očevid kako im je naložilo tužiteljstvo. Smiljanu više nitko ništa ne pita, smatraju da je rekla što je imala, a to im je sasvim dovoljno da je smatraju potencijalnim osumnjičenikom. Odvest će je u postaju, pozvati joj odvjetnika i formalizirati ono što je izjavila. Informaciju o očevidu u Palovcu doznaju i novinari lokalnog portala, ali “štopaju” je neko vrijeme, stvari koje su doznali previše su nevjerojatne pa traže nove i nove provjere.

Već se spušta noć. Smiljanu i supruga Ivicu odvoze na ispitivanje u Čakovec. Tijelo ne mogu izvaditi iz zamrzivača, jedini način da ga dopreme na patologiju Opće bolnice Čakovec jest da tamo odvezu cijelu škrinju. Ledu koji se stvarao dva desetljeća trebat će tri dana da iz svojih hladnih okova otpusti mrtvo tijelo jadne Jasmine. Ne smije se riskirati krivi potez jer u ovako kompleksnom slučaju obdukcija je ključni trenutak koji slijedi nakon očevida na mjestu događaja.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Lažne informacije

To je i više nego dovoljno vremena da se selom počnu pronositi razne dezinformacije, poput onih da je tijelo u zamrzivaču bilo raskomadano i da je sve otkrio neugodan zadah nakon isključenja električne energije. No, policija svoje informacije daje na kapaljku jer ih ni sama nema dovoljno da zadovolji javnost koju zanima svaki detalj ove grozne priče. U nedjelju 17. veljače, 24 sata nakon otkrića tijela, načelnik PU međimurske Ivan Sokač potvrdit će samo da su našli tijelo te da policija i dalje prikuplja informacije.

Kriminalisti će s tijela uspjeti “skinuti” otiske prstiju i oni će se poklopiti s otiscima prstiju iz identifikacijskog kartona Jasmine Dominić u PU međimurskoj. Smiljana je prenoćila u njihovoj zgradi sa statusom osumnjičenice za ubojstvo. Formalno je ispitana. Čakovečki odvjetnik Davorin Zlatarek postavljen joj je kao branitelj po službenoj dužnosti. No, stvari se, što se tužiteljstva tiče, počinju komplicirati.

- Branit ćeš se šutnjom. Nećeš odgovarati na pitanja - savjetuje odvjetnik branjenici jer u ovoj fazi još ne zna čime sve policija raspolaže.

Smiljana Srnec u ulozi osumnjičenice prihvaća njegov pravni savjet. Istražitelji više nemaju priznanje!

Bez pisanog traga

Tko je ubio Jasminu Dominić ili tko je sve sudjeovao u njezinu usmrćivanju u ovom trenutku nitko ne može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću. Pouzdano je da je Smiljana znala za tijelo i da ga je ona tamo čuvala. No, je li bila jedina? Što je znala majka Katarina, a koje je slutnje sa sobom u grob odnio otac Martin 10. srpnja 2013. godine? Je li išta rekla suprugu Ivici i kako je tajnu čuvala pred djecom? Kako je skoro dva desetljeća uspjela držati u uvjerenju obitelj, poznanike i institucije da je Jasmina dobro, negdje daleko, i zašto je u tome gotovo uspjela? Pitanja se gomilaju, a istražitelji na njih gotovo pa očajnički traže odgovore.

Novinari su okupirali Palovec, vijest o sablaznom zločinu obišla je zemaljsku kuglu, a međimursko selo se na sve moguće načine bezuspješno želi vratiti u svoju svakodnevicu. No, zlu sjenu koja se nadvila nad njih one subote rastjerati može samo istina o Jasmininoj smrti. Mještani zato za njom tragaju intenzivno gotovo kao i službeni istražitelji.

Po kućama se prepričavaju sjećanja na Jasminu i članove njezine obitelji, a u policiji vade kutiju s dokumentacijom kao njihovi kolege u seriji “Zaboravljeni slučaj”. Hoće li istraga o smrti Jasmine Dominić postati hrvatski “Twin Peaks”, čija priča o ubijenoj djevojci u malom gradu u američkom serijalu počinje baš na današnji datum, 24. veljače?

U policiji nema pisanog traga da je nestanak kćeri otac Martin pokušao prijaviti još 2000. godine, ali da ga u policiji naprosto nisu ozbiljno shvatili pa o tome nisu napravili službenu zabilješku i zato nije pokrenuta potraga. Do tih je informacija došao Jutarnji list, no u policiji su ih ljutito demantirali, odbacujući navode da im se itko javio tih prvih nekoliko godina u vezi Jasmine. Oni upiru prstom u 16. kolovoza 2005., datum koji je u njihovim dnevnicima zabilježen pet godina poslije kada su im se, kažu, zapravo prvi put obratili otac i majka nestale Jasmine te rekli da vlastito dijete nisu čuli niti vidjeli pola desetljeća. Tada je objavljen njezin profil s osobnim opisom i obavljene su terenske provjere, ali nisu dale rezultate.

Jasminu Dominić (djevojka u bijelom krugu) imala je 23 godine kada je nestala, a mještani njezina sela Palovec punih su 19 godina čekali istinu o njezinoj strašnoj sudbini

Provjeravala se i tvrdnja da je navodno otac još 2000. godine došao s namjerom da prijavi nestanak kćeri, ali policija tvrdi da o tome nema nikakva traga. Još će ispitati neke u međuvremenu umirovljene policajce. Tijekom istraživanja objava o Jasmininu nestanku obaviješten je i Interpol i obavljene su neke inozemne provjere, ali nije bilo traga. U nekim fazama istrage izlistani su i svi mobiteli, ali nije bilo moguće pokriti razdoblje do prijave nestanka jer teleoperateri više nisu imali podatke. I kada bi se otkrilo neko nepoznato tijelo, provjeravalo se je li to možda tijelo nestale Jasmine.

Policija po nalogu tužiteljstva nastavlja s radom. U petak su pretražili dio uz kuću koji je prije zapečaćen. Smiljana je od srijede u ćeliji zatvora u Varaždinu koji je preko puta zgrade Županijskog suda u koji je bila dovezena oko 7.30 sati. Po savjetu novog odvjetnika Krešimira Golubića branila se šutnjom, nije odgovarala na pitanja i negirala je krivnju. Vladala je situacijom. Bila je hladna i suzdržana. Određen joj je jednomjesečni istražni zatvor.

Odvjetnik Krešimir Golubić od trenutka kad je njegova branjenica ispitana u varaždinskom Županijskom sudu odbija svaku molbu medija za kontakt ili izjavu.

Za tužiteljstvo je ubojstvo za koje je sumnjiče bilo bešćutno, s puno kriminalne volje i upornosti. Koliko će protek vremena utjecati na jačinu dokaza, zasad je najveća zagonetka. Stišat će se emocije, tihi jecaji majke Katarine, četiri prazne stolice pokraj nje uz odar simbolizirat će narušene odnose dok su se opraštali s Jasminom čije je tijelo bilo položeno u lijes i položeno u raku gdje je i tijelo njezina oca, koji nikad nije doznao kako je iz njihovih života iščezla njegova ljubimica.

- Moja Jaca, moja Jaca - znao je zavapiti otac Martin u birtiji nakon gemišta previše, a onda bi spomenuo i Smiljanu kao nekoga tko bi mogao imati veze s nestankom draže mu kćeri. Te su riječi došle i do policije, no iz nekog razloga on ih više nije ponavljao ni pred policijom, a sve manje i u birtiji. Doma su mu Smiljana i Katarina očitale bukvicu da ne priča okolo svašta kad popije jer je Jasmina dobro. Je li ga Smiljana uspjela u to uvjeriti, je li doista povjerovao da je Jaca otišla s nekim vozačem kamiona ili se udala u Japan, kao i da je sa starijom sestrom u stalnom kontaktu, a njemu se nikad nije javila?

CROPIX
Smiljana Srnec (lijevo), Martin Dominić (desno u krugu)

- Zadnji sam je put čuo kad je rekla da ide na brod na kojem je radila preko student-servisa. Rekla je da ide i u Pariz. Otad nemamo nikakvih informacija o njoj. Prije Nove godine bila je kod nas policajka i pitala je li nam se Jasmina možda javila. Nažalost, nije - rekao je Martin 2011. godine za Večernji list.

2000.

Prema tvrdnji tužiteljstva tijekom ljeta te godine dogodilo se ubojstvo u obiteljskoj kući u Palovcu. Žrtva je 23-godišnja Jasmina Dominić, izvanredna studentica politologije koja je većinu godine živjela u Zagrebu. Iako je već mrtva, mjestom kruže priče da se javlja iz Pariza, da dolazi kući ali na kratko vrijeme.

12. 9. 2005.

Pet godina nakon što slušaju Smiljanine priče da se Jasmina javlja, Martin i Katarina Dominić odlaze u policiju u Čakovcu i prijavljuju nestanak kćeri. Kreće potraga, obavljeni su deseci razgovora, traže je i lovci i HGSS, ispituju prijateljice, stanodavku, rodbinu. Svi članovi obitelji pristaju na poligrafsko testiranje.

8. 6. 2016.

Smiljana Srnec osuđena je na četiri mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana zbog lažnog prijavljivanja razbojstva 11. travnja 2014. Nije htjela odvjetnika u policiji i priznala je da je lažno prijavila napad i ozljeđivanje na poljskom putu.

16. 2. subota

Oko podneva je u kući u Novoj ulici 29 otkriveno tijelo u zamrzivaču. Počinje očevid, oko 18 sati Smiljanu Srnec policija odvozi u Čakovec. Oko 22 sata priopćava joj se da je osumnjičena za ubojstvo. Po savjetu odvjetnika šuti.

20. 2. srijeda

Smiljanu Srnec oko 7.30 dovode u tužiteljstvo, ispituju, sutkinja istrage određuje joj 30 dana istražnog zatvora. U 15 sati pogreb Jasmine Dominić na mjesnom groblju u Palovcu. Okupilo se oko 300 mještana.

21. 2. četvrtak

Doneseno je rješenje o provođenju istrage protiv Smiljane Srnec zbog sumnje da je počinila ubojstvo. Tužiteljstvo priopćava da je sestri zadala više udaraca tvrdim predmetom u glavu i da je uzrok smrti višestruki prijelom lubanje.

22. 2. petak

Policija od jutra do 11 sati po nalogu tužiteljstva traži dokaze u gospodarskom dijelu gdje je nekad bila i škrinja. U dvije velike kartonske vreće iznose predmete zatvorene u vreći. Slijedi njihovo forenzičko vještačenje.

Susret koji se nije dogodio

Tijekom istrage o Jasmininu nestanku i Smiljana je bila pozvana na razgovor. Tvrdila je da im je Jasmina za Uskrs 2001. godine s kolegicom s fakulteta Mihaelom Polančec došla na samo 15-ak minuta čestitati Uskrs i vratila se u Zagreb. Policija razgovara s Mihaelom, ali ona to demantira. Policajci razgovaraju i s Jasmininom stanodavkom u Zagrebu, kolegama s fakulteta, rodbinom i mještanima, pribavljaju se podaci od nekoliko liječnika. Nije tajna da policije u svijetu angažiraju i vidovnjake radi rješavanja zločina.

U slučaju nestanka Jasmine Dominić to je učinio njezin ujak Drago Sabol koji je takvu pomoć zatražio od Željka Valečića, zabrinut što već pet godina nema traga o njegovoj nećakinji, a čuje razne priče. Otkriva mu jednu tada bitnu informaciju - nitko od obitelji još nije službeno prijavio nestanak, ni on nije bio u policiji i moli ga za pomoć. Upravo po Valečićevoj sugestiji ujak odlazi u policiju i kaže da će angažirati vidovnjaka. Ali, to je vrijeme kad formalno nema prijave nestanka. Ipak, policija prihvaća kontakt s Valečićem i poziva ga te zajedno odlaze na teren.

Nema rezultata. Više desetaka obavijesnih razgovora također ne vodi do traga na išta što bi upućivalo da je Jasmina bila žrtva kaznenog djela.

- Meni tu nekaj smrdi - kaže u obavijesnom razgovoru ujak Drago, kojemu je već dosta priča da je Jasmina ovdje, ondje, da se Smiljana s njom čuje, što mu se nikako ne uklapa u karakterni profil nećakinje.

U to vrijeme potrage Davorin Zlatarek, koji će u subotu biti postavljen za branitelja Smiljani Srnec po službenoj dužnosti, općinski je državni odvjetnik i prisutan je na nekoliko zajedničkih sastanaka s međimurskim policajcima kad se raspravlja o tome ima li osnovane sumnje da ikoga osumnjiči, da se daju nalozi za pretrage. Zaključak je da nema.

Smiljana u dva navrata pristaje na poligraf, ali ispitivač zbog njezinih hiperventilirajućih reakcija, tupih pogleda i dubokog disanja mora prekidati ispitivanje. Ostali članovi obitelji - majka Katarina, otac Martin i suprug Ivica - također pristaju na poligraf. Ispitivanje prolaze bez problema i zaključak je da oni nemaju nikakve veze s Jasmininim nestankom, eventualnim saznanjem o kaznenom djelu ili da su na bilo koji način sudjelovali u njezinu nestanku.

Palovac, 200219.
Na mjesnom groblju u Palovcu kraj Cakovca sahranjena je Jasmina Dominic, djevojka nestala 2000. godine cije tijelo je pronadjeno u zamrzivacu njezine obiteljske kuce.
Na fotografiji: Sprovod Jasmine Dominic.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Sprovod Jasmine Dominić

U policijskim bilješkama ostaje zapisano da je Smiljana mladića s kojim je ona bila povremeno u vezi i koji se u međuvremenu oženio, označila kao Jasminina dečka. Policija i njega ispituje i on to negira. U nekim fazama potrage za Jasminom tragaju i lovci te HGSS-ovci. Netko prošle godine javlja da bi tijelo moglo biti u septičkoj jami pa se i ona pregledava. Kopalo se i na nekim ekonomijama za koje se tvrdilo da je tamo zakopano tijelo, ali bez rezultata.

Interna kontrola

- Da, sve to što ste čuli je istina. Jedino nije točno da sam ja primila prijavu, nego moj kolega koji mi je proslijedio predmet. Doista, bio mi je to jedan od najintrigantnijih nestanaka - rekla nam je u petak navečer umirovljena policajka koja je godinama radila na slučaju nestanka Jasmine Dominić.

Ona i jedan njezin kolega bili su posebno fokusirani na taj predmet. Sav rad koji je u proteklih gotovo 14 godina proveden na istrazi Jasminina nestanka ponovno je pod fokusom interne kontrole.

Prilikom izlijevanja rječice Trnave poplava je prijetila Novoj ulici u dva navrata, 2011. i 2015. godine, pa su vatrogasci pomagali mještanima u premještanju stvari. Za Međimurske novine su se prisjetili kako su na broju 29 pomicali škrinju, čudeći se što je u njoj toliko teško da su je jedva dizali. Tada je škrinja bila ispred kuće i tek je poslije unesena u kuću ispod stepeništa. No, čak i tom prigodom strašna tajna skrivana u obitelji Dominić nije razotkrivena.

- Točno je to. Bile su poplave i tada još nije bilo kanala iza njihove kuće koji je tek kasnije prokopan da bi voda mogla otjecati u obližnji potok i više nije dolazila do dvorišta. Taj je zamrzivač bio u jednom prostoru koji se naslanjao na kuću sa stražnje strane - kaže naš sugovornik.

Palovec, 220219.
Policija je jutros ponovo usla u kucu u Novoj ulici u Palovcu u kojoj je pronadjeno mrtvo tijelo Jasmine Dominic. 
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Željko Hajdinjak / CROPIX

Policija objašnjava da ih je na krive tragove svih tih godina navodila baš obitelj, odnosno Smiljana Srnec koja je uvjeravala sve oko sebe da joj je sestra živa, izmišljala detalje da je u Zagrebu, da se redovito čuje s njom, u nekoliko je navrata od susjeda posuđivala posteljinu “za sestru koja je iznenada navratila s dečkom, ali se sutradan rano vraća u Zagreb”, sve kako bi ostavila dojam da je sve u redu.

Posljednje što majka Katarina zna iz razgovora s Jasminom jest da je kći odlučila prekinuti redovni studij, da će se prebaciti na izvanredni studij politologije i da će si ga sama financirati radom. Sve ostalo o Jasmini roditelji znaju samo iz razgovora sa Smiljanom pa im tako govori da je Jasmina kući dolazila često i s dečkom. Oboje rade u inozemstvu, pa njezine izjave uzimaju kao činjenice koje i sami šire dalje onima koje zanima gdje je njihovo drugo dijete. No, jedna stvar nije se mijenjala svih tih godina - nitko više nikada nije Jasminu vidio živu!

Rodbina i bliži susjedi u početku su priču o Jasmininim putovanjima možda i prihvaćali. Branko Kocijan, koji je oženio Katarininu sestričnu, kaže nam da je i sestra pokojnog Fredija, Vera, iz rodnog im Donjeg Vidovca, nestala svojedobno na tri godine, hir ju je bio odveo negdje u Španjolsku, pa su svi mislili da je tako nešto učinila i Jasmina. Međutim, što je vrijeme prolazilo, sumnje su bivale sve veće. Ipak, nitko direktno nije Dominiće više pitao za Jasminu zbog neugode koja bi se otvarala s tom temom. Obitelj je zato odlazila u sve veću društvenu izolaciju, a okolina je slutila “da tam nekaj ni štimalo”.

Martin Dominić Fredi

‘Taj pogled’

Smiljana nikada do pronalaska tijela nije bila formalno osumnjičena za sestrin nestanak, ali je bila sumnjiva, istražitelji su fokus na nju stavili 11. travnja 2014. godine, pa i sljedećih godina kada je prijavila da su je napala trojica muškaraca i otela joj novac i zlatninu, a događaj je pokušala prisnažiti nagorjelom kosom i porezotinom na potkoljenici. Njezine namjere da lažnom prijavom opravda gubitak 3620 kuna na kocki kao i naušnice od bijeloga zlata su prozreli te je na kraju sve priznala. Osuđene je na uvjetnu kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Do te mjere je manipulirala da joj je nekim čudom uspjelo prenijeti dio obiteljske imovinu na Jasminu nakon smrti oca Martina. Vlasništvo nad njegovom polovicom imanja ravnomjerno je podijeljeno na tri dijela, na suprugu mu Katarinu, te kćeri Smiljanu i Jasminu. Jasmina je tako formalno “prihvatila” nasljedstvo, iako je u tom trenutku bila mrtva točno 13 godina.

Oni koji su dobro poznavali Smiljanu nisu imali dobar osjećaj. Ujak Dragutin Sabol nije mogao razumjeti ni ponašanje svoje sestre Katarine te s njom ne razgovara od 2005. godine. Pitao se što se čekalo pet godine s prijavom nestanka nećakinje koju je volio.

- Ovo što je Smiljana uhićena, sad me više i nije toliko iznenadilo, bilo mi je jasno što se događa. Vidjet ćemo što će izaći van – prokomentirao je Jasminin ujak Dragutin zagonetno i sumnjičavo.

- Moj sin Boris se s Jasminom igrao od malih nogu, bili su nerazdvojni i njezin ga je nestanak jako pogodio. Kada je vidio policiju u njihovom dvorištu, rekao je ovako: ‘To je to, sada ćemo konačno doznati što se dogodilo s Jasminom’ - prepričao nam je njegov otac Branko.

- Kao dijete bio sam često u njihovoj kući, igrao se s Jacom, ali od 1999. nisam prošao kroz ta vrata. Jednom sam naišao kad su se Smiljana i Jasmina nešto posvađale. Jasmina je istrčala iz kuće na dvorište i rekla: ‘Bježimo, ona će nas oboje ubiti!’ Taj pogled, te oči! - govori nam svjedok nemilog događaja, odmahujući nemoćno rukama.

Palovac, 200219.
Na mjesnom groblju u Palovcu kraj Cakovca sahranjena je Jasmina Dominic, djevojka nestala 2000. godine cije tijelo je pronadjeno u zamrzivacu njezine obiteljske kuce.
Na fotografiji: Sprovod Jasmine Dominic.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX

Da su dvije sestre bile “noć i dan”, “nebo i zemlja”, “crno i bijelo” slažu se svi koji su ih iole poznavali. Teta njihove majke Karolina Taradi (92) pričala nam je kako ju je jedna grlila prilikom svakog posjeta, a druge je nije gledala čak niti na cesti. Nije trebalo pogađati koja je koja.

Zajednička prijateljica Smiljane i Jasmine, koja je s njima odrastala, ne može pojmiti da je jednoj upravo na sprovodu, a da je druga u zatvoru. Prisjeća se razgovora sa Smiljanom otprije dvadesetak godina, kaže, nije sigurna koliko točno, ali zna da Jasmine već nije bilo.

- Srele smo se na cesti u Palovcu u Melinskoj ulici, u kojoj su nekad s roditeljima živjele kod ujaka Franje s bakom po majčinoj strani. Kaj je s Jasminom, jesu je našli? - pitala sam Smiljanu.

- Javila mi se. Pismom iz Francuske! - odgovorila je Smiljana prijateljici, govori nam.

- I to je s njezine strane bilo sve. A meni je to bilo čudno. Poznavala sam Jasminu, znajući njezin karakter bila sam sigurna da ona sigurno ne bi sam tak nestala. Ona je bila pametna cura, inteligentna, njoj si uvijek lako mogao neke stvari objasniti. Nisu njoj padale na pamet nikakve mladenačke gluposti. I baš zato rekla sam Smiljani: Meni je to sve jako čudno. Ma nemre Jasmina sam tak nestati. Pa nije ju valjda netko zatukel? Ne sjećam se kak je reagirala, ali znam da na to nije ništa rekla. Otišle smo svaka svojim putem - prepričava nam taj susret bliska prijateljica dviju sestara.

Bio je to naš drugi, dogovoreni susret jer smo kratko popričali dok smo s parkirališta na groblju u Palovcu hodali prema mrtvačnici. Došla je automobilom koji nije kao većina imao čakovečke tablice.

Dok smo prilazili mnoštvu okupljenom oko mrtvačnice, u jednom je trenutku naglas razmišljajući rekla: - Ja mislim da je to možda bilo u nekom afektu. Da su se nekaj posvadile.

Palovac, 200219.
Na mjesnom groblju u Palovcu kraj Cakovca sahranjena je Jasmina Dominic, djevojka nestala 2000. godine cije tijelo je pronadjeno u zamrzivacu njezine obiteljske kuce.
Na fotografiji: Necakinja Jasmine Dominic Katarina Dominic i njezin ocuh Ivica Srnec.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Nećakinja Jasmine Dominić, Katarina Dominić i Ivica Srnec

Razgovor nismo nastavili prema dogovoru nekoliko sati nakon pogreba jer je još bila pod dojmom svega. U petak navečer razgovarali smo više od pola sata.

- Ja i dalje ne vjerujem da je to Smiljana napravila i ne bum sve dok ona to ne bu priznala - kaže. I zastaje.

- Ali, kak ja nisam više živjela u Palovcu, ali sam povremeno dolazila, čula sam da Smiljana više nije bila ona koju sam ja poznavala dok smo bili djeca i dok smo se družile, pa zajedno smo preboljele mumps i vodene kozice. Dobro, ona je uvijek bila malo, kak bih rekla, drukčija. U to vrijeme izlazile smo subotom u disko Šampion u Domaševcu. Smiljana i Jasmina su se kao sestre dobro slagale. Iako su, kad su napravili kuću u Novoj ulici, živjele same, sve je kod njih bilo uredno.

Obje su bile jako pedantne. Mama im je slala novce iz Austrije, tata je radio po terenu u Sloveniji i povremeno dolazio kući. Je, Fredi si je volil popiti, on je bil takav i prije Jasminina nestanka. A čula sam i ja da je Fredi pričal i da je u Parizu, da je pobegla s nekim kamiondžijom. Ali, ne, to nije bila Jasmina - priča njihova prijateljica iz djetinjstva i rane mladosti. Prisjeća se da su se sestre jednom žestoko posvađale, smješta to negdje u vrijeme nedaleko od Jasminina nestanka.

Problemi s kockom

- Čula sam da je Kata poslala curama novce, a da ih je Smiljana zakockala, na što je Jasmina poludjela - kaže naša sugovornica. Ono što je posebno čudi jest to da je Smiljana mogla živjeti s tijelom pokojne sestre u kući i zašto je nađeno baš u zamrzivaču.

- Smiljana vam je bila jako gadljiva. Zato me to još više čudi. Ali, ona je bila i velika paničarka. Jasmina nije bila takva. Bila je osjećajna, znala bi se rasplakati na nešto što bi je emotivno pogodilo - govori prijateljica.

Kaže da je Smiljana kao djevojka bila jako zaljubljena u jednog dečka koji je inače bliski rođak njezine ujne, za kojeg se čak poslije pričalo da je otac njezine izvanbračne kćeri.

U osnovnoj školi obje su sestre bile odlikašice, no Jasmina je zračila svojom dobrotom, svjedoči tome dvadesetak njezinih prijatelja koji su bili generacija u dvama razredima u Maloj Subotici. Jasmina je potom upisala gimnaziju u Čakovcu, gdje je bila B od dva razreda u generaciji, a 1996. godine i studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Razgovarali smo s nekoliko njezinih kolega, koji je opisuju blagom i dragom osobom koja se ni po čemu nije isticala. Pamte je na prvoj i drugoj godini, a kasnije je malo više vremena očito posvećivala radu uz studij.

CROPIX
Smiljana Srnec (lijevo), Jasmina Dominić (u sredini) i Katarina Dominić (desno)

Tražila novac za test očinstva

- Za razliku od nje, Smiljana je tijekom svoje srednje škole lažirala čitav jedan razred, uvjeravajući roditelje da ga polazi, a u stvari je dangubila po Čakovcu, da bi na kraju i napustila školovanje - kaže nam Jasminina prijateljica iz djetinjstva. Ocu je to teško palo, ali je to, kao i u ostalom druge Smiljanine postupke, jednostavno morao prihvatiti, jer nije imao izbora.

Ubrzo je zatrudnjela s jednim muškarcem iz sela, koji je tada bio oženjen, pa nije želio priznati dijete. No, Smiljana je pokušala trudnoću iskoristiti kako bi uvjerila jednog drugog imućnog muškarca da je otac njezina djeteta, ali ju je opovrgnuo test očinstva.

- Cijelo selo zna tko je otac, samo se o tome ne priča jer nije zgodno. Bez obzira na to što nemam dobro mišljenje o Smiljani, ja sam ocu tog djeteta za šankom rekao da bi bilo u redu da prizna curicu, ali on je to ignorirao. Rekao je da ga pustim, da ne može - priča nam jedan od sugovornika. Smiljana je, doznali smo, čak i od lokalnog kamatara tražila da joj posudi novac za test utvrđivanja očinstva DNK metodom, ali joj je on rekao da će joj on reći tko je otac za 100 eura.

U tom periodu Smiljana se zapravo premetnula u domaćicu kućanstva, a moguće je bila vrlo frustrirana - ostala je sama s bebom, imala je roditelje koji su kući dolazili samo na pauzu od inozemnih poslova i sestru koja je studirala u velikom gradu i gradila si dobre temelje za život. Vrijeme između 1998. i 2000. godine bilo je ono u kojemu se gomilala ljubomora prema onome što ima Jasmina, a što Smiljana nikada neće, iako je tri godine starija.

Cakovec, 180219.
Reportaza iz mjesta Palovec gdje je pronadjeno zensko tijelo u zamrzivacu.
Na fotografiji: sestre desno Jasmina i Smiljana Dominic (identicne haljine)
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Željko Hajdinjak / CROPIX
Smiljana (prva zdesna) i njezina sestra Jasmina u istim haljinicama na proslavi rođendana

Najmanje je informacija o majci Katarini. Ona je bila kuharica koja je u mjestu konobarila sve dok nije otišla u Njemačku. Bila je pedantna domaćica, ali ćudljive naravi. Ne kao Smiljana, međutim, sugovornici smatraju da je Smiljana “povukla” upravo njezine gene.

Martin Dominić zvan Fredi bio je sušta suprotnost, ljudina, dobričina, odličan tesar, ali najbolji nogometaš koji je ikad stupio kopačkom na travu mjesnog NK Dinama Palovec. Vidjeli smo slike s kraja sedamdesetih i osamdesetih godina koje i danas zauzimaju najvažnije dijelove zida u klupskim prostorijama. Fredi je, kaže nam jedan od njegovih obožavatelja, bio brz kao vjetar, a lopta mu se lijepila za nogu. Možda bi igrao prvu ligu da jednako kao loptu nije volio čašicu. Zna to jako dobro njegov vjerni prijatelj Antun Janković Tonči. Kaže da je Fredi igrao “desetku”, a on “šesticu”, zajedno su pokrivali sve “od 16 do 16” i nitko ih nije mogao zaustaviti 20 godina.

Ne može prežaliti prijateljevu smrt. Iako ga je u grob otjerao karcinom pluća, mnogi, pa i Tonči, smatraju da je tome pridonijela patnja za neprežaljenom Jasminom. Nije jednom gledao suze kako teku na svaki takt Miše Kovača koji je dolazio iz džuboksa u Dominu. Posljednji put ga je pozdravio dva dana prije smrti.

Fredijeva velika tuga

- Sreo sam ga u birtiji. Rekao mi je da mu je bolje, da je zdrav, ali vidjelo se da i dalje teško podnosi to što ne zna gdje mu je kći. Tugovao je, jako je tugovao - priča Tonči.

- Zašto Fredi nikad nije otvorio poklopac škrinje? Pa nije imao razloga, nije znao speći jaje, jeo bi što bi dobio na stol. A Katarina? Pitanje je je li smjela. Smiljana je naprosto preuzela kuću u svoje ruke, čak i prije Jasminina nestanka postala je šefica domaćinstva - smatra naš sugovornik.

Međutim, u kući koju je vodila Smiljana nisu cvjetale ruže, obitelj je bila otuđena od društva, kako je Jasmina bila krsna kuma njezinoj Katarini, tako je Katarina bila krizmana kuma mlađoj curici. Sve je nekako ostajalo u obitelji, nisu se otvarali prema društvu, bili su dosta suzdržani, s godinama sve više i više.

- Curica joj trenira nogomet s mojom, a znam je čitav život. Pričale smo o svakodnevnim stvarima, nikad nije ulazila u neke intimnije, osobnije teme, iako iz nekog razloga i nisam željela ostvariti neki dublji odnos s njom, jer me iz nekog razloga odbijala - kaže nam mještanka.

- Moja kći je predavala jednom njezinom djetetu. Kaže mi da su curice jako pametne, ali da ih majka stalno “pičkara” - kaže nam žena u Palovcu dok uz put sa susjedom razmjenjuje međusobna saznanja o slučaju. Atmosferu iz kuće prenosi i jedan vodoinstalater koji je, nakon što je isplivala priča o Jasmininom tijelu u škrinji, kazao u šoku: “Pa je sam 20 puta prošao kraj nje”. Napomenuo je da tamo ukućani žive kao kauboji, aludirajući na svakodnevnu galamu kojoj je članove obitelji izlagala Smiljana.

Palovec, 220219.
Policija je jutros ponovo usla u kucu u Novoj ulici u Palovcu u kojoj je pronadjeno mrtvo tijelo Jasmine Dominic. 
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Željko Hajdinjak / CROPIX

Kratko je radila, a ono malo staža među ostalim je stekla u kafiću Domino nedaleko od njihove kuće. Radila je tamo i u vrijeme Jasminina nestanka, a loše ponašanje stajalo ju je otkaza, svjedoči nam vlasnik Vlado Matić.

- Bila je uredna, ne mogu reći, ali robusna, gruba, brzopleta i agresivna prema gostima, često bi znala eksplodirati, nepotrebno ulaziti u neke rasprave. Mislim da joj glava nije bila ispravna. Nije bila korektna. Imala je tu curicu. S njom je isto imala problema jer je bila preoštra i uvijek ju je natjeravala, a dijete ništa nije bilo krivo. Bila je sklona takvom lošem ponašanju koje mi je odbijalo goste - kaže nam gazda Vlado.

Radije priča o njezinom ocu Frediju koji mu je bio stalni gost. Volio je popiti, ali on ne misli da je time ubijao tugu, već jer je bio društven i omiljen, a to onda ide jedno s drugim. Ipak, u takvim bi trenucima znala iz čovjeka izbiti teška gorčina.

- Vidjelo se da pati za djetetom, a možda je nešto i naslućivao. Htio je tada pričati samo o Jasmini, nikad i o Smiljani. A ja sam više puta znao pitati i nju: Smiljo, gdje je Jasmina, i nju bih zaposlio, daj je dovedi, pa nek’ si zaradi koju kunu, međutim, odgovarala bi da je pustim, da je negdje, da radi, i tako, ali nikad ništa konkretno - prisjeća se Vlado.

Potvrđuje nam da Smiljana nije previše birala muškarce te da se upuštala u avanture bez puno razgovora, uglavnom s njegovim mušterijama. Kako su godine prolazile, ona je bila sve usamljenija, pa je “uhvatila tog jadnog Ivicu”.

- I njega je upoznala u mojem kafiću i “čopnula” ga - priča nam gazda Vlado. Ivica je na neki način priznao i Smiljaninu kćer Katarinu te ona nosi dva prezimena, majčino Dominić te Ivičino - Srnec.

Željko Hajdinjak / CROPIX
Smiljana Srnec

Potvrđuje nam Vlado i Smiljaninu strast za kockom u njezinim mladim danima, ali do danas se ništa nije promijenilo. Kaže da je svaki dan u kladionici u sklopu njegova kafića, prati razne sportove i kladi se. Radi se o manjim iznosima, a veće, dodaje, troši u automat klubu u Čakovcu.

- Ponekad je pitam, Smiljo, ima li što dobitaka, a ona samo kaže, ‘tak-tak’. Ništa određeno. Spusti glavu i samo ode - svjedoči Vlado.

Ljubavna veza

Jedan od muškaraca s kojim je Smiljana ljubovala u periodu nakon što je rodila Katarinu i prije nego se udala za Ivicu bio je od nje dvostruko stariji mještanin. Pričali smo s njim. Tvrdi nam da je za tu vezu znao i njezin otac Fredi te da ju je odobravao jer ga je volio.

- Gle, da budem iskren, ona je sa mnom bila samo zbog novca. Sad joj treba za struju, sada za hranu, onda za nešto treće i tako. Jedno vrijeme sam ja to servisirao, ali sam vidio da to nikamo ne vodi jer je imala tu neku čudnu crtu da je voljela sve oko sebe kontrolirati i šefovati. Često bi “pucala”. Sad kad vidim što se dogodilo, mislim si da je svačega moglo biti među nama dok smo bili sami - kaže zabrinuto naš sugovornik. Dodaje da su se tako družili oko dvije godine.

Župnik Đuro Vukalović u Maloj Subotici je na službi skoro 45 godina te vrlo dobro poznaje prilike u svakoj kući, pa tako i u onoj obitelji Srnec. Svake godine je kod njih u blagoslovu kuća. Po sjećanjima je tragao za netaknutom škrinjom, ali nije ju mogao pronaći, jer bi ga primali u dnevnoj sobi i jedva čekali da ga se riješe.

- Fredi je bio za nogomet, nisam s njim nisam imao nekih problema, samo sam ga morao moliti da ne stavlja utakmice u vrijeme vjeronauka i svetih misa. Nismo imali nikakvih konflikata. No, kada bih dolazio k njima doma, primali bi me s nekim strahom, o Smiljani sada pričam, s Fredijem ipak nije bilo tako, on je bio srdačan. Nikad mi to nije bilo jasno, čemu to. Ivica bi šutio, nikad ne bi prozborio riječ, bio joj je jako podređen, ona se pak uvijek tresla, nekakva drhtavica ju je hvatala i silom mi je htjela udovoljiti, a istovremeno je jedva čekala da idem dalje, tako da nikad nisam sjeo kod njih. Kao da se bojala da ću pitati nešto što ne bih trebao. Djecu je redovito slala na vjeronauk - kaže nam župnik Đuro.

On je uvjeren da je Smiljana vodila glavnu riječ u kući, a Ivica da je bio “nešto poput sluge, a ne poput muža”. Začudilo ga je što mu ni Katarina ni Fredi nikad nisu pričali o Jasmini, niti je mogao naslutiti da imaju problem i da je Jasmina nestala. Za Smiljanu je zaključio da nije zdrava.

- S velikim strahom mi je dolazila i željela se prikazati najboljom. Nikad se nije ispovjedila, možda je mogla, ali kao da je nad njom bila neka sila. Možda bi se olakšala u ispovijedi, šteta. Da se barem otvorila prije, možda bi to lakše podnijela sve, izbacila iz sebe. Da se ima hrabrosti suočiti sa svojom stvarnošću, otvorila bi se svećeniku. Nju je sigurno nešto mučilo. Je li u svemu sama ili ne, ne znamo. Malo mi je bilo čudno, kako nakon svih godine nitko nije otvorio škrinju. Pitam se je li Srnec znao - govori nam župnik Đuro o onome što ga jako muči.

Tamo gdje smo sjedili mi, u njegovom župnom uredu koji sat prije bili su upravo Ivica Srnec i Smiljanina kći Katarina, došli su dogovoriti pokop Jasmine Dominić. Župnik nam kaže da je Srnec opet čitavo vrijeme šutio, a Katarina da je izgledala kao da joj je sve ravno.

Molitva za oprost

Prva je na sprovod stigla teta Karolina Taradi, a potom i Jasminina majka Katarina. Lijes s djevojčinim posmrtnim ostacima dovezli su dva sata prije ukopa, majka se od lijesa nije odvajala te je čitavo vrijeme plakala naslonjena na bijeli kovčeg, koji je bio neobično širokih dimenzija, kako bi se zbog položaja u kojemu je provelo skoro dva desetljeće Jasminino tijelo u njega moglo položiti.

Nije prestajala plakati ni tijekom molitve ni u povorci do groba. Na sprovodu je svećenik zamolio oprost za Smiljanu govoreći kako djeca ne smiju izgubiti majku. Zajecao je i izgledalo je kao da će i on proplakati. Majku Katarinu morao je pridržavati unukin dečko David, dok djevojka i mladić, kao ni Ivica nisu pretjerano pokazivali emocije, samo utučenost, reklo bi se, cijelom ovom situacijom koja ih je snašla i na koju su teško mogli utjecati. Katarina je držala sliku svoje tete i krsne kume koju zapravo nikad nije upoznala.

Palovac, 200219.
Na mjesnom groblju u Palovcu kraj Cakovca sahranjena je Jasmina Dominic, djevojka nestala 2000. godine cije tijelo je pronadjeno u zamrzivacu njezine obiteljske kuce.
Na fotografiji: Sprovod Jasmine Dominic.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX

Od Jasmine se došlo oprostiti oko 400 mještana, članova šire obitelji, rodbine i prijatelja. Među njima su bili i njezini prijatelji iz osnovne škole. Donijeli su joj vijenac na kojemu je pisalo: “Generacija”, a posebno dirljiva bila je gesta prijateljice joj Ivane koja je donijela zaboravljeni spomenar. U vrijeme kada su one imale 12 godina nije bilo Facebooka i drugih društvenih mreža, pa rukom ispisanih nekoliko dirljivih Jasmininih rečenica nekako ima dublji smisao nego kada bi se one samo natipkale, kao recimo ovaj: “Uzalud cvijetu sva ljepota kad mirisa nema, i djevojci sva krasota, kad skromnosti nema”.

- Nažalost, nakon osnovne škole razišli smo se svi na sve strane, znate kako to već biva. O njoj su kolale razne priče, od toga da je nestala do toga da je pobjegla. Rekla-kazala, ništa konkretno. Ovako kako je završilo je nevjerojatno, šokantno i vrlo teško za sve nas. Ispada da nam je cijelo vrijeme bila tako blizu, a sve je bilo tako strašno - kaže nam Jasminina prijateljica Dijana.

- Kako bi je opisali? Pa, ona je jednostavno bila naj. Iznimno pametna, posebno nadarena za atletiku i biologiju, te smo iz tog predmeta išle zajedno i na natjecanja. Omiljena, sve je razveseljavala - dodaje prijateljica iz razreda.

Nikad nije vjerovala u priče da je Jasmina pobjegla, da se ubila ili da se odselila bez pozdrava, što se po selu pričalo, jer joj to nije priličilo, pa je informaciju koju joj je kazala majka prošle nedjelje da je Jasmina pronađena, primila kao nešto sjajno. Međutim, već ona sljedeća rečenica koja je uslijedila, da je pronađena mrtva u škrinji, šokirala ju je. Ne može si još objasniti kako se tako nešto moglo dogoditi, kako je netko mogao tako nešto učiniti, kako netko to nije primijetio ranije?

Njihov prijatelj Željko strašno je ogorčen na brojne zlobne komentare koji su osvanuli ispod Jasminine tragedije, jer je njemu nesreće već dosta. Iz njihove generacije, otkriva nam, Jasmina je već treća koja je preminula nasilnom smrću. Prije nje, jedan im se prijatelj objesio, a jednu kolegicu suprug je zatukao čekićem, a potom se objesio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 21:14